Nijedan drugi narod nije podržao ovu tradiciju kao Švicarci koji su čak uključili ovo načelo u svoj ustav. Ipak, u proteklih šest mjeseci Švicarci su sebi postavljali osjetljiva pitanja o svojoj čuvenoj neutralnosti u kontekstu ukrajinske krize.
Mnogi naučnici smatraju da porijeklo švicarske neutralnosti datira iz 1515. Te godine je otprilike 10.000 Švicaraca izgubilo živote boreći se protiv Francuza u 16-satnoj Bici kod Marignana, prisiljavajući Staru Švicarsku Konfederaciju da napusti svoju ekspanziju na Italiju. Smješteni između Francuske, Pruske i Austrije, Švicarci su tada zaključili da bi njihovi interesi bili najbolji ako bi ostali neutralni u evropskim sukobima, izbjegavajući rizik da u bilo kojem ratu budu na strani gubitnika. Zatim su Bečki kongres iz 1815, Pariski ugovor 1815. i Haška konvencija iz 1907. godine dodatno institucionalizirali, priznali i definirali neutralni status Švicarske.
S jedne strane, opće odbijanje Švicarske da stane na određenu stranu u međunarodnim sporovima doprinijelo je njenoj sposobnosti da prosperira i postane središte globalne diplomatije. Osim New Yorka, glavni grad Ujedinjenih naroda je Ženeva, koja je bila ljubazni domaćin mnogim neprijateljskim akterima koji su diplomatski angažirali međunarodno priznato neutralno tlo. Naprimjer, Bern je decenijama služio kao most između nekoliko država i Irana.
Međutim, neutralnost Švicarske ima i svoje zlokobne strane − s moralnom cijenom.
Kada je ostala izvan oba svjetska rata, zemlja je zatvorila svoje granice za jevrejske izbjeglice prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ova zemlja je također bila raj za bankovne račune i sefove koji su pripadali nacistima. Finansijske institucije u Švicarskoj imale su unosne poslovne veze s njemačkom Reichsbankom i raznim nacistima koji su se obogatili pljačkajući bogatstvo od žrtava Holokausta. Kako se Drugi svjetski rat završavao, Švicarci su konstantno kupovali zlato od nacističke Njemačke. Zatim, nakon 1945. godine, bivši nacisti u bijegu pronašli su utočište upravo u Švicarskoj.
Osim nacista, brojni brutalni moćnici i ratni zločinci iz zemalja širom svijeta smjestili su svoje bogatstvo u švicarskim bankama zbog njihovog historijskog odbijanja da uvedu sankcije zemljama, osim ako to nije odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a, kao što je bio slučaj s Irakom tokom njegove okupacije Kuvajta 1990/91. Također, Švicarska nikada nije bojkotovala južnoafričku vladu aparthejda, što je izvor srama za mnoge Švicarce.
Šok zbog Ukrajine
Prva četiri dana nakon ofanzive Rusije na Ukrajinu ove godine, Švicarska je opravdavala odgađanje uvođenja sankcija, pozivajući se na svoju neutralnu vanjsku politiku. Ipak, do kraja februara, ova alpska država se pridružila zapadnoevropskom vagonu.
Bern je implementirao praktično sve sankcije koje je Evropska unija uvela Rusiji nakon 24. februara. Ovo je dovelo do toga da je Švicarska zamrznula imovinu koja je pripadala stotinama ruskih oligarha i vladinih zvaničnika, uskratila ruskim avionima pristup švicarskom vazdušnom prostoru i zabranila ljudima iz Putinovog najužeg kruga da posjećuju zemlju. U svom obraćanju 1. marta, američki predsjednik Joe Biden pozdravio je saradnju Švicarske u finansijskim ratu Zapada protiv Rusije.
“Švicarska vlada... zauzela je čvrst stav. Pritisak i zabrinutost stanovništva, kao i zapadnih partnera, koji su glavni politički i ekonomski partneri Švicarske, postali bi krajnje nepodnošljivi da je Švicarska i dalje bila uzdržana”, kazao je u intervjuu za TRT World Benno Zogg, viši istraživač u Centru za sigurnosne studije na ETH u Cirihu.
“Uzdržavanje od sankcija bila bi mnogo jača izjava od njihovog usvajanja. Svaki švicarski kredibilitet sa zapadnim partnerima i Ukrajinom bio bi izgubljen”, smatra Zogg.
Uzimajući u obzir činjenicu da Švicarska nije uvela nikakve sankcije Rusiji kao odgovor na aneksiju Krima 2014. godine, Bern je sankcioniranjem zvanične Moskve ove godine označio veliki pomak u švicarskoj vanjskoj politici. Predsjednik i ministar vanjskih poslova Ignazio Cassis smatra da je "vanredna situacija" koja je rezultat ruskih napada na Ukrajinu zahtijevala "vanredne mjere" kao odgovor.
Švicarski ambasador u SAD-u Jacques Pitteloud objasnio je da je “vidjeti suverenu državu koja napada drugu suverenu državu bez ikakvog razloga i bez ikakvog opravdanja i na taj način krši osnovne principe međunarodnog poretka, za Švicarsku bio veliki šok, definitivno”. Odluka Švicarske da se pridruži naporima EU da finansijski izvrši pritisak na Rusiju dobila je visok nivo podrške u švicarskoj javnosti.
“Švicarski narod nastavlja da njeguje neutralnost“, kazao je za TRT World Laurent Goetschel, profesor na Univerzitetu političkih nauka u Bazelu. “Međutim, oni također očekuju da njihova država osudi agresiju, a pretpostavljam da velika većina podržava činjenicu da je Švicarska usvojila sankcije koje je izrekla EU.”
Važna debata
Trenutno se u Švicarskoj vodi debata o tome može li se njihova zemlja i dalje smatrati neutralnom dok uvodi takve sankcije Rusiji.
“Neutralnost je dinamičan koncept koji sadrži skup zakonskih obaveza kao što je, naprimjer, nepridruživanje bilo kakvim vojnim savezima s kojima Švicarci neće imati posla. Ne samo zato što je neutralnost postala i dio švicarskog identiteta”, rekao je za TRT World ambasador Thomas Greminger, koji je prethodno bio generalni sekretar Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS) od jula 2017. do jula 2020, a trenutno je direktor Ženevskog centra za sigurnosnu politiku (GCSP).
“Međutim, kada je u pitanju politika neutralnosti, neutralna država ima veliku slobodu u pogledu političkih izbora. Pridruživanje sankcijama definitivno nije u suprotnosti sa zakonskim obavezama neutralne države. Štaviše, Švicarska nastavlja da nudi svoje dobre usluge objema sukobljenim stranama i ostaje neutralna platforma za inkluzivne diskusije”, dodao je ambasador Greminger.
Ipak, određeni akteri u zemlji, posebno na desnici, usprotivili su se takvim mjerama. Švicarska narodna stranka tvrdi da takve mjere krše posvećenost zvaničnog Berna neutralnosti.
Također, vlada Vladimira Putina ne misli da je Švicarska neutralna. Zvanična Moskva je prošlog mjeseca odbila ponudu Berna da bude predstavnik ukrajinskih interesa u Rusiji jer se Švicarska "pridružila ilegalnim zapadnim sankcijama protiv Rusije", kako je izjavio glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Ivan Nechayev.
Ipak, švicarsko-ruski odnosi nisu pretrpjeli veliku štetu zbog sankcija Berna, za koje je Goetschel rekao da su samo "iznervirale" zvanični Kremlj. Ali takve mjere nisu bile štetne za bilateralne odnose, naglasio je ruski ambasador u Švicarskoj, čestitajući historijski neutralnoj zemlji Dan državnosti Švicarske prošlog mjeseca.
Ako rusko-ukrajinski rat nastavi da bjesni, pitanje od 64.000 dolara je da li će švicarska neutralnost puknuti? S društvom podijeljenim oko pitanja o tome kako odgovoriti na rusku agresiju u Ukrajini i zapadnim državama koje ne gledaju blagonaklono na evropske zemlje koje na sve to reaguju neutralno, za zvanični Bern će biti sve veći izazov da se založi za međunarodno pravo, a da pritom zadrži svoju historijsku neutralnost.
“Vjerujem da su Švicarska i njene institucije i dalje najbolje pozicionirane da pruže siguran prostor za razmjenu između aktera koji nemaju isto mišljenje. Švicarska je u jedinstvenoj poziciji da se snažno zalaže za poštivanje međunarodnog prava, kao i međunarodnih principa i obaveza te, u isto vrijeme, da održava dijalog sa svim državama, uključujući Rusku Federaciju ili Kinu”, smatra ambasador Greminger.
“Nakon krize u Ukrajini, Švicarska je shvatila da zaista pripada takozvanoj zapadnoj zajednici vrijednosti”, objašnjava Goetschel. "To ne znači da se mora 'stopiti' u susjedne zemlje već da, kada je riječ o nekim fundamentalnim pitanjima, ne treba se pretvarati da je drugačija, a zapravo nije", kazao je on.
Stoljećima je švicarska procjena bila da njihova neutralnost povećava sigurnost njihove države. Sada se raspravlja o tome da li takav pristup i dalje postiže svoj cilj. Na kraju, rusko-ukrajinski rat je čak potaknuo ovu debatu u Švicarskoj, što svakako dovoljno govori o tome u kojoj mjeri je ukrajinska kriza iz temelja promijenila evropsku sigurnosnu arhitekturu i načine na koje je Evropljani razumiju.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
