Njegove primjedbe posebno naglašavaju centralnu ulogu srca i umova u istočnjačkim vojnim doktrinama, jer u konačnici pobjeda ili poraz počivaju u mentalnom sklopu.
Dva milenija poslije, Pentagon je primijenio slične pristupe da oblikuje informacioni prostor.
Francuski teoretičar kulture Paul Virilio opisao je važnost informativnih operacija u ratu protiv Iraka. U svojoj knjizi „Desert Screen“ (2002), Virilio je istakao da “kontrola komunikacija nadmašuje kontrolu geografske teritorije”, dodajući da eliminacija komunikacijske i telekomunikacijske infrastrukture zamjenjuje sve ostalo jer daje prednost u borbi za javno mnijenje.
I baš ovako, danas rat ne kombinuje samo niz kopnenih, vazdušnih i pomorskih operacija, već i brzu konfrontaciju riječi i slika.
U modernom ratovanju, kontrola informacija i borbenog prostora jednaka je pobjedi. Posljedično tome, mnoge nacije teže postizanju visokog nivoa “dominacije informacija“ koja osigurava superiornost i utječe na donošenje odluka i moral neprijatelja.
Posmatrano iz ovog ugla, mogu se analizirati nedavne vijesti vezane za rusko-ukrajinski rat.
Naprimjer, američki list „New York Times“ objavio je da Rusija postepeno preuzima kontrolu nad ukrajinskim internetom na okupiranim teritorijama. U gradu Hersonu, ruski vojnici su prisilili internet provajdere da se odreknu kontrole nad mrežom kako bi je preusmjerili na rusku mrežu.
„New York Times“ je objavio interaktivnu mapu koja pokazuje kako je internet preusmjeren s Krima na Rusiju.
U dotičnim ukrajinskim regijama, Facebook, Instagram, Twitter, ukrajinske novinske stranice i nezavisni izvori vijesti uklonjeni su i zamijenjeni ruskim informativnim kućama.
Naređeno je i mobilnim mrežama da pređu na ruske provajdere, a telefonski čipovi iz nove mreže su prodavani nakon provjere identiteta. U drugim gradovima isključeni su mobilna mreža i internet. To u praksi znači da će građani Ukrajine informacije dobijati samo kroz prizmu Moskve, stavljajući ih u potpunu nadležnost i nadzor ruskih vlasti. Iako ovo može izgledati kao anegdota, činjenica da je internet kao glavni izvor vijesti za Ukrajince odigrao veliku ulogu u ovoj strategiji.
Međutim, kontrola nad podacima samo je dio priče. Ben Nimmo, viši saradnik u Atlantic Councilu, tvrdi da je ruska strategija informacionog ratovanja zasnovana na "4 D": odbaciti kritičara, iskriviti činjenice, odvratiti pažnju od glavnog pitanja i uznemiriti publiku.
Razumijevanje ove strategije također pomaže u raspakiranju nekih drugih naslova vijesti. Naprimjer, „New York Times“ je objavio da su kompanije društvenih medija poduzele korake da obuzdaju utjecaj Rusije na informacije koje cirkuliraju preko računa pod kontrolom ruske države.
List je uočio porast informativnih operacija zvaničnog Kremlja na španskom ili arapskom jeziku kako bi doprle do najšire moguće publike. Moskovska verzija događaja koja se širi na ovim jezicima, uključujući spekulativne komentare i teme psihopa (psiholoških operacija), često nemaju suprotna mišljenja.
Drugi su istakli porast ruskog utjecaja na platformama društvenih medija kao što je TikTok.
Neprofitna organizacija Tracking Exposed objavila je izvještaj 10. augusta, ističući TikTok zbog toga što diskretno čini ruske poluistine i očigledne zablude dostupnim putem svojih preporuka algoritma.
Ova praksa se naziva “promocija u sjeni“, novi termin koji je NVO osmislio da opiše fenomen algoritamske promocije sadržaja koji je navodno zabranjen na platformi.
Nadalje, nevladina organizacija pod nazivom NewsGuard istakla je proliferaciju ruskih dezinformacijskih internetskih stranica u posljednjih šest mjeseci.
Od 116 lokacija koje su otkrivene u martu, nevladina organizacija je početkom augusta identifikovala 250. Ove internet-stranice i dalje imaju koristi od prihoda od oglašavanja, čak i ako je Evropska komisija zatražila od gigantskih internetskih korporacija da zaustave finansiranje takvih stranica.
U međuvremenu, ukrajinska strana se također pokazala vještom u upravljanju percepcijom. Od početka je bilo očigledno da zapadna javnost podržava Ukrajinu. Ova činjenica je učinila da se suštinski napori Kijeva usredsrede na održavanje, ako ne i povećanje, zapadne javne podrške njenim ratnim naporima.
Na osnovu paradigme američkog lingviste Georgea Lakoffa, može se reći da se ukrajinska strana oslanja na dva centralna narativa: priču o samoodbrani i priču o spašavanju. Prema Lakoffu, za dobre ratne priče uvijek je potreban heroj, zločin i negativac.
S tematske tačke gledišta, ukrajinske vlasti su povlačile analogije s Hladnim ratom, pošto je Moskva decenijama bila najveći neprijatelj zapadnih prijestolnica.
Skup antiruskih osjećanja, prenošenih u filmovima i popularnoj kulturi četiri decenije, lako je dostupan da prikaže sliku ruskog lidera kao iracionalnog negativca među zapadnom publikom.
Štaviše, ukrajinske informativne operacije iskoristile su agresiju koju su pretrpjele. Ukrajinska strana se fokusirala na nepravdu i viktimizaciju. Većina bitaka se odvijala u urbanim sredinama, tako da su civili stradali strahovito.
Ljudska dimenzija, žrtve i patnje ljudi kao rezultat urbanog ratovanja dale su ogromnu prednost narativu Kijeva u njegovoj medijskoj kampanji. Štaviše, humanitarna katastrofa koja je uslijedila, koja je dovela do masovnog egzodusa više od pet miliona izbjeglica, također je pružila Ukrajini ogromnu simpatiju u Evropi i Sjevernoj Americi.
Nadalje, Ukrajinci su širili mnoge priče upitne istinitosti kako bi konstruisali mitove i stvorili heroje u zajedničkoj svijesti, jer bi to povećalo popularnost rata. Naprimjer, priča o 'Duhu Kijeva', identificiranom kao major Stepan Tarabalka, koji je sam oborio čak šest ruskih borbenih aviona za 30 sati, pokazala se kao puka propaganda.
Priznanje da je riječ o izmišljenoj priči stiglo je tek nakon što je snimak dostigao više od 9,3 miliona pregleda na Twitteru i još nekoliko miliona putem bezbroj Facebook grupa, YouTube objava i TikTok videa.
Sličan mit je izgrađen oko 13 obalnih stražara na Zmijskom ostrvu, koji su navodno stajali pri svom stavu i odbili da se predaju Rusima dok su izgovarali neke psovke. Navodno su zbog toga ubijeni. Anton Geraščenko, savjetnik ukrajinskog Ministarstva unutrašnjih poslova, oglasio se na društvenim mrežama o ovom slučaju. Ovaj navodni herojski, ali tragični slučaj prenošen je kao dokaz predanosti i posvećenosti domovini sve do smrti. Priča je kasnije razotkrivena kao lažna.
Konačno, ukrajinski lider također slijedi komunikacijsku strategiju koja ga prikazuje kao heroja nacije. Predsjednik Volodimir Zelenski je posvuda, od naslovnice magazina „Vogue“ s prvom damom Ukrajine do pojavljivanja putem videa na većini velikih svjetskih događaja, kao što su Grammy, Filmski festival u Cannesu i Svjetski ekonomski forum. S tako zauzetim PR rasporedom, predsjednik Zelenski ne propušta priliku da svoju državu stavi visoko na političku, ekonomsku i društvenu agendu Zapada.
Rusko-ukrajinski rat nastavlja svjedočiti borbama za upravljanje percepcijom istovremeno sa stvarnim borbama.
Šef britanske obavještajne agencije nedavno je kazao da zvanični Kremlj gubi informacioni rat u Ukrajini. Međutim, imajući u vidu da su pogrešne procjene sa svih strana karakterisale ovaj rat, vjerovatno je više preporučljiv pristup koji je manje nasilan.
Ruske informativne operacije možda su bile slabije u nekim oblastima nego što se očekivalo, ali njeni inforatnici imaju adute u rukavu.
Oni još aktivno istražuju nove mogućnosti i slabe karike. Štaviše, Rusija ima iskustvo u igranju duge igre s historijom pobjeđivanja u ratovima iscrpljivanja. Čini se da sam Putin vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani. U međuvremenu, Zelenski je odlučan da Ukrajinu učini močvarom za Rusiju, dok ima prednost u pogledu poruka, brendiranja i simbolike.
S obzirom na uloge, narednih šest mjeseci bit će odlučujući u oblikovanju ishoda rata.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
