Zašto je Turkiye nezamjenjiva za NATO u crnomorskoj regiji i šire?

Ruska ofanziva na Ukrajinu u februaru 2022. postavila je novu geopolitičku realnost u crnomorsku regiju. Zauzimanjem ukrajinskog grada Mariupolja u maju, Moskva je Azovsko more pretvorila u rusko jezero.

Uprkos velikim izgledima, Ukrajina je zadala značajne udarce ruskoj mornarici – kao što je potapanje vodeće raketne krstarice crnomorske flote “Moskva”.

Prema izvještajima iz otvorenih izvora, Ukrajina je uništila najmanje osam ruskih brodova i oštetila još četiri. Ukrajinski pomorski napad bez posade u oktobru na ruske ratne brodove bazirane na Krimu koji je anektirala Moskva bio je prvi takve vrste u historiji.

Bez obzira na to kako se bude odvijao kopneni rat, ruska mornarica će u doglednoj budućnosti ostati sterilisana u Crnom moru. Ukrajina ima potencijal da sama po sebi postane značajna crnomorska sila.

Iz dima i prašine rata, Turkiye je izašla kao glavni globalni igrač, naglašavajući važnost Ankare u osiguravanju regionalnog mira.

Zatvaranje turskih moreuza od Ankare za strane ratne brodove, koji su zaraćene strane na putu ka zonama sukoba, koristeći ovlasti dodijeljene Konvencijom iz Montreuxa iz 1936. godine, poslužilo je kao podsjetnik na važnost Ankare za regiju.

Turkiye je postala dominantna pomorska sila u svojim sjevernim vodama. Ovo je nova realnost u regiji.

Za kreatore politike u NATO-u, ruska ofanziva na Ukrajinu je podsjetnik na značaj Turkiye u crnomorskoj regiji iz tri razloga. Naprimjer, NATO-u je od koristi što jedna od njegovih članica ima suverenu kontrolu nad turskim moreuzima – što je direktno utjecalo na rusku kampanju protiv Ukrajine.

Osim toga, Rusiji je onemogućeno da pojača svoju Crnomosku flotu brodovima iz svoje Pacifičke, Baltičke ili Sjeverne flote jer nijedan od brodova ne može legalno ući u Crno more.

Tursko zatvaranje moreuza za ruske brodove također je stvorilo probleme za takozvani "Syrian Express" koji je neprestano vozio između anektiranog Krima i Sirije kako bi podržao tamošnje vojne operacije Moskve.

Postoje neki u NATO-u koji ne razumiju dinamiku “Montreuxa” i pozivaju na ponovno pregovaranje o sporazumu. Ne samo da je ovo kratkovido i gotovo nemoguće – ponovni pregovori o ugovoru bili bi u suprotnosti s interesima NATO-a u regiji Crnog mora.

Štaviše, postoje planovi da Baykar, privatna turska kompanija koja proizvodi poznate dronove TB2, otvori fabriku u Ukrajini. Neke turske dronove pokreću i motori proizvedeni u Ukrajini.

Konačno, postoji rastući ukrajinsko-turski odnos i u pomorskom prostoru. Naprimjer, Kijev i Ankara koproduciraju turske korvete klase MILGEM.

Turkiye je bila prva - i do sada jedina zemlja - koja je okupila ukrajinske i ruske ministre vanjskih poslova za istim stolom od početka rata.

Uloga Turkiye u razmjeni zarobljenika između Ukrajine i Rusije također je vrijedna pažnje – posebno puštanje na slobodu i uslovno otpuštanje onih koji su vodili herojsku odbranu Mariupolja. Najvažnije diplomatsko postignuće bio je sporazum o crnomorskom žitu uz posredovanje Ankare, koji je dogovoren prošlog oktobra.

Ovaj dogovor je odigrao značajnu ulogu u sprečavanju masovne gladi na globalnom jugu. Nijedna druga zemlja osim Turkiye vjerovatno ne bi mogla izvući ove diplomatske poduhvate.

Obavještenje pripremljeno za Margaret Thatcher tokom njene prve sedmice na mjestu premijerke 1979. objasnilo je važnost Turkiye u NATO-u. Što se tiče Crnog mora, u dokumentu pripremljenom za nju se kaže:

Ako bi Turkiye napustila svoju zapadnjačku orijentaciju, uslijedilo bi nekoliko veoma nepovoljnih vojnih posljedica po Zapad, čak i ako se ne bi pridružila Sovjetskom Savezu. NATO bi izgubio kontrolu koju je Turkiye imala nad Bosforom i Dardanelima (Istanbulski i Canakkale moreuz), što je sovjetskoj Crnomorskoj floti dalo jedinu izlaznu tačku na Mediteran.

Neke stvari se nikada ne mijenjaju. Uloga Turkiye u NATO-u je nezamjenjiva. Ono što je bilo istina 1979. godine, ostaje istina i danas.

Stoljećima su Rusija i Turkiye napredovale zahvaljujući konkurenciji i sukobima u regijama Crnog mora i južnog Kavkaza. Trenutno, historija je naklonjena ulozi Turkiye u regiji.

Turski saveznici u NATO-u bi bili neozbiljni ako ne prihvate novu geopolitičku realnost u Crnom moru i ključnu ulogu koju će Turkiye igrati u budućnosti.

Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.