Dana 14. oktobra izgubio sam devet članova svoje šire porodice nakon što su izraelski zračni udari gađali kuću rođaka moga oca Azmija Aljamala, ubivši njega, njegovu ženu, troje njegove djece, troje njegovih unuka i nećakinju.
Moj brat Abood stigao je do svoje kuće unatoč brojnim poteškoćama. Rekao mi je da je, kada je izvukao Aljamalovo tijelo iz ruševina, "još uvijek bio živ i disao". Abood je zatim prenio tragičnu vijest ostatku naše šire porodice tako što nam je slao poruke na WhatsApp i telefonirao mojim roditeljima.
Do 27. oktobra, međutim, luksuz izvještavanja ostatku svijeta o našoj smrti kao Palestinaca u Gazi postao je nedostupan kada je Izrael potpuno prekinuo mobilne i internetske usluge u opkoljenoj regiji.
Blokiranje pristupa internetu, struji, gorivu i telekomunikacijskim uslugama uslijedilo je nakon što je izraelski ministar odbrane Yoav Galant naredio na početku bombardiranja Gaze da su Palestinci "ljudske zvijeri" kojima se mora uskratiti pristup osnovnim uslugama za održavanje života.
Do normalizacije takvog genocidnog jezika došlo je jer niko od velikih zapadnih sila nije osudio izraelsku državu za kampanju dehumanizacije Palestinaca, što im je na kraju dalo dozvolu da bombardiraju bolnice i izbjegličke kampove.
Više izolacije
Isključivanje interneta i mobilnih usluga značilo je da Palestinci koji žive unutar Gaze i izvan nje neće moći znati ko je ubijen ili ko je preživio.
To je značilo pretvaranje Palestine u neku vrstu crne rupe. Kakvi god ograničeni snimci izašli iz Gaze u posljednjih pet dana, oni pokazuju utjecaj tekućeg zamračenja – Palestinci nose svoje ljude ubijene u izraelskom bombardiranju na magarećim kolima jer ne mogu kontaktirati hitnu pomoć ili prijaviti žrtve spasilačkim timovima.
Liječnici u Gazi prate vriske ljudi koji izlaze iz sravnjenih zgrada nakon izraelskih zračnih napada. Mnogi Palestinci su umrli jer kola hitne pomoći nisu stigla do njih na vrijeme. Volonteri voze svoje bicikle kako bi spasilačkim timovima prijavili zračne napade.
Poruka Izraela iz ovog nestanka struje u Gazi je jasna – da Palestinci nemaju pravo prijaviti svoje mrtve, kako bolničarima koji bi ih mogli oživjeti tako ni porodicama i dobronamjernicima koji bi oplakivali ubistva u ostatku svijeta.
S druge strane, Palestinci ponovno osjećaju da ih globalne sile, pobornici ljudskih prava i jednakosti, iznevjeravaju gledajući ovaj horor jednostavno na svojim telefonima i TV ekranima.
Borba za odnose s javnošću
Od 7. oktobra, nakon Hamasovog napada na izraelske vojne objekte i naselja izvan Gaze, Izrael je hladnokrvno ubio 8.796 Palestinaca. Najmanje 2.030 njih je još uvijek pod ruševinama, uključujući 900 djece.
Od 8.796 Palestinaca ubijenih između 7. oktobra i 1. novembra, 70 posto su bili djeca i žene, s više od 3.648 djece ubijeno u Gazi.
Dok Izrael primjećuje rastuću propalestinsku solidarnost širom svijeta, s velikim gradovima poput Londona, Kuala Lumpura, Jakarte, Istanbula, Ammana, Kaira, New Yorka, Chicaga, Rima i drugih koji vrve prosvjednicima koji osuđuju zločine Izraela nad Palestincima, velika većina Izraelaca i dalje vjeruje u državnu propagandu – da čak i ako je potrebno masakrirati hiljade palestinskih civila, oni to moraju učiniti kako bi Izrael bio siguran.
U svjetlu promjene globalne percepcije o Izraelu, sa sve više i više ljudi koji odbijaju vjerovati u njihovu propagandu "samoodbrane", izraelska država nametnula je komunikacijski embargo Palestini kako bi sakrila svoje masakre i oslobodila svoju vojsku trolova, proizraelske zapadne medijske kuće i slavne influensere kako bi odvratili pažnju svijeta od ozbiljnosti krize i zamaglili palestinsku stvarnost.
Ali istina uvijek nađe izlaz. Izrael ne može sakriti goleme razmjere zločina koje čini u Gazi. Palestinci broje svaki život koji su izgubili u posljednje četiri sedmice, odbijajući zaboraviti i jednu žrtvu izraelskih masakra, bilo da se radi o porodici Alghoul u izbjegličkom kampu Al Shati, koja je izgubila 80 članova u izraelskim zračnim napadima, a polovica ih je još pod udarom ruševine, ili porodici Aqel u izbjegličkom kampu Jabaliya, čijih je 85 članova ubijeno u sličnom bombardiranju, Palestinci se sjećaju svakoga od njih.
Posljedice nestanka struje
Četvrt Tal Al-Hawa, u kojoj se nalazi bolnica Al Quds, sravnjena je sa zemljom, a ubijeno je više Palestinaca. Bolnice su pretrpane, a osoblje prezaposleno. Liječnici operiraju pacijente na podu i mnogi pacijenti nemaju pristup anesteziji kada su podvrgnuti operacijama koje spašavaju život.
Jednostavno, Izrael nije želio da svijet vidi ovu jezivu stvarnost jer Tel Aviv i njegovi zapadni saveznici ne mogu opravdati svom narodu masovno ubijanje Palestinaca u Gazi.
Šta Izrael treba učiniti? Ići do krajnje granice kako bi se zaštitila ubistva Palestinaca i poslala jeziva poruka stanovnicima Gaze – da će biti ubijeni u izolaciji. Izrael ismijava međunarodno pravo koje zapadne sile primjenjuju selektivno prema svojim subjektivnim interesima.
Kao rezultat toga, Izrael drsko bombardira sve što želi bombardirati. Izrael bombardira tržnice, trgovačke centre, trgovine igračkama, škole, biblioteke, džamije, crkve, prazne ulice, prepune ulice, pokretne objekte, statične objekte, betonske zidove, montažne ograde, maslinike, neplodna polja, a ako ništa ne ostane, bombardira bolnice i izbjegličke kampove.
Za Palestince, to je kao da se suočavaju s ludim kraljem na zmaju koji želi spaliti cijeli grad. A izraelske snage i njihovi saveznici ne ostavljaju kamen neprevrnut kako bi Izrael, ludi kralj, izgledao dobro.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
