Nedavno su Sjedinjene Države propovijedale svijetu da treba slijediti poredak zasnovan na međunarodnom pravu. Ali njihovo ponovljeno kršenje međunarodnog prava znači da se mora smisliti novi termin. Zatim su počeli da raspravljaju o sistemu "zasnovanom na pravilima" za koji Washington kaže da mora diktirati kako se vode vanjski poslovi.
Ova situacija je oduvijek imala dozu licemjerja, a da ne spominjemo temeljnu poruku „radite kako mi kažemo, a ne kako mi radimo“. Kao i kod Georgea Orwella 1984, postoje tri uglavnom besmislena slogana koji se mnogo koriste i zloupotrebljavaju kada je u pitanju samopoštovanje – demokratija, vladavina zakona i poštovanje ljudskih prava.
Rat i moralni principi
Kao što je primjećeno vremenom, počevši od Sun Tsua preko Machiavellija do von Clausewitza, rat je politika drugim sredstvima. Rat je također nasilna politička aktivnost koja je po svojoj prirodi neljudsko stanje tijela i uma.
Ipak, rat se pokušava selektivno i subjektivno moralizirati kao aktivnost u međunarodnim odnosima, upravo zato što vojni čimbenici određuju ishode pojedinačnih bitaka, a politika je ta koja određuje ishode ratova.
Ova politika se mora shvatiti kao nešto što je pravedno i legitimno (čak i ako nije) kako bi se potaknulo i mobiliziralo javno mnoštvo da bude za jednu stranu i posljedično se suprotstavi takozvanoj drugoj kroz inženjering i proizvodnju javnog pristanka.
Situacija stvara različite kognitivne dileme i proturječja zahvaljujući nemalom dijelu visoko relativnoj prirodi načina na koji se događaj priopćava publici.
Zapravo, dolazi do situacije da se sve žrtve rata ne tretiraju jednako. Neke od žrtava se publici predstavljaju kao ”vrijedne” žrtve, a druge žrtve istog rata kao “nevrijedne” žrtve.
Glavna razlika u definiciji leži u političkoj prirodi rata gdje su “vrijedne” žrtve one koje je ubio neprijatelj, a “nevrijedne” žrtve su one koje su ubili “dobri” dečki (SAD i saveznici). To je povezano s oblikovanjem percepcije javnosti o moralnim i legitimnim aspektima savremenog ratovanja.
Selektivno i subjektivno pozivanje i primjena navodne moralne uzvišenosti u ratu služi i kao ofenzivno i kao odbrambeno informacijsko oružje. S jedne strane, komunikator ga može upotrijebiti u odbrambenu svrhu, pozivajući se na pravedan i moralan razlog za rat i pokušavajući smanjiti kritiku i otpor prema njemu.
S druge strane, može se koristiti uvredljivo za ciljanje druge zemlje i njezine vlade kritiziranjem moralnih dimenzija načina na koji vode svoj rat. Namjera je forsirati odbrambeni i reaktivni stav koji ometa operativne aspekte rata, što se može koristiti za pružanje neizravne političke podrške savezniku SAD-a.
Loši i dobri ratovi
Kao i kod primjene i pozivanja na koncept morala, nisu svi ratovi jednaki, a to se najbolje pokazuje u tome kako poredak zasnovan na pravilima reaguje na rat u Ukrajini (“loš” rat) i rat u Gazi (izraelski odgovor, a “dobar” rat). Američko licemjerje je očito multipolarnom svijetu.
Prije svega, jasno je i neosporno da zemlje i ljudi imaju pravo na samoodbranu. Pitanje proporcionalnosti vojnog odgovora i pridržavanja međunarodnog prava, pravila rata i humanitarnog prava stvara kontekst legitimiteta i označava granicu između legitimnog i nelegitimnog u smislu političke i moralne dimenzije.
Nadalje, prema članu 51. Povelje Ujedinjenih nacija o pravu na samoodbranu, pitanje zakona se ne primjenjuje kada napad dolazi sa okupirane teritorije.
Sjedinjene Američke Države su vrlo brzo osudile rusko vođenje vojnih operacija u Ukrajini i vrlo brzo su osudile broj civilnih žrtava.
Naglašene su različite mjere moralnih i etičkih atributa, željnih uspostavljanja moralnog uzvišenja i nametanja slabosti i prijetnji ruskim ratnim naporima. Rusija je u potpunosti osuđena, diplomatski, ekonomski, socijalno i politički. Označen je kao globalni parija.
Slični oblici demonizacije i optužbi korišteni su protiv Kine, zajedno tvoreći neke od vodećih elemenata rastućeg multipolarnog poretka – „loši“ akteri koji vode „loše“ ratove koji su lišeni bilo kakvog moralnog uzdizanja.
Rat u Gazi mogao bi biti jedan od ključnih trenutaka za potencijalno ubrzanje propadanja Zapada predvođenog SAD-om, posebno s obzirom na krizu njegovog samopretpostavljenog globalnog moralnog uspona.
To je izvanredno orvelovski svijet dvostrukog govora u kojem se pozivi na humanitarni prekid vatre kako bi se zaustavio izraelski napad na civile osuđuje kao omogućavajući Hamasu i kao antisemitski.
Rat u Gazi je novi mir, ropstvo je sloboda, a neznanje globalne javnosti je snaga.
Postoje pozivi zapadnih političara da podrže nesumnjive ratne zločine Izraela i nastavak masakra civila.
Pozivanje na etničko čišćenje Palestinaca od vođa “slobodnog” svijeta ili na smrt što većeg broja palestinskih civila jasno pokazuje licemjerje, saučesništvo i nedostatak moralnog uzvišenja etički bankrotiranog i korumpiranog poretka zasnovanog na pravilima.
Umjesto toga, prema kategorizaciji svijeta koju je odredio šef vanjske politike EU Josep Borrell, džungla je, a ne bašta koja poziva na ljudsko saosjećanje, razum i povratak moralu.
Ne treba biti antisemit da bi kritizirao pretjerane vojne akcije Izraela u Gazi, ali je apsolutno bez srca ili duše da ostane agresivan ili čak pasivan prema humanitarnoj nevolji palestinskih civila tamo.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
