U pismu od 6. decembra 2023., generalni sekretar UN-a Antonio Guterres pozvao se na član 99., rijetko korištenu odredbu Povelje UN-a, kako bi skrenuo pažnju Vijeću sigurnosti na „neprijateljstva u Gazi i Izraelu” jer on vjeruje da „mogu pogoršati postojeće prijetnje međunarodnom miru i sigurnosti”.
Pozivanje na član 99. vrijedno je pažnje jer se na njega pozvalo samo šest puta od osnivanja UN-a 1945. Praktični uticaj pozivanja, koji je dospio na naslovnice u svjetskim novinama, minimalan je, budući da generalni sekretar nema ovlasti prisiliti Vijeće sigurnosti da poduzme mjere. Iako je njegovo pismo rezultiralo sastankom Vijeća sigurnosti 8. decembra, Sjedinjene Države iskoristile su svoje pravo veta kako bi spriječile usvajanje nacrta rezolucije, kojom se poziva na trenutni prekid vatre. Moć veta velike petorke ključni je factor, koji slabi sposobnost sistema UN-a da poduzme akciju, čak i u trenucima kada “nema efikasne zaštite civila”, kao što je sada u Gazi.
Vrijednost poziva samo je simbolična, jer je to formalno sredstvo putem kojeg je generalni sekretar, pred najviše tijelo UN-a, stavio u zapisnik svoje ponovljene pozive na prekid vatre. Zanimljivo je da Guterres u svom pismu ne spominje svoje prethodne javne izjave o potrebi pridržavanja međunarodnog humanitarnog prava. Niti je ponovio da je Izrael, član UN-a, dužan da se pridržava međunarodnog humanitarnog prava. On se fokusira na "ljudsku patnju i kolektivnu traumu" uzrokovanu u posljednjih osam sedmica, a ne na pravne obaveze nametnute međunarodnim humanitarnim pravom, kako bi podstakao djelovanje Vijeća sigurnosti. To je unatoč činjenici da veći dio međunarodnog humanitarnog prava, koji reguliše oružani sukob između država, kao i između država i nedržavnih oružanih grupa, ima status međunarodnog običajnog prava. Običajno međunarodno pravo je pravo koje je evoluiralo iz „opšte prakse prihvaćene kao pravo“. Obavezuje i državne i nedržavne strane u sukobu bez obzira da li su ratificirale četiri Ženevske konvencije.
Nedostatak ijednog pominjanja međunarodnog humanitarnog prava u Guterresovom pismu možda je pokazatelj da je namjerno nepoštivanje međunarodnog prava od strane stalnih članica Vijeća sigurnosti navelo generalnog sekretara da shvati da bi možda postojale veće šanse za poduzimanje neke akcije kad bi umjesto toga apelirao na njihovu ljudskost. Pokušaj generalnog sekretara nije uspio, a izraelsko nasilje nad palestinskim narodom se nastavlja.
U svom pismu Guterres navodi: “Trenutni uslovi onemogućavaju provođenje značajnih humanitarnih operacija. Mi, unatoč tome, pripremamo opcije za praćenje provedbe rezolucije, čak i ako priznajemo da je u sadašnjim okolnostima to neodrživo.” Njegova izjava pokazuje da su mnogi procesi UN-a, iako su uspostavljeni s namjerom zaštite ljudskih prava i sigurnosti ljudi, postali uglavnom akademski. To je zato što većina tijela i procesa UN-a nemaju ovlaštenja za provođenje i ne mogu prisiliti države članice da implementiraju rezolucije ili preporuke.
Nesposobnost sistema i procesa UN-a da pruže suštinske pravne lijekove, unatoč navedenim ciljevima, doprinijela je traumi žrtava i preživjelih. Javnost ima visoka i prilično nerealna očekivanja od UN-a. Na primjer, oni nisu svjesni da čak i kada se pritužbe o prisilnim nestancima ili mučenju podnose različitim tijelima UN-a, radnje koje su ta tijela ovlaštena uglavnom se sastoje od dokumentovanja kršenja, razmjene komunikacija s dotičnom državom, zaključujući da je došlo do kršenja prava i davanje preporuka za korektivne mjere. Konačna moć odlučivanja o tome da li treba nešto poduzeti je na državi.
Unatoč tome, zagovornici ljudskih prava i žrtve uključuju se u ove procese i mehanizme, jer kada njihova država ne uspije/odbije da pruži pravne lijekove, nemaju drugog izbora nego da traže pomoć od drugih dostupnih mehanizama, bez obzira na ograničene njihove ovlasti i šanse da dobiju lijekove. Oni to rade jer ne žele da se kršenja, koja su doživjeli izbrišu ili negiraju, i žele da izazovu tlačitelja čak i na krajnje ograničen način.
UN je ono što njene članice misle o tome, a tokom decenija države članice su dosljedno i namjerno potkopavale međunarodni pravni sistem, kao i UN i njihove procese. Američki veto od 8. decembra je primjer za to, jer je oslabio međunarodni pravni system, omogućavajući kontinuirano kršenje međunarodnog humanitarnog prava od strane Izraela.
U ovom trenutku u historiji svjedočimo spaljivanju međunarodnog pravnog sistema. Dok mnogi postavljaju valjano pitanje, “koja je svrha UN-a/međunarodnog prava”, svijet bez međunarodnog pravnog sistema ili svijet u kojem države drsko krše međunarodno pravo čak i kada su suočene s razornim nasiljem nad civilima bit će opasniji, nasilan svijet bez zakona, uključujući Izrael i njegove saveznike.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
