Donaldu Trampu treba nekoliko sedmica da preuzme kontrolu nad Bijelom kućom kao 47. američki predsjednik. Ali njegov ratni poklič već odjekuje hodnicima moći u Pekingu i izazvao je šokove širom svijeta.
Eskalacija američkog političkog tajkuna koja je usmjerena na Kinu ima sve sastojke hladnog rata između Washingtona i Pekinga, dvije najveće današnje supersile.
Redefinisanje američko-kineskih tenzija kao hladni rat moglo bi na prvi pogled zvučati nategnuto. Ali ako zagrebete po površini, postoje neosporne sličnosti s originalnim Hladnim ratom SAD-a i SSSR-a iz doba nakon Drugog svjetskog rata.
Ubrzo nakon što je pobijedio Joea Bidena na predsjedničkim izborima u novembru, Trump je proglasio prijeteći trgovinski rat na više frontova čiji je cilj općenito zaštititi američku ekonomiju, a posebno obuzdati Kinu.
Izjavio je da će nametnuti velike uvozne carine Kini, Meksiku, Kanadi i Indiji . Ubrzo nakon toga, na njegovu hitnu listu dospjela je i EU. Zaprijetio je evropskom bloku da će kupiti više američke nafte i plina ili će se suočiti s carinama.
Trump je svoje najave tarifnog plana pratio zastrašujućom retorikom za druge mete, rekavši da želi da SAD preuzmu kontrolu nad Panamskim kanalom, kao i nad Kanadom i Grenlandom.
No bio je posebno oštrouman prema Kini, najavljujući da će azijski div dobiti 10 posto više uvozne carine – iznad sadašnjih pristojbi – ako Peking ne poduzme mjere da zamrzne fentanil, zabranjenu drogu, od ulaska na teritorij SAD-a .
Izvoz: DNK rasta Kine
Ali zašto je Trump spreman da kazni kineski uvoz? Zašto se fokusira samo na trgovinu?
Odgovor leži u nekim brojevima koji pokazuju da kineska sjena na stagnirajućem američkom ekonomskom pejzažu brzo postaje duža, veća i mračnija.
Posljednjih decenija Kina je pokazala da je čvrsto na putu da zamijeni Ameriku kao najveću svjetsku ekonomsku supersilu, možda mnogo prije nego što se očekivalo.
Koji je DNK ove priče o kineskom rastu koja je prestrašila Washington? To je kinesko majstorsko rukovanje međunarodnom trgovinom. Da budemo precizni, sposobnost Pekinga da nastavi pobjeđivati u vječnom "izvoznom ratu" protiv SAD-a.
U posljednje vrijeme, SAD je pretrpio ogromne godišnje deficite u bilateralnoj trgovini s Kinom.
U 2023. američki trgovinski deficit s Kinom iznosio je 279,4 milijarde dolara . Kineski izvoz u SAD, vrijedan 427,2 milijarde dolara, sveobuhvatno je nadmašio američki izvoz u Kinu, u vrijednosti od 147,8 milijardi dolara.
SAD bi primijetio da je 2023. kineski trgovinski suficit iznosio nevjerojatnih 823 milijarde dolara . Daleko je nadmašio bilo koju drugu zemlju na planeti. Ta brojka je gotovo četiri puta veća od drugoplasirane Njemačke, s trgovinskim suficitom od 226 milijardi dolara.
Za razliku od ogromnog trgovinskog suficita Kine, SAD je prošle godine zabilježio trgovinski deficit od 1,15 biliona dolara.
Između 1979, kada je Kina počela da otvara svoju ekonomiju, i 2018. godine, kineski robni izvoz porastao je s 14 milijardi dolara na 2,5 biliona dolara.
Danas, tri najveća izvozna tržišta Kine su SAD, zemlje EU i ASEAN blok, gdje izvozi uglavnom kompjutere i periferne uređaje, pametne telefone, tehnologiju emitiranja, transportnu opremu, odjeću i predmete za domaćinstvo.
Potpuno je jasno zašto Trumpov tabor očajnički želi da se vrati na trgovinski rat s Kinom iz 2018. Azijski gigant tiho pobjeđuje u izvoznom ratu protiv Amerike, koja voli da se predstavlja kao najmoćnija svjetska nacija.
To je ono što najviše boli SAD. Stoga, obnovljeni trgovinski rat - borba da se zaustavi marš Kine u međunarodnoj trgovini.
Hladni rat se vraća
Kada je završio Drugi svjetski rat, George Orwell je popularizirao termin "hladni rat" u novinskoj kolumni 1945. Ubrzo nakon toga, svijet je svjedočio dugotrajnom Hladnom ratu Zapada i Sovjetskog Saveza pod vodstvom SAD-a od 1947. do 1991. godine.
Pređimo naprijed na decembar 2023. Gita Gopinath, prva zamjenica generalnog direktora MMF-a, upozorila je da svijet ulazi u stanje "Drugog hladnog rata". Ona je rekla da bi Hladni rat SAD-a i Kine mogao da zbriše trilione iz globalne ekonomije, što iznosi blizu 7 biliona dolara.
Lideri SAD-a i Kine su prestali da sukob nazivaju hladnim ratom, ali vanjskopolitički stručnjaci s obe strane priznaju da je to bio pravi scenario.
Tokom Hladnog rata, zapadni blok se sukobio s istočnim blokom. Zapadni blok se sastojao od Zapada predvođenih SAD-om, uključujući zemlje NATO-a i većinu zapadne Evrope. Istočni blok je predvodio SSSR i imao je druge nezapadne zemlje, uključujući Kinu.
U teoriji, taj Hladni rat bio je zasnovan na ideološkoj borbi između zapadnog kapitalizma i sovjetskog komunizma. Ali osnovna namjera je bila da se osigura kontrola nad globalnim ekonomskim pejzažom.
Trenutačno američko-kinesko natezanje, posebno nakon trgovinskog rata prve Trumpove administracije 2018, ima sličan plan. U ovom novom hladnom ratu postoji zapadni blok predvođen SAD-om koji se bori protiv istočnog bloka koji također uključuje globalni jug. Kina predvodi blok, a Rusija se smatra njezinim B-timom.
U smislu ideologije, SAD nastoji prikazati drugi hladni rat kao borbu između zapadne demokratije slobodnog tržišta i navodne kineske autokratije. Ali stvarna američka agenda je zaustaviti kineski ekonomski rast na svojim stazama.
U američko-sovjetskom Hladnom ratu dvije su se strane međusobno borile na više žarišta, kroz militarizirano raspoređivanje, nuklearne eskalacije, izravne bitke, proxy-ratove, blokade, razmjenu retorike i propagandne narative.
Američko-kineski hladni rat ima sličan obrazac angažmana, pri čemu razvoj AI služi kao dodatna dimenzija sukoba.
Pisanje na zidu
Znaci još jednog hladnog rata su kristalno jasni – kao što su Trampovi trgovinski ratovi u oba termina; Uloga Kine u formiranju BRICS-a kako bi se suprotstavila zapadnoj G7; Kineska inicijativa Pojas i put (BRI); i antizapadna saradnja između Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje.
Također, tu je i tiha podrška Kine Rusiji u ukrajinskom ratu; potez SAD-a da sankcionira Rusiju; i Peking i Moskva se udružuju kako bi zaobišli dolar i vodili bilateralnu trgovinu u juanima i rubljama kao dio akcije "dedolarizacije".
Svjedoci smo i eskalirajućeg rata čipova; trka za napredak u AI tehnologiji; sve jača borba za svemirska istraživanja; i američka upornost u postavljanju THAAD raketnog odbrambenog sistema u Južnoj Koreji, Izraelu, Rumuniji i UAE protiv želja Kine i Rusije.
Drugi hladni rat izaziva hladnoću u svijetu baš kao i prethodni s više geografskih žarišta koja tinjaju u isto vrijeme.
Uzmimo, naprimjer, jastrebov stav Washingtona o sporovima oko Tajvana, Xinjianga, Hong Konga, Tibeta i Južnog kineskog mora. SAD koristi ovaj kolektiv žarišnih točaka kako bi držao Kinu vezanom.
Postoji i nekoliko drugih žarišta – kao što je AUKUS sigurnosni pakt između SAD-a, Velike Britanije i Australije koji cilja na indo-pacifičku dominaciju; rastući kineski i ruski otisak u Africi; produbljivanje kineskih veza s Afganistanom i Zaljevom; i nedavno, otapanje tenzija na granici između Indije i Kine, dvije ključne članice BRICS-a.
Jasno je da postoji konfrontacija punog spektra između zapadnog bloka predvođenog SAD-om i istočnog bloka predvođenog Kinom u ovom Novom hladnom ratu, podsjećajući nas na konfrontaciju između SAD-a i SSSR-a.
Imajući na umu Hladni rat, Trump je sastavio kabinet koji daje zloslutnu sliku. Njegova administracija je prepuna jastrebova koji su prepuni antikineskog žara i načina razmišljanja.
Jedno od takvih imena je kineski kritičar David Perdue , Trumpov izbor za američkog ambasadora u Kini. Zatim tu su Marco Rubio kao državni sekretar, Mike Waltz kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, Pete Hegseth kao ministar odbrane, Scott Bessent kao ministar finansija i Howard Lutnick kao ministar trgovine.
Sastav predstavlja kolektivni pogled na nastojanje da se Kina obuzda na više frontova – carine, Tajvan, ljudska prava, Južno kinesko more, Hong Kong, poluvodiči, umjetna inteligencija, itd.
Nadilazi riječi
Kako je Peking odgovorio na Trumpovo nedavno busanje u prsa? Odgovori kineskog vodstva bili su pacifistički, ali ne i pokorni. 10. decembra, kineski predsjednik Xi Jinping upozorio je da američko-kineski ekonomski rat neće imati "pobjednika".
Kina je odmakla daleko od riječi u svojoj odmazdi na Trumpove provokacije. Ranije u decembru, SAD je uveo ograničenja ciljajući na sposobnost Kine da proizvodi čips. Kao odgovor, Kina je zabranila izvoz vitalnih materijala i dijelova potrebnih za proizvodnju poluvodiča u SAD.
Kina je također ciljala američke proizvođače dronova u znak protesta protiv američke prodaje oružja Tajvanu. Xijeva administracija sankcionirala je šest zvaničnika američke odbrambene industrije i čak 13 odbrambenih firmi sa sjedištem u SAD-u.
Za razliku od Trumpa 1.0, Kina je odlučila iskoristiti svoje pregovaračke prednosti.
Zanimljivo je da je usred antikineske retorike Trump odigrao zagonetnu kartu, pozvavši najvećeg rivala Xija na svoju inauguraciju 20. januara. Kineski predsjednik još nije potvrdio da li će joj prisustvovati.
Mogu li Trumpov trgovinski rat i ponovljene sankcije Kini u ovom hladnom ratu zaustaviti marš Pekinga ka daljnjoj ekonomskoj superiornosti?
Čini se malo vjerojatnim da će Trumpova Amerika uspjeti napraviti preveliki udarac u kineskoj ekonomiji. Čini se da je Xijeva vlada hrabrija krenuti u obračun sa Zapadom, bez obzira na to koliko oštra Trumpova retorika postaje i koliko su kaznene nove sankcije.
Na kraju krajeva, uprkos animozitetu, dvije supersile su previše ekonomski međusobno zavisne da bi rizikovale potpuno odvajanje i potpuni rat.
Kineska čudesna izvozna priča ovisi o pristupu američkim tržištima. Najveći imatelj američkih trezorskih zapisa je Kina. Američke tvrtke sve više vide Kinu kao rastuće tržište. A dvije zemlje trebaju jedna drugu kao ključni lanci opskrbe kada je riječ o naprednoj tehnologiji.
Amerika i Kina su duboko međuzavisne, to je neugodan paradoks ovog hladnog rata.
Trampova ratobornost će se nastaviti. Tako će biti i kineski uzvratni i izbjegavajući potezi. Samo će vrijeme odgovoriti kako će se dva rivala nositi s novim hladnim ratom kada on postane frigidniji, strašniji i gorčiji 2025.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
