Glasanje Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u petak za podršku članstvu Palestine u toj organizaciji bilo je dobronamjeran, ali prilično simboličan događaj.
Iskreno govoreći, bit će nekih koristi, ali hoće li promijeniti stvarnost na terenu? Glasovanje 143 zemlje potvrdilo je kandidaturu Palestine da postane punopravna članica UN-a, priznalo Palestinu kao kvalificiranu za pridruživanje UN-u i preporučilo Vijeću sigurnosti UN-a da "ponovno povoljno razmotri stvar".
Godine 2012, unatoč snažnim protivljenjima SAD-a i Izraela, Palestina je promijenila svoj status s "entiteta promatrača koji nije članica" na "državu promatrača koja nije članica".
To je Palestini pružilo priliku da se pridruži međunarodnim tijelima poput Međunarodnog kaznenog suda (ICC) i podnese slučaj, naprimjer, protiv nezakonitih jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i vojnih napada na Zapadnoj obali i Gazi.
Međutim, punopravno članstvo u UN-u može odobriti samo 15-člano Vijeće sigurnosti, gdje pet stalnih članova ima pravo veta. I sve do prošlog mjeseca, Sjedinjene Američke Države stavile su veto na rezoluciju za potpuno priznanje Palestine kao države.
Ipak, čak i bez odobrenja Vijeća sigurnosti za punopravno članstvo, Palestinci sada imaju nove beneficije. Kada se Generalna skupština otvori u septembru, Palestina će imati pravo sjesti među državama članicama u abecednom redu.
Osim toga, Palestina će moći davati izjave u ime grupe, kosponzirati prijedloge, predlagati stavke na privremenom dnevnom redu, te podizati proceduralne zahtjeve.
Palestinci neće imati glas u Generalnoj skupštini, niti će moći predstavljati kandidature za ključna UN tijela kao što su Vijeće sigurnosti i Ekonomsko-socijalno vijeće.
Međutim, proizraelske grupe strahuju da bi zasebno glasanje Generalne skupštine moglo omogućiti izbor Palestinaca u Vijeće UN-a za ljudska prava. To bi moglo biti mjesto gdje se mogu procesuirati povrede ljudskih prava Izraela.
Što je u glasovanju?
Devet zemalja glasalo je protiv članstva Palestine: SAD, Izrael, Argentina, Češka Republika, Mikronezija, Nauru, Palau, Mađarska i Papua Nova Gvineja. Za rezoluciju su glasale Rusija, Kina, Indija, Indonezija, Južna Afrika, Francuska, Španija, Belgija i nekoliko drugih istočnoevropskih zemalja.
Unatoč punoj podršci Njemačke Izraelu u snabdijevanju smrtonosnim oružjem, ona se suzdržala od glasanja, zajedno s Velikom Britanijom, Kanadom, Švedskom i još 21 zemljom.
Suzdržavanje, umjesto protivljenja, može ukazivati na to da ove zemlje više ne mogu poreći palestinsko državljanstvo.
Bojeći se reakcije glasnih domaćih javnosti, možda i iz poštovanja prema primarnom podržavaču SAD-a i Izraela, V. Britanija, Kanada i Njemačka su se suzdržale od podrške prilično bezopasnoj rezoluciji.
Međutim, čak i ako Palestina stekne puno priznanje u UN-u, to ne mijenja nijednu činjenicu na terenu. Palestinska suverenost i teritorij nisu na dnevnom redu ovih simboličnih glasanja.
Međutim, čak i ako Palestina dobije puno priznanje u UN-u, to ne mijenja nijednu činjenicu na terenu.
Palestinski suverenitet i teritorij nisu na dnevnom redu ovih simboličnih glasanja. U obrani svoje odluke o glasanju "protiv", zamjenik ambasadora Sjedinjenih Američkih Država Robert Wood tvrdio je da se priznanje palestinske državnosti može ostvariti samo putem direktnih pregovora s Izraelom.
SAD i Izrael dobro znaju da takvi pregovori nisu na stolu. Tvrdnje o budućim pregovorima su ništa drugo nego obmana.
SAD je imao tri decenije da osigura održavanje pregovora. Umjesto toga, različite administracije su sarađivale s Izraelom i namjerno zapostavljale pregovore.
SAD je obilato nagradio Izrael s unosnim prodajama oružja i godišnjom podrškom. Naoružan do zuba od strane SAD-a i drugih zapadnih zemalja, Izrael je mijenjao stvarnost na terenu i prisvajao više zemlje. Prema Amnesty International, od 1967. do 2017. godine, Izrael je oduzeo 100.000 hektara zemlje.
Više od 386 četvornih milja krađe zemlje svelo je buduću palestinsku državu na manje od četvrtine onoga što je bilo predviđeno 1948. U martu 2024. još 800 hektara palestinske zemlje je oduzeto, a još 3 četvorna milja zemlje je ukradeno.
Tokom prošlosedmičnog glasanja u UN-u, izraelski ambasador Gilad Erdan izveo je čitav niz predstava, uz osudu svih zemalja koje su glasale u korist rezolucije.
On je u znak protesta raskomadao Povelju UN pred očima članica. Erdan možda nije svjestan da je upravo Povelja UN-a koju je osramotio dala Izraelu državnost.
Bogata ironija bila je u Erdanovoj zloj optužbi da UN pozdravlja "terorističku državu" u svoje redove.
Ako ikad postoji razlog da svijet shvati zašto nema mira u regiji, to bi moglo proizaći iz stavova izraelskog predstavnika u UN-u i izraelskih genocidnih aktivnosti posljednjih sedam mjeseci u Gazi.
Španija i Irska, kao i nekoliko drugih država Evropske unije, planiraju priznati Palestinu kao državu 21. maja, prema šefu vanjske politike EU, Josepu Borrellu. Još uvijek nije poznato kako će ovo utjecati na stvarnost na terenu.
Napad u oktobru
Ono što se čini da je uzdrmalo stvari je ono što se dogodilo 7. oktobra 2023. Kada su svi pregovori s Izraelom propali, Hamas je napao.
Čini se da je ova akcija ponovo probudila narod u izrazu "dekolonizacije". Ovo je promijenilo činjenice na terenu i donijelo historijsku nepravdu nanesenu Palestincima globalnoj publici na grafički način.
Skriveni genocid tokom decenija sada je bio drsko prikazan. To je logika koju je ponudio revolucionarni mislilac s Martinika, Frantz Fanon.
U svom remek-djelu revolucionarne akcije, The Wretched of the Earth, Fanon je napisao da je "dekolonizacija uvijek nasilan događaj".
Možda se palestinski mislilac i učenjak Edward Said ne bi složio s tim, ali čini se da Hamas sada predstavlja novu generaciju boraca otpora.
Dekolonizacija uključuje potrebu da se izazove kolonijalna okupacija koju su palestinske vlasti omogućile i koja je sada već tri decenije vodenični kamen oko njenog vrata.
Otpor je uvijek asimetričan s vojnom prednošću prema okupatorskoj moći. Hamas ima oznake pravog procesa dekolonizacije ako uspije, kaže Fanon.
Izrael shvaća stvarnu prijetnju koju Hamas predstavlja kao promjenu igre i stoga je posvećen njegovom uništenju.
Dekolonizacija uključuje potrebu da se izazove kolonijalna okupacija koju je Palestinska vlast olakšala, a koja joj je sada bila teret već tri decenije.
Fanon je pozvao na biblijski stih: "Posljednji će biti prvi, a prvi posljednji (Matej: 20,16)."
Prema Fanonovom mišljenju, protagonisti se upuštaju u krvavu borbu gdje posljednji preuzima vodeću ulogu. Prošlog oktobra, vrlo različit i dinamičan oblik otpora postao je očigledan na palestinskoj sceni, što bi mogao biti prvi udarac koji će konačno promijeniti stvarnost na terenu.
To, naravno, dolazi po velikoj cijeni palestinskog života i žrtve. Ipak, Palestinci imaju dvije opcije: vječno ropstvo ili dekolonizaciju, kako bi tvrdio Fanon. U takvom složenom moralnom algoritmu, simbolična glasanja u UN-u možda nešto postignu, ali na terenu čine vrlo malo.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
