"Rekao sam, i to opet ponavljam, ne morate biti Jevrej da biste bili cionista", rekao je američki predsjednik Biden tokom svoje nedavne posjete Tel Avivu, potcrtavajući ključnu ulogu Izraela u američkoj diplomatiji na Bliskom istoku.
Dva dana kasnije, u Betlehemu, izgledalo je da je Biden govorio uime Palestinaca koji su dugo patili dok je zastupao teoriju o “dvije države”, ali je priznao da je nezavisna država u ovom trenutku samo puki san. Beznadežnost u njegovom govoru izgledala je vrlo očigledna. Ironija svega nije mogla iščeznuti na palestinskom narodu.
Ali Bidenove izjave ne bi trebale biti nikakvo iznenađenje. Zapravo, on je samo nastavio isti način razmišljanja i djelovanja kao i mnogi njegovi prethodnici. Nikakva količina slatkorječivosti ne može prikriti činjenicu da će, što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Palestine, zaštita interesa cionističke države uvijek biti prioritet za Washington.
Sjedinjene Američke Države, koje su bile prva država koja je priznala državu Izrael 1948. godine, preuzele su protektorat nad Izraelom nakon britanskog mandata. Pobjeda Izraela u arapsko-izraelskom ratu 1967. godine i njegovo političko osnaživanje nakon rata također su promijenili američku dijasporu. Rat iz 1967. odgurnuo je veliki dio američke javnosti od lijevo orijentiranog diskursa o izraelsko-palestinskom sukobu prema krajnjoj desnici, koja je podržala izraelski pristup čeličnom rukom prema Palestincima.
Porazom Egipta, Izrael je postao važniji za SAD, čak i ako je to značilo produženje patnje Palestine, koja je sada u 57. godini svog postojanja u okovima i ropstvu.
Govor na samom dolasku
Biden je nedavno boravio u trodnevnoj posjeti Bliskom istoku, koju je započeo upravo iz Izraela. Govoreći na ceremoniji na aerodromu Ben Gurion u Tel Avivu, Biden je spomenuo prvu posjetu predsjednika Richarda Nixona Izraelu 1974. godine, pozivajući se na vjekovne veze između Washingtona i Tel Aviva.
Kasnije, kada je američki predsjednik govorio o svojoj prvoj posjeti Izraelu kao senator neposredno prije arapsko-izraelskog rata 1973. godine, njegov cilj je bio podsjetiti svijet da će SAD stati uz Izrael čak i u slučaju vojne agresije Tel Aviva.
Cionistička referenca katolika Bidena, vrhunac njegovog govora, također je pokazala koliko su njegovo razmišljanje i politika slični njegovom prethodniku Donaldu Trumpu. Ovo je činjenica uprkos Bidenovim upornim naporima – i opštoj percepciji – da pokaže da je jasna Trumpova suprotnost.
Građanska religija, politička religija SAD-a, uvijek je dovodila do toga da američki predsjednici budu Izraelu uz lakat bez obzira na njihova uvjerenja.
Postoje evangelisti koji se nazivaju američkim kršćanskim cionistima, predsjednici poput Harryja S. Trumana, koji se proglasio kraljem Kirom, koji je imao vrlo jasan stav o davanju “obećane zemlje“ Jevrejima. S druge strane, u američkoj političkoj historiji ima i neevangelističkih predsjednika. Upravo je to razlog zašto je Biden spomenuo Richarda Nixona. Zato što je Nixon (1969-1974), koji je raskinuo s pravoslavnim kršćanstvom, bio jedan od predsjednika koji su se povinovali zahtjevima evangelista i izraelskih Jevreja da izbjegnu negativne reakcije. Predsjednik Bill Clinton i predsjednik Barack Obama bili su u sličnoj situaciji kao i Nixon.
Izrasla iz puritanizma u periodu osnivanja SAD-a, ova građanska religija ima posebnu vezu sa Izraelom. Toliko da se kako za hodočasnike tako i za puritance priča o “egzodusu” iz vjerskog ugnjetavanja u Evropi u “obećanu zemlju” poistovjećuje s Izraelom.
Biden, međutim, nije spomenuo Obamu, kojem je bio potpredsjednik. To bi moglo biti zbog toga što Obama nije posjetio Izrael tokom svoje prve predsjedničke ere, zbog njegove retorike protiv izraelske okupacije Zapadne obale i njegovih hladnih odnosa sa bivšim izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Ali uprkos hladnim vibracijama, nije bilo značajnijeg odstupanja u izraelskoj politici SAD-a tokom Obamina dva mandata.
Biden je možda insinuirao da neće biti tako oštar kao Obama izbjegavajući bilo kakvo spominjanje prvog tamnoputog američkog predsjednika.
U svom govoru Biden je također naglasio duboku povezanost između jevrejskog i američkog naroda, čak podsjećajući i na biblijska vremena. Duboko dijeleći "posebnost" i "očiglednu sudbinu", Izrael je uvijek bio više od saveznika za SAD.
Svi ovi puritanski mitovi sada su sekularna pravila građanske religije američke države, a Izrael je važan dio ove građanske religije. Samo iz tog razloga Izrael se ponekad naziva "51. državom SAD-a".
U vrijeme rata ili mira SAD je stalno anđeo čuvar Izraela, bez obzira na promjene na Capitol Hillu. Međutim, postoji hijerarhija između Izraela i SAD-a. Takav odnos više liči na odnos oca i sina kroz antropomorfno sočivo nego na savez. SAD je sličan “zamišljenoj očinskoj figuri“ koja već duže vrijeme štiti Izrael materijalnom i moralnom požrtvovanošću prema sinu, koji je ogledalo SAD-a, koji samo upozorava dijete čak i kada se loše ponaša.
Što se tiče holokausta, otac SAD priznao je grijeh što nije učinio ništa da spriječi genocid. Biden je upotrijebio narativ “nikad više“ ugrađen u izraelski mit o Masadi o vremenu holokausta i podsjetio američko društvo na njegovu odgovornost prema Izraelu.
Zatim je posebno potcrtao sve dublje veze između oca i sina i pruženu vojnu podršku, podršku SAD-a u kontekstu sistema za protivraketnu odbranu ”Gvozdena kupola” i novog izraelskog odbrambenog sistema sa laserom poznat kao ”Gvozdeni zrak”. Biden je tada spomenuo da se zalaže za podršku integraciji Izraela sa Bliskim istokom.
Njegov govor na Zapadnoj obali nije bio zasnovan na tako dubokim vezama, Palestina je za SAD kao usvojeno dijete. Govor je ostavio utisak da “ako Palestina zaplače, dat ćemo joj nešto novca da prestane plakati”.
Govor u Betlehemu
Biden se kasnije sastao sa palestinskim predsjednikom Mahmoudom Abbasom u Betlehemu. Ponovio je svoju predanost rješenju o dvije države rekavši: “Palestinski narod zaslužuje vlastitu državu koja je nezavisna, suverena, održiva i povezana”, te je obećao finansijsku pomoć Palestini u obraćanju na Zapadnoj obali.
Međutim, Biden je bio svjestan da je podrška rješenju o dvije države ispod 50 posto kako u Izraelu tako i u Palestini. Otuda i komentar “tlo još nije spremno“. Predsjednik Biden nije ponudio nikakva rješenja za sukob. Nije priznao grijehe SAD-a prema Palestincima koji su poginuli tokom incidenata nakon protesta Sheikh Jarrah u maju 2021. godine.
Iako se u svom govoru u Betlehemu pozivao na osjećaje Palestinaca, to je bilo daleko od obećavajućeg. Stoga se ne može reći da je njegova posjeta obećavajuća za izraelsko-palestinsko pitanje jer je i Biden svjestan da neće moći još dugo voditi SAD.
* Mišljenja iznesena u ovom članku su autorska i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
