Ledena kapa Arktičkog okeana nestat će već u ljeto 2030-ih godina i deceniju ranije nego što se mislilo, bez obzira na to koliko naglo čovječanstvo bude smanjivalo zagađenje ugljikom koje pokreće globalno zagrijavanje, rekli su naučnici.
"Prekasno je da se i dalje štiti arktički ljetni morski led kao krajolik i kao stanište", rekao je za AFP koautor Dirk Notz, profesor na Institutu za okeanografiju Univerziteta u Hamburgu.
"Ovo će biti prva glavna komponenta našeg klimatskog sistema koju gubimo zbog emisije stakleničkih plinova."
Smanjenje ledenog pokrivača ima ozbiljne utjecaje tokom vremena na vremenske prilike, ljude i ekosisteme – ne samo u regiji, već i na globalnom nivou.
"Može ubrzati globalno zagrijavanje topljenjem permafrosta opterećenog stakleničkim plinovima i porastom nivoa mora otapanjem grenlandskog ledenog pokrivača", rekao je glavni autor Seung-Ki Min, istraživač na Univerzitetu nauke i tehnologije Pohang u Južnoj Koreji.
Grenlandski ledeni pokrivač debljine nekoliko kilometara sadrži dovoljno smrznute vode da podigne okeane šest metara.
Nasuprot tome, topljenje morskog leda nema vidljiv utjecaj na nivo mora jer je led već u okeanskoj vodi, poput kockica leda u čaši.
Ali to dovodi do začaranog kruga zagrijavanja.
Tri puta brže
Blizu 90 posto Sunčeve energije koja pogodi bijeli morski led reflektira se nazad u svemir.
Ali kada umjesto toga Sunčeva svjetlost udari u tamnu, nezamrznutu okeansku vodu, okean apsorbira gotovo istu količinu te energije i širi se po cijelom svijetu.
Regije Sjevernog i Južnog pola zagrijale su se za tri stepena Celzija u poređenju s nivoima s kraja 19. stoljeća, što je gotovo tri puta više od globalnog prosjeka.
Septembar 2030-ih bez leda "je deceniju brži nego u nedavnim projekcijama Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC)", saopštilo je naučno savjetodavno tijelo UN-a.
U svom značajnom izvještaju za 2021. godinu IPCC je s "velikom pouzdanošću" prognozirao da će Arktički okean postati gotovo bez leda barem jednom do sredine stoljeća, pa čak i tada samo pod ekstremnijim scenarijima emisije stakleničkih plinova.
Nova studija – koja se oslanja na podatke posmatranja koji pokrivaju period od 1979. do 2019. kako bi prilagodila IPCC modele – otkriva da će prag najvjerovatnije biti pređen 2040-ih.
Min i njegove kolege su također izračunali da je ljudska aktivnost odgovorna za do 90 posto smanjenja ledene kape, uz samo manje utjecaje prirodnih faktora kao što su solarna i vulkanska aktivnost.
Rekordna minimalna površina morskog leda na Arktiku – 3,4 miliona kvadratnih kilometara – dogodila se 2012. godine, s drugim i trećim najnižim površinama pokrivenim ledom 2020. i 2019. godine.
Naučnici opisuju Arktički okean kao onaj "bez leda" ako je površina pokrivena ledom manja od milion kvadratnih kilometara, oko sedam posto ukupne površine okeana.
Morski led na Antarktiku je u međuvremenu pao na 1,92 miliona kvadratnih kilometara u februaru – najniži nivo u historiji i gotovo milion kvadratnih kilometara ispod prosjeka za period 1991-2020. godine.
