Tužilac iz Posebnog odjela za ratne zločine, podigao je optužnicu protiv Veljka Brajića, rođenog 1953. godine u mjestu Krkojevci, Sanski Most, državljanin Bosne i Hercegovine, Slobodana Taranjca, rođenog 1956. godine u mjestu Ljubija, Prijedor, državljanin Bosne i Hercegovine, vodi se i drugi postupak po optužnici za ratne zločine, Ranka Kaurina, rođenog 1950. godine u Prijedoru, državljanin Bosne i Hercegovine, Branka Đženopoljca, rođenog 1941. godine, u mjestu Svodna, Bosanski Novi, državljanin Bosne i Hercegovine i Draška Topića, rođenog 1970. godine u Prijedoru, državljanin Bosne i Hercegovine.
"Optuženi se terete da su, za vrijeme širokog i sistematičnog napada usmjerenog na civilno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području općina Sanski Most i Prijedor, u svojstvu visokih zapovjednika VRS-a, Kriznog štaba Ljubija i pripadnika oružanih formacija, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata", saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Oni se terete da su krajem jula 1992. godine planirali i sudjelovali u oružanom topničkom i pješadijskom napadu na nebranjeno selo Briševo i okolna mjesta u blizini Prijedlora, nastanjeno uglavnom civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti, prilikom kojeg je u samo nekoliko sati, ubijena 61 žrtva, među kojima najmlađi dječak od 16 godina, a najstarija žrtva imala je 81 godinu, kao i jedna maloljetna žrtva bošnjačke nacionalnosti.
Tri osobe su nestale i njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Prilikom napada počinjena su silovanja i seksualna zlostavljanja nekoliko žrtava, a više desetina osoba uglavnom muškaraca, odvedeno je u nezakonito zatočenje u prijedorske logore, te je nekoliko žrtava preminulo tijekom transporta, a u logoru Omarska ubijena su najmanje tri zatočenika dovezena iz Briševa.
Prilikom napada uništavani su i zapaljeni vjerski i civilni objekti, a preživjelo civilno stanovništvo iz naselja Briševo i drugih susjednih naselja protjerano je i prislino preseljeno sa tog područja, njih oko 350 civila, te nakon napada na navedena mjesta u njima nije ostao živjeti niti jedan stanovnik hrvatske nacionalnosti, a i danas u njemu živi vrlo mali broj povratnika.
Tijela većeg broja žrtava su pronađena, ekshumirana i identificirana uglavnom tijekom 1997., 1998., i 2001. godine.
Navode optužbe tužilaštvo će dokazivati pozivanjem 143 svjedoka, od čega 5 svjedoka koji će svjedočiti uz dodijeljene mjere zaštite, dva vještaka, kao i prilaganjem više od 300 materijalnih dokaza.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
