EU – Kina      Foto: Reuters

Evropa je stoljećima bila značajan geopolitički igrač na svjetskoj sceni – od uspona i pada carstava do formiranja nacionalnih država i stvaranja Evropske unije (EU).

U posljednje vrijeme se sve više raspravlja o tome okreće li se Evropa od Zapada prema Istoku i šta bi to moglo značiti za kontinent i svijet.

Historijska podjela između zapada i istoka Evrope datira još iz doba Hladnog rata. Podjela je uglavnom bila zasnovana na političkim ideologijama, pri čemu je zapadna Evropa povezana s demokratijom, kapitalizmom i Sjedinjenim Državama.

Nasuprot tome, istočna Evropa se povezivala s komunizmom i Sovjetskim Savezom. Pad Berlinskog zida 1989. i kasniji raspad Sovjetskog Saveza okončali su ovu podjelu, a mnoge istočnoevropske zemlje su se približile Zapadu, pridruživši se NATO-u i EU.

Međutim, posljednjih godina došlo je do pomaka u ovom trendu, pri čemu su se neke istočnoevropske zemlje – poput Mađarske, Bugarske i Bjelorusije – približavale Rusiji i Kini.

Ova promjena dijelom je vođena ekonomskim interesima, jer su Rusija i Kina postale važni trgovinski partneri za mnoge istočnoevropske zemlje, a dijelom i geopolitičkim razlozima, jer te zemlje, posebno Bugarska, nastoje da uravnoteže svoje odnose između Zapada i Istoka.

Jedan primjer ove promjene je Mađarska, koja se posljednjih godina približila Rusiji i Kini, uprkos tome što je članica EU i NATO-a. Mađarska je bila kritična prema politici EU o migracijama i optužena je za podrivanje vladavine prava i demokratskih institucija u zemlji.

Mađarska također gradi bliže veze s Rusijom, uključujući izgradnju nove nuklearne elektrane s ruskom tehnologijom. Slično njoj, Poljska uspostavlja intimnije odnose s Kinom, uključujući potpisivanje Sporazuma o strateškom partnerstvu 2019.

Ovaj pomak ka Istoku izazvao je zabrinutost među zapadnoevropskim zemljama i SAD-om, koje ga vide kao prijetnju jedinstvu i sigurnosti Evrope. Oni tvrde da zemlje koje se približavaju Rusiji i Kini postaju ranjive na utjecaj ovih zemalja i da mogu kompromitovati njihove vrijednosti i demokratske institucije.

Postoji i zabrinutost oko potencijalnog utjecaja na transatlantske odnose, jer SAD vidi Evropu kao ključnog saveznika i partnera.

Međutim, drugi tvrde da je ovaj pomak prema Istoku prirodan razvoj i da može čak i koristiti Evropi. Ističu da su se EU i NATO proširili do te mjere da ih Rusija doživljava kao prijetnju, što je dovelo do konfrontativnijeg pristupa Rusije prema Zapadu.

Izgradnjom bližih veza s Rusijom i Kinom, istočnoevropske zemlje mogu smanjiti tenzije i promovirati regionalnu stabilnost. Ove zemlje tvrde da bi taj pomak mogao pomoći u ponovnom balansiranju globalnog poretka, kojim je Zapad dominirao stoljećima.

Implikacije ovog pomaka ka Istoku za Evropu i svijet su složene i višestruke. S jedne strane, to može dovesti do veće regionalne saradnje i stabilnosti. S druge strane, to također može stvoriti nove linije rascjepa i tenzije unutar Evrope i između Evrope i Sjedinjenih Država.

To također može imati šire implikacije na globalnu ravnotežu snaga kako svijet postaje sve više multipolaran, a Kina i Rusija se pojavljuju kao utjecajni igrači na svjetskoj sceni.

Jedna potencijalna posljedica ovog pomaka ka Istoku je pojava novog evroazijskog bloka koji se sastoji od Rusije, Kine i nekoliko zemalja istočne Evrope i centralne Azije.

Ovaj blok predstavlja značajan izazov postojećem svjetskom poretku kojim dominira Zapad i mogao bi preoblikovati globalnu ravnotežu snaga. To bi također moglo dovesti do fragmentacije EU, jer neke istočnoevropske zemlje daju prioritet svojim odnosima s Rusijom i Kinom u odnosu na veze sa zapadnom Evropom.

Sukob u Ukrajini i naginjanje Evrope prema Istoku

Konflikt koji je u toku u Ukrajini zaoštrio je odnose između Evrope i Rusije i između Evrope i SAD-a.

Dok su Sjedinjene Američke Države zauzele tvrđi pristup prema Rusiji, neke evropske zemlje poput Slovačke, Bugarske i Mađarske su i dalje proruske i bile su opreznije, posebno one koje su u velikoj mjeri zavisne od ruskog snabdijevanja energijom.

Ovo je stvorilo tenzije između SAD-a i Evrope, posebno oko pitanja poput gasovoda Sjeverni tok 2. Sukob je također pokrenuo pitanja o budućnosti transatlantskih odnosa, a neki stručnjaci sugeriraju da je očigledna ambivalentnost Trumpove administracije prema NATO-u i EU oslabila savez i potkopala američko vodstvo u Evropi.

Konflikt je također doprinio osjećaju nesigurnosti i nestabilnosti u regionu, pri čemu Rusija želi da uspostavi sferu utjecaja u istočnoj Evropi. Spor je naglasio komplikovane i često suprotstavljene interese različitih evropskih zemalja i postavio pitanja o budućem pravcu evropske vanjske politike.

Pitanje okreće li se Evropa od Zapada prema Istoku složeno je i višestruko. Iako brojne istočnoevropske zemlje posljednjih godina grade bliže veze s Rusijom i Kinom, i taj je trend uobičajen, mnoge istočnoevropske zemlje ostaju čvrsto povezane sa Zapadom.

Implikacije ove promjene za kontinent i svijet i dalje su nejasne, a rizici i prilike su povezani s tim.

U konačnici, pravac Evrope zavisit će od niza faktora, uključujući političke, ekonomske i sigurnosne, kao i od izbora pojedinih zemalja i njihovih lidera.

Autor: Amin Bagheri

Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.

TRT Balkan