U Pekingu zvaničnici državnih medija smatraju da je izbor favorita za pobjedu na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Državama službeno tabu jer bi to bilo kontraproduktivno.
S jedne strane, Kina želi izbjeći bilo kakve naznake "miješanja u unutrašnje poslove druge zemlje". Ovo je često isticano načelo kineske vanjske politike, u tandemu s načelom "ne miješajte se u unutrašnje poslove Kine", kao što je pitanje Tajvana, i željom da izbjegne optužbe istog tipa od SAD-a, koji bi mogao reagovati oduzimanjem dozvola za emitovanje kineskih medija, te uvođenjem dodatnih sankcija.
Ovo važi uprkos dvostrukim standardima SAD-a, koji se redovno miješa u unutrašnje poslove drugih, od podrške jednoj stranci nad drugom do podrške separatistima, „obojenim revolucijama“, promjenama režima i sličnim aktivnostima.
S druge strane, Peking vrlo dobro zna da bi javno isticanje favorita ugrozilo izglede tog kandidata, s obzirom na nivo neprijateljstva prema Kini širom političkog spektra u SAD-u.
Tu je i jednostavna činjenica da su se oba kandidata međusobno nadmetala u tome ko će zauzeti oštriji stav prema Kini, pri čemu je bivši predsjednik Donald Trump otvoreno izjavio da ga kinesko rukovodstvo više poštuje nego potpredsjednicu Kamalu Harris.
Ipak, ovaj tabu nije spriječio kineske akademike i korisnike interneta da raspravljaju o svojim preferencijama, vođeni kulturnim ili ličnim stavovima ili procjenom ko bi, prema njihovom mišljenju, bio bolji za kineski strateški interes ili njihove vlastite, usko definirane interese.
U određenoj mjeri, ove diskusije mogu odražavati i službeno razmišljanje, imajući u vidu da kineski politički sistem često odražava popularno mišljenje i obrnuto, a također nije monolit kakvim ga mnogi smatraju.
Zapravo, moguće je, pa čak i vjerovatno, da različita ministarstva smatraju da bi njihovi interesi ili svjetonazori bili bolje zastupljeni s jednim ili drugim kandidatom.
Bez jasne prednosti
Osim činjenice da većina Kineza uopšte ne razmišlja o američkoj politici, postoji i dominantno mišljenje da nijedan kandidat Kini ne nudi jasnu prednost.
U tom pogledu, postoje dvije analize koje su u igri. Prvo, oba kandidata su neprijateljski nastrojena prema Kini.
Oboje su posvećeni unapređenju strategije obuzdavanja koja se razvija, ali i dalje napreduje, koju podstiču američke odbrambene i obavještajne institucije, sa snažnim kontinuitetom u ovom pogledu koji se može uočiti od administracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame do Trumpa i predsjednika Joea Bidena, pri čemu je svaki lider uglavnom figura koja služi sve više sjedinjenom pogledu na američke strateške interese.
Drugo, vodeća svjetska ekonomska i vojna sila instinktivno će normalizovati sistem konkurentnih nacionalnih država i pokušati održati svoju sposobnost za unilaterizam, hegemoniiju i imperijalizam. Ipak, hajde da razmotrimo neka mišljenja koja se pojavljuju na kineskim društvenim mrežama i među kineskim intelektualcima.
Neki ljudi se jednostavno zabavljaju: politička drama povezana s američkim izborima zabavlja mnoge širom svijeta, uključujući veliki broj Kineza, pravi sapunica koja također uzbuđuje one koji svoju odluku upoređuju s igranjem na sreću.
Možda također postoji zadovoljstvo u raspravi o američkoj politici i političkim ličnostima na način koji kompenzira tabue povezane s direktnim razgovorima o kineskim vođama ili kineskom političkom sistemu. No, to je više od toga.
Vaganje opcija
Na kineskim društvenim mrežama može se pronaći malo fascinacije Kamalom Harris. To uključuje one koji se pozitivno ili negativno fokusiraju na njen spol, etničku pripadnost, pa čak i zabavljanja, pri čemu oni s omalovažavajućim stavovima često izražavaju svoje mišljenje na najvulgarnije načine.
Dok značajan broj Kineza pozdravlja ideju o ambicioznoj ženi koja je gotovo dostigla vrh patrijarhalnog sistema i vjeruje da bi neka od američkih bolesti i onih u svijetu mogle biti ispravljene s predsjednicom, drugi se drže čiste mizoginije ili složene tvrdnje da "dobra žena" ne bi trebala kompromitirati sebe mračnim dogovorima potrebnim za vladanje takvom opasnom, pogrešno vođenom i korumpiranom zemljom.
U međuvremenu, kineski "liberali" – široka oznaka koja je ipak povezana, u jednom obliku ili drugom, sa značajnim brojem akademika i profesionalaca, uključujući mnoge pripadnike generacije Tiananmena (1989) koji su sada dostigli vrhunac svojih karijera, ali su ostali javno zainteresirani za sve veću političku i ekonomsku liberalizaciju same Kine – čini se prilično ambivalentnima.
Naime, mnogi kineski liberali su sve više razočarani američkom demokratijom. U jednom trenutku, bili su usklađeni s politikom SAD-a prema Kini: zagovarali su povećano ekonomsko, obrazovno i kulturno angažovanje, iz kojeg su direktno i indirektno profitirali, dok su se također nadali takozvanoj "teoriji kolapsa", koja je usmjeravala američko donošenje politika sve do trenutka kada je predsjednik Xi Jinping konsolidovao svoju političku poziciju i oživljavanje Kineske komunističke partije nakon uspješne kampanje za ispravku stranke (bivša kampanja protiv korupcije).
Drugim riječima, teorija kolapsa tvrdila je da bi angažman s Kinom na taj način mogao eventualno izazvati nešto poput "obojenih revolucija", potencijalno proizvodeći liberalnu demokratiju u Pekingu. Međutim, kako je SAD sve više otkrivao svoju sebičnu, ali i tragičnu prirodu, i donio nevolje Kini i kineskim liberalnim interesima, mnogi više ne prepoznaju američki politički sistem ili određenog kandidata kao model ili heroja.
Bezbroj razmatranja
Veliki broj kineskih socijalnih konzervativaca favorizuje Trumpa jer se protive identitetskoj politici i "woke" kulturi, bojeći se da će ista zaraziti kinesku mladež i društvo.
To uključuje kritiku i starih i mladih, imajući na umu da današnje mlađe generacije u Kini uključuju neke od najkonzervativnijih građana.
Međutim, čak i kineski progresivci, među kojima su i žene, gledaju na Harris kao na simbol "bijelog feminizma", uprkos njenoj mješovitoj rasi, jer promoviše univerzalističku viziju oslobođenja žena koja je oduvijek bila u neskladu s radničkom klasom i ženama u zemljama u razvoju.
Postoje rasprave među različitim političkim krugovima koji razmatraju potencijalne prednosti i nedostatke povezane s jednim ili drugim kandidatom.
Naprimjer, neki vjeruju da će Trump ubrzati povlačenje iz Ukrajine, što bi omogućilo SAD-u da se više fokusira na obuzdavanje Kine.
Drugi tvrde da će oba kandidata vjerovatno slijediti slične politike prema Ukrajini i Kini, a da se razlikuju samo po stilu.
Neki također ističu kako je SAD iskoristio svoj posrednički rat u Ukrajini kako bi potkopao kineske odnose s Evropom, što predstavlja značajan trošak za kineske interese, dok širi NATO kako bi ga pripremio za novu paradigmu hladnog rata, radeći u tandemu s drugim naporima izgradnje bloka već u toku protiv Kine, ponajviše AUKUS-a.
Neki vjeruju da je Trump po prirodi disruptor i nepredvidiv, dok kineski sistem cijeni stabilnost iznad svega.
Drugi smatraju da, bez obzira na Trumpovu prirodu, sve greške koje napravi prema Kini neizbježno će naškoditi i SAD-u, možda čak i više. Opet neki vjeruju da je Bidenova administracija bila razarajuće efikasna u svojim naporima da stvori probleme Kini, te da bi Harris naslijedila ovaj pristup.
Neki smatraju da bi pobjeda Harris mogla izazvati veću militanciju i građanske nemire u samom SAD-u, možda čak i građanski rat, što bi neki Kinezi pozdravili, dok drugi vjeruju da bi takav razvoj događaja predstavljao ozbiljnu opasnost za Kinu i mnoge druge, i ni na koji način ne žele takvu štetu narodu SAD-a.
Različite procjene
Neki vjeruju da bi Trump mogao odustati od Bidenovih napora da naoruža Japan i da bi manje bio sklon zahtijevati antikinesko vođstvo u Tokiju, kao i u Seulu i Manili. Neki smatraju da bi Trump mogao signalizirati da se Tajvan ne može osloniti na Washington ako izbiju ratovi preko Tajvanskog moreuza, da bi mogao biti sklon povlačenju američkih specijalnih snaga koje je Biden rasporedio na linijama fronta Tajvana s kopnom, te da bi ovakvi razvoj događaja mogli podstaknuti mirnu reintegraciju koju Peking želi.
Drugi se brinu da bi Trumpov navodni prijedlog o trenutnom povećanju carina na sve proizvode bio snažan udarac Kineskim naporima da podstakne ekonomsku rast nakon pandemije dok preduzima teške strukturne reforme.
Ukratko, postoji mnogo različitih procjena, uprkos strastvenim argumentima za jednu ili drugu stranu, a nijedan kandidat ne predstavlja jasnu pobjedu za Kinu. Ko god pobijedi, dobit će čestitku od predsjednika Xija.
To će vjerovatno biti jedini službeni komentar o tome koga Amerika izabere da zauzme Bijelu kuću.
