Šta će se dešavati u Bosni i Hercegovini nakon što su u nedjelju, 2. oktobra, u 19 sati zatvorena biračka mjesta − ključno je pitanje. Odgovor na njega odredit će u kojem će pravcu Bosna i Hercegovina krenuti: ka bržim reformama ili daljnjem procesu stagnacije.
To prvenstveno ovisi o pitanju implementacije izbornih rezultata Općih izbora, odnosno formiranja i konstituisanja novih vlada i parlamenta.
Naime, najgori scenarij za Bosnu i Hercegovinu bilo bi ponavljanje dešavanja nakon Općih izbora 2010. ili 2018. godine, kada je novo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine formirano tek nakon više od 16 mjeseci - u februaru 2012, a u drugom slučaju gotovo 15 mjeseci nakon izbora - u decembru 2019.
Od implamentacije Općih izbora 2022. godine zavisi i hoće li građani u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine nakon 8 godina dobiti novog predsjednika i potpredsjednike entiteta, odnosno entitetsku vladu.
Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine propisano je samo nakon koliko dana se poslije potvrđivanja rezultata Općih izbora mora započeti održavanje konstituirajućih sjednica. U slučaju kantonalnih skupština u entitetu FBiH, to je 10 dana, entitetskih parlamenata - Narodna skupština u RS-u i Zastupnički dom Parlamenta FBiH (do 20 dana) i Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH - 30 dana.
No, za izbor Vlade u entitetu FBiH i predsjednika i potpredsjednika FBiH koji predlažu mandatara za entitetskog premijera ključan je izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH koji se biraju u kantonalnim skupštinama nakon što se one konstituiraju.
Ti procesi zbog nepreciznog određivanja tačnih rokova obično su trajali mjesecima u entitetu FBiH. Jer konstituirajuća sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH ne može se održati dok se u svih deset kantona ne izaberu delegati u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Ove dosadašnje procedure trebala bi ubrzati, barem djelomično, odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, koji je nakon zatvaranja biračkih mjesta u Bosni i Hercegovini nametnuo odredbe Izbornog zakona BiH, koji tretiraju pitanje Ustava FBiH, a koji se odnosi na izbore delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, odnosno način izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH.
Time je Dom naroda Parlamenta FBiH sa dosadašnjih 58 povećan na ukupno 80 delegata, odnosno sa po 17 u klubovima bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda na po 23 delegata/izaslanika, odnosno sa 7 na 11 delegata iz reda ostalih.
Iako, je odlukom visokog predstavnika, propisano da svaki od deset kantona ima mogućnost da delegira najmanje po jednog delegata iz svakog konstitutivnog naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata), kao i reda ostalih, ostaje pitanje koliko će to biti provodivo na terenu.
Naime, do sada je u velikoj mjeri bilo teško popuniti Klub srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH i sa 17 delegata, jer se često znalo desiti da ih u cijeloj FBiH, odnosno u svih deset kantona nema među izabranim kantonalnim zastupnicima.
Također, pojedini kantoni poput Zapadnohercegovačkog, ali i Posavskog, primjerice, često nisu mogli izabrati delegate iz srpskog ili čak bošnjačkog naroda, kao i ostalih, pa ostaje pitanje koliko će važeća odredba ubuduće olakšati ili zakomplikovati izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Naime, prema dosadašnjim pravilima, kantoni koji nisu mogli izabrati delegate u Dom naroda Parlamenta FBiH iz pojedinih naroda ili one iz reda ostalih, ostajali su bez tih mjesta, a zamjenski kandidati su traženi po kantonima koji su mogli dati takve kandidate, odnosno kojih je bilo među izabranim zastupnicima u kantonalnim skupštinama.
Istovremeno, ostaje i opasnost od moguće manipulacije nacionalnom pripadnošću s ciljem pribavljanja pozicija za delegate u Dom naroda Parlamenta FBiH.
A, osim toga, Dom naroda Parlamenta FBiH ključan je i za izbor po pet delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH iz bošnjačkog i hrvatskog naroda. A, bez Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH ne mogu se usvajati zakoni i ratificirati sporazumi na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno država nema potpuno uspostavljen parlamentarni život.
Istovremeno, oba doma Parlamentarne skupštine imenuju delegacije Bosne i Hercegovine kako u Vijeću Evrope, OSCE-u, tako i NATO-u, pa je u tom slučaju smanjen nivo i međunarodnih aktivnosti zbog nekonstituisanja Parlamentarne skupštine BiH u cjelini.
A, pred novim vlastima u Bosni i Hercegovini nakon Općih izbora 2022. godine je mnogo posla i zato bi od iznimne važnosti bilo da se i nove vlasti na svim nivoima što prije uspostave.
Naime, zbog neusvajanja zakona iz antikorupcijskih oblasti, jačanja nezavisnosti pravosuđa i sistema javnih nabavki, Bosna i Hercegovina ozbiljno kasni u ispunjavanju 14 mišljenja iz Izvještaja Evropske komisije, od čega zavisi zeleno svjetlo za kandidatski status Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.
Prošlo je već više od šest godina otkako su vlasti u Bosni i Hercegovini predale zahtjev za članstvo u EU, ali od tada nisu napravljeni značajniji koraci na reformskim procesima u BiH.
Također, jedno od ključnih pitanja koje opterećuje Bosnu i Hercegovinu jeste pitanje provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga.
Prošlo je već gotovo 14 godina odkako je donesena prva presuda u slučaju Sejdić - Finci, a kojom je Bosna i Hercegovina obavezna svim građanima na cijeloj teritoriji osigurati mogućnost da se kandiduju za članove Predsjedništva BiH i delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Nakon presude Sejdić - Finci, slijedile su i druge, i to u slučaju Pilav, Zornić, Šlaku, Pudarić, ali uprkos brojnim pregovorima i dogovorima, kako unutar Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, tako i predsjednika svih parlamentarnih stranaka širom Bosne i Hercegovine, nerijetko i uz asistenciju međunarodnih predstavnika iz EU i SAD-a, a ranije i na dogovorima u Mađarskoj i Češkoj − konačnih rješenja za implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbourga nije bilo.
Stoga će i Opći izbori u Bosni i Hercegovini 2022. godine biti rezultat dosadašnjih diskriminatornih rješenja kako za sve građane, tako i za Bošnjake i Hrvate u RS-u, odnosno Srbe u FBiH.
Brojna su otvorena pitanja i samog Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koja se moraju i trebaju urediti kako bi Bosna i Hercegovina imala fer i demokratske izbore.
U tom kontekstu potrebno je jasnije i preciznije, između ostalog, definirati, uz korekcije ustavnih rješenja, rokove za formiranje vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini.
Nikada, za više od 20 godina, iako je zakonska obaveza svake 4 godine, osim pred Opće izbore 2018. u entitetu RS nisu usklađivane izborne jedinice s brojem birača, a zadržan je i visok nivo od 20 posto kompenzacijskih mandata u entitetima, što također smanjuje mogućnost direktnog utjecaja birača na to ko će ih predstavljati.
Bosna i Hercegovina, odnosno njeni građani nemaju vremena za gubljenje. Osim sporog puta napretka na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, osim Srbije koja se opredijelila da bude neutralna, Bosna i Hercegovina uz Kosovo jedina još nije članica ni NATO-a ni Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Bosna i Hercegovina je također država koja je veoma malo uradila na sanaciji posljedica inflacije po stanovništvo koja iznosi i do 20 posto u proteklom periodu, a s druge strane suočena je s protivljenjima MMF-a u smislu ukidanja ili smanjenja carinskih stopa i poreza na dodanu vrijednost (PDV).
Također, Bosna i Hercegovina je suočena i s odlascima stotina hiljada mladih i obrazovanih osoba, nedostatkom kvalifikovane radne snage.
Sve to su alarmi da nova vlast nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini što prije treba biti formirana, a potom i ozbiljno se uhvatiti u koštac s rješavanjem svih nagomilanih problema u proteklim godinama i desetljećima.
Almir TERZIĆ
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
