Osim novih zadataka koje trebaju ispuniti, države Balkana nisu dobile ništa značajnije na putu ka punopravnom članstvu u Evropsku uniju kada je u pitanju ocjena u najnovijem izvještaju Evropske komisije.
Iako se navodi da je Bosna i Hercegovina bliže kandidatskom statusu, jasno se treba navesti da je riječ o uvjetnom statusu. Jer, da bi se to desilo, odnosno da bi Bosna i Hercegovina zaista i imala status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, nužno je da vlasti provedu 8 zadataka koje je pred njih stavila Evropska komisija.
Riječ je, mane-više, o starim zahtjevima ranije sadržanim u 14 mišljenja iz prethodnih izvještaja Evropske komisije. Radi se o nužnosti provedbi reformi u oblasti pravosuđa kroz izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), kao i uvođenju jasnijih odredbi koje će značiti donošenje antikoruptivnih rješenja kroz izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH, ali i Zakona o javnim nabavkama BiH.
No, ova, kao i ostala rješenja koja se zahtijevaju od vlasti u Bosni i Hercegovini, već godinama se bezuspješno pokušavaju donijeti u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, prvenstveno zbog opstrukcija iz bh. entiteta RS, pod izgovorom da je riječ o prenosu nadležnosti s entiteta na državu. S tim u vezi, teško je očekivati da će i nove vlasti u Bosni i Hercegovini, i ako budu brzo formirane nakon Općih izbora, provesti tražene reforme.
Istovremeno, da odluka Evropske komisije spram Bosne i Hercegovine nije ništa spektakularno, jasno govori i činjenica da je od momenta podnošenja zvaničnog zahtjeva za članstvo do i to tek uvjetnog kandidatskog statusa za članstvo u EU u slučaju BiH prošlo više od 6,5 godina.
To jasno pokazuje da će daljnje napredovanje BiH na putu ka punopravnom članstvu u EU biti iznimno teško i dugotrajno. Prvenstveno jer i kada BiH dobije punopravni kandidatski status za članstvo u EU, slijede nove obaveze koje će podrazumijevati izmjene i donošenje desetina starih ili novih zakona, kao i Ustava Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, kod većine država Balkana, od procesa kandidatskog statusa do preporuke za otvaranje poglavlja za punopravno članstvo u EU, čiji proces ponovo zahtijeva dodatne obaveze i zadatke, prošlo je više godina.
Od procesa kandidatskog statusa do statusa otvaranja pregovora najmanje je čekala Crna Gora, i to godinu i po, i Srbija, nepune 2 godine, dok je u slučaju Albanije to trajalo 6, a Sjeverne Makedonije čak 15 godina.
Osim Bosne i Hercegovine, dodatni su zahtjevi Evropske komisije i prema ostalim zemljama Balkana, pa se tako Crnoj Gori kao ključna obaveza u daljem pretpristupnom procesu ka Evropskoj uniji stavlja obaveza da jača vladavinu prava, posebno kada su u pitanju poglavlja 23 i 24, koja se tiču jačanja slobode medija i depolitizaciju institucija.
Za Sjevernu Makedoniju se navodi da je važno da zemlja održi tempo reformi i iskoristi proces skrininga, kako bi iskoristila svoj potencijal za ubrzanje reformi. U izvještaju se pozdravlja puna usklađenost Sjeverne Makedonije s vanjskom politikom EU, posebno kada je riječ o Ukrajini.
Kada je u pitanju Albanija, navodi se da je zemlja pokazala riješenost da se bori protiv kriminala i korupcije, ali da su veoma važna pitanja za Albaniju pravo na imovinu, slobodu medija i vladavinu prava.
Istovremeno se od Srbije traži da svoju vanjsku politiku, prvenstveno kada je u pitanju Ukrajina, uskladi s politikom Evropske unije, a od Kosova da nastavi s reformama i uspostavom vladavine prava.
Sve ovo jasno pokazuje da će proces pristupanja, odnosno punopravnog članstva država Balkana u Evropskoj uniji, biti dugotrajan i mukotrpan.
To se najbolje može vidjeti iz primjera Crne Gore, koja je za deset godina otvorenog procesa pregovaranja o punopravnom članstvu otvorila 33, a zatvorila svega tri poglavlja, dok je Srbija za 8 godina procesa pregovaranja o punopravnom članstvu otvorila 18, a zatvorila svega dva poglavlja.
Za nešto više od dvije godine od kada su dobile zeleno svjetlo za početak pregovora, ni Albanija, a ni Sjeverna Makedonija nisu napravile značajniji iskorak u smislu otvaranja poglavlja u tom procesu.
Istovremeno na taj proces još čekaju Bosna i Hercegovina i Kosovo.
S druge strane, dok su države Balkana prolazile kroz mukotrpan proces približavanja Evropskoj uniji koji je prije kandidatskog statusa značio dugogodišnji proces stabilizacije i pridruživanja, Ukrajina i Moldavija su ga dobile po ubrzanom procesu. To jasno ukazuje da proces približavanja, odnosno put ka punopravnom članstvu u Evropsku uniju, za svaku državu koja tome pretenduje nije bio isti i pod jednakim uslovima.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
