Od kada se prvi put pojavio u parlamentarnoj proceduri, prije dvadeset i dvije godine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine bio je uvijek "akt spoticanja" na čijem su se prvom usvajanju, a potom i izmjenama, uvijek bile teške političke bitke.
Ostat će zabilježeno da je u novijoj historiji Bosne i Hercegovine, nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, uslijedila ostavka predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH akademika Božidara Matića upravo zbog neusvajanja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Usljed nemogućnosti političkog dogovora proljeća 2002. godine, a s ciljem implementacije odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine na odredbe Izbornog zakona BiH, ali i entitetske ustave, djelovao je tadašnji visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch.
On je tadašnjim odlukama izmijenio dio Ustava FBiH čijim je amandmanima smanjen broj zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH sa 140 na sadašnjih 98, te Dom naroda Parlamenta FBiH čiji je broj delegata s 80 smanjen na 58, s tim što je uspostavljen Klub srpskog naroda i propisan izbor delegata iz kategorije ostalih.
Istovremeno je uspostavljeno Vijeće naroda u bh. entitetu Republika Srpska.
Bilo je to ujedno prvi put da je u Bosni i Hercegovini nakon ‘Daytona’ za jedan dan pomjereno donošenje odluke o raspisivanju Općih izbora 2002. godine kako bi amandmani na entitetske ustave i odredbe Izbornog zakona BiH stupile na snagu.
Nakon Petritscha djelovao je i nekadašnji visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown, nametnuvši odredbe Statuta Grada Mostara 2004. godine zbog kojih se u Izborni zakon Bosne i Hercegovine, jer ne postoji isti akt na nivou Federacije BiH, moralo uvrstiti cijelo poglavlje 19. koje propisuje način izbora Gradskog vijeća Grada Mostara.
Nova, treća po redu intervencija visokog predstavnika za BiH, s početka oktobra ove godine, Christiana Schmidta na odredbe Izbornog zakona BiH, a koja se tiče i amandmana na Ustav FBiH, odnosi se prevashodno na neposredni način izbora u FBiH, odnosno izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Schmidt je ponovo vratio broj delegata u Domu naroda Parlamenta FBIH na 80, s tim što je povećao broj članova u klubovima bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda sa 17 na 23, te broj delegata iz kategorije ostalih sa 7 na 11. Još nije jasno kako će se i vršiti izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH po kantonima.
No, ovdje se priča o Izbornom zakonu BiH ne završava. U protekle dvije decenije bilo je više od 20 izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje u konačnici nisu donijele da se osiguraju fer, pošteni i demokratski izbori kojim je na prvom mjestu birač.
Promjene Izbornog zakona koje je u velikoj mjeri uvijek utvrđivala Interresorna radna grupa sastavljena od predstavnika Zastupničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, te članova Vijeća ministara BiH i predstavnika Centralne izborne komisije BiH u većem ili manjem obimu bile su kozmetičke ili one koje su značile nazadak.
Tako je povećan cenzus unutar stranačkih listi za dodjelu mandata s 5 na 20 posto čime je u znatnoj mjeri onemogućeno remećenje redoslijeda kojeg utvrdi stranka nauštrb volje birača.
Traženo je i zatvaranje kandidatskih listi, te donošenje odredbi prema kojim će mandat umjesto izabranom zvaničniku pripadati stranci, ali se od tih pokušaja u dva navrata odustalo nakon intervencije Venecijanske komisije, odnosno Vijeća Evrope, te Misije OSCE-a koji su se usprotivili uvođenju imperativnog mandata u politički život Bosne i Hercegovine.
Jedina pozitivna stvar u odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine je što je unijeta veća kvota zastupljenosti žena na kandidatskim listama, iako u konačnici to nije dovelo do željenog rezultata, većeg broja žena u parlamentima i skupštinama.
Istovremeno, za više od dvije decenije, iako je zakonska obaveza da se radi svake četiri godine, nikada za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Zastupnički dom Parlamenta FBiH nije usklađen broj mandata s brojem birača. Tako se mandati po izbornim jedinicama za ove parlamentarne nivoe još raspoređuju po broju birača koji su bili u vrijeme donošenja Izbornog zakona BiH 2001. godine.
Za bh. entitet Republika Srpska i to samo Narodnu skupštinu RS-a izmjene, odnosno usklađivanje broja birača s brojem mandata rađene su samo jedanput i to pred Opće izbore 2018. godine.
Iako je bilo inicijativa, prvenstveno od Centralne izborne komisije BiH, nikada se nije došlo ni do rješenja za novi način imenovanja članova biračkih odbora koji su ocijenjeni najslabijom karikom izbornog procesa. Uprkos stotinama nepravilnosti, sankcija za predsjednike i članove biračkih odbora bilo novčanih ili zabranom četverogodišnjeg djelovanja u izbornoj administraciji, političke stranke u Bosni i Hercegovini nisu se odrekle prava da imenuju svoje predstavnike u ta tijela koja djeluju na dan izbora u Bosni i Hercegovini.
I netom održani Opći izbori u Bosni i Hercegovini pokazali su trgovinu mjestima u biračkim odborima, ali i brojne manipulacije s ciljem pokušaja prekrajanja izborne volje birača.
Stoga je naredni period posebno izazovan za izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji će, sasvim je sigurno, i dalje biti predmet "ataka" brojnih političkih stranaka s ciljem osiguravanja njihove što bolje dominacije nad izbornim procesom u Bosni i Hercegovini.
Piše: Almir Terzić
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
