Njemačka je odobrila sedmostruko povećanje izvoza vojne opreme Izraelu u posljednja tri mjeseca, učvrstivši svoju ulogu najpotpornih evropskih vojnim saveznika Izraela.
Međutim, kako rat traje, mnogi kritičari postavljaju pitanje zašto Berlin i dalje smatra Izrael ključnim partnerom, iako on masakrira desetine hiljada Palestinaca.
Razumijevanje odgovora zahtijeva ponovno razmatranje složene i kontroverzne historije, one ukorijenjene u historijskim posljedicama Holokausta, koja odražava percipiranu moralnu odgovornost za osiguranje sigurnosti Izraela.
Međutim, u skladu s opaskom francuskog filozofa Voltairea o Svetom Rimskom Carstvu koje nije bilo ni sveto, ni rimsko, ni carstvo, moglo bi se tvrditi da njemačka vojna posvećenost Izraelu - usred optužbi za genocid u Gazi - nije ni moralna ni zakonita. Također, ona ne poboljšava sigurnost nikoga.
U protekloj godini, Njemačka je odobrila izvoz oružja Izraelu u vrijednosti od 363,5 miliona dolara, što je desetostruko povećanje u odnosu na 2022. godinu. Ovo je činilo 47 posto ukupnih konvencionalnih uvoznih oružja Izraela, čineći Njemačku najvećim evropskim izvoznikom oružja toj zemlji, te drugom po veličini nakon Sjedinjenih Američkih Država u svijetu.
Pravni paradoks
Strahote počinjene tokom Drugog svjetskog rata ostavile su trajni trag na njemačkoj savjesti, podstičući njen angažman na osiguravanju sigurnosti jevrejskog naroda i sigurnosti Izraela.
Ova moralna obaveza oblikovala je njemačku vanjsku politiku, dovodeći do snažne diplomatske, finansijske i vojne podrške Izraelu. Međutim, ova bezuvjetna podrška sve više kontradiktira pravnim obavezama Njemačke, izazivajući sve veće kritike.
Nepokolebljiva vojna podrška Izraelu čini se da potkopava kako njenu posvećenost međunarodnom pravu, koje je barem 23 puta spomenuto u njenoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji, tako i posvećenost liberalnom, pravilima temeljenom poretku – stavljajući zemlju u paradoksalnu poziciju.
Slično tome, Njemački zakon o kontroli ratnog oružja nalaže da izvezena oružja ne smiju biti korištena za napadanje civila. Ipak, Njemačka nastavlja pomagati Izraelu, čija vojska je ubila više žena i djece u Gazi tokom prošle godine nego u bilo kojem drugom sukobu u posljednje dvije decenije.
S obzirom na drsko ignorisanje života Palestinaca, nije iznenađujuće što se Njemačka sada suočava s brojnim pravnim optužbama.
Evropski centar za ustavna i ljudska prava nedavno je najavio da je podnio žalbu na Administrativnom sudu u Frankfurtu u ime jednog stanovnika Gaze, tražeći obustavu daljnjeg izvoza oružja iz Njemačke.
Ovaj stanovnik, koji je izgubio ženu i kćerku u izraelskim zračnim napadima, tvrdi da stalne isporuke oružja ugrožavaju njegov život i živote drugih civila, pozivajući Njemačku da zaustavi ove transfere. Njemačka se također suočava s optužbama pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) zbog navodnog „olakšavanja počinjenja genocida“ protiv Palestinaca u Gazi.
Osim toga, Berlin je pod indirektnim pritiskom zbog neriješenih optužbi za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde, zajedno s optužbama protiv premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta za "ratne zločine i zločine protiv čovječnosti" pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC).
Ovi pravni izazovi naveli su druge evropske zemlje, uključujući Belgiju, Italiju, Španiju i Nizozemsku, da obustave ili suspenduju izvoz oružja. Naprimjer, nizozemski sud je u septembru naredio Nizozemskoj da zaustavi sav izvoz dijelova za borbene avione F-35 Izraelu zbog zabrinutosti oko njihove upotrebe u napadima na civile u Gazi.
Za razliku od tih zemalja, Berlin je odlučio ignorisati pravne izazove i obnoviti značajan izvoz oružja Izraelu. Kako bi stvari bile još gore za moralni stav Njemačke, ovaj porast izvoza poklopio se s eskalacijama Izraela u Gazi i Libanu u augustu i septembru ove godine.
Paradoks mira i moći
Njemački ministar odbrane Boris Pistorius izjavio je ranije ove godine: „Moramo učiniti sve da što prije obnovimo mir u toj regiji.“
Tu predanost miru, međutim, teško je uskladiti s njemačkom bezuvjetnom podrškom državi koja je vojno nadmoćnija od svih svojih susjeda.
Prema Stokholmskom institutu za istraživanje mira, vojna potrošnja Izraela je više od dvostruko veća od ukupne vojne potrošnje svih četiri susjedne zemlje - kako neprijateljskih, tako i prijateljskih. Osim toga, isti izvor izvještava da Izrael troši gotovo tri puta više na svoju vojsku nego na svog glavnog protivnika, Iran.
Ova nesrazmjernost postavlja važna pitanja. Ako se očekuje da balans moći između neprijateljskih aktera doprinosi stabilnosti, barem teoretski, šta znači vojna podrška Njemačke, koja doprinosi ovoj značajnoj neravnoteži?
To može sugerisati samo jedan racionalni zaključak: Njemačka, baš kao i Sjedinjene Američke Države, želi da Izrael zastrašuje svoje susjede.
Ono što se prikazuje kao moralni stav za osiguranje Izraela i obnavljanje mira, zapravo može odražavati želju da Izrael zadrži regionalnu superiornost. Iako njemački lideri možda ne otkrivaju svoje prave namjere, one su prilično očite.
Glasovi neslaganja
Međutim, kod kuće, domaća podrška za njemački izvoz oružja nedostaje, uslijed rastuće zabrinutosti zbog šireg regionalnog konflikta. Nedavna anketa u Njemačkoj pokazala je da 60 posto ispitanika protivi izvoz oružja Izraelu.
Samo 31 posto podržava slanje oružja za sigurnost Izraela, dok 9 posto ostaje neodlučeno. Ova anketa provedena je nakon što su se pojavili izvještaji da je vlada kancelara Olafa Scholza odlučila povećati isporuku oružja Izraelu.
Koliko god zabrinjavajuće zvučalo, čini se da su njemačke vlasti više vjerovale izraelskim uvjeravanjima nego vlastitom narodu da ovo oružje neće biti korišteno protiv civila.
Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova, Sebastian Fischer, ponovio je ovaj stav, tvrdeći prošlog mjeseca: „Ne vidimo nikakve znakove da Izrael počinjava genocid u Gazi.“ Neke političke stranke i analitičari osporili su nedavnu odluku vlade da poveća vojnu podršku Izraelu.
Niema Movassat, političarka iz Ljevičarske stranke, kritizirala je kancelara Scholza, izjavivši: „U Gazi ljudi umiru od gladi, Gaza je nenastanjiva, Izrael napada Liban, UNIFIL je na meti izraelske vojske.
U međuvremenu, u Njemačkoj se ozbiljno raspravlja o nagrađivanju ovih kršenja međunarodnog prava isporukama oružja. Potpuno izgubljeno.“ Politički analitičar Torsten Menge osudio je vicekancelara Roberta Habecka i ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock, rekavši: „Ako Baerbock i Habeck zahtijevaju pisano uvjerenje od Izraela da neće koristiti njemačko oružje za genocid, onda su svjesni da Izrael možda počinje s genocidom.“
Mnogi drugi domaći i međunarodni kritičari tvrde da nepokolebljiva podrška njemačke vlade Netanyahuovoj vladi šteti njenoj kredibilnosti i dodatno izolira Berlin na globalnoj sceni.
Naslijeđe saučesništva
Za kancelara Scholza, izvoz oružja Izraelu smatra se pitanjem njemačkog „državnog interesa“.
Ovaj stav ne samo da implicira njega i njegovu vladu u neviđenu humanitarnu katastrofu koja se dešava u Gazi, već bi mogao proganjati Njemačku generacijama.
Njemačka riskira da bude zapamćena kao dobavljač zemlji čija vojska je na Gazu bacila ekvivalent šest nuklearnih bombi, ubivši 17.000 djece u nešto više od godinu - što je alarmantan odmak od njenog historijskog odgovornosti nakon Holokausta da spriječi buduće zločine.
Izrael je ubio najmanje 44.000 Palestinaca, raselio više od 2 miliona ljudi, uništio više od polovine kuća u Gazi, srušio 87 posto školske infrastrukture, bombardovao svih 12 univerziteta u Gazi i opustošio zdravstveni sistem.
Sve to uz pomoć Berlina. Može li Njemačka pasti niže od ovoga?
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
