Koliko je ekonomskog bola spremna da trpi, moglo bi da motiviše odluke EU u narednoj deceniji.     Foto: Reuters

Rusija je prekinula skoro 80 posto svojih isporuka gasa Evropi, dok EU ima za cilj da ukine ruska fosilna goriva do 2027. godine. Zemlje EU su stoga bile u utrci s vremenom da pronađu kratkoročne alternative bez ugrožavanja njihovog plana za tranziciju na zelenu energiju.

Evropa nastoji da se kreće ka neto nuli i ostvari svoj optimistični plan zelene energije, za koji je EU izdvojila 300 miliona eura. Okvir EU ima za cilj postizanje smanjenja emisija gasova od 46 posto ispod nivoa iz 1990. do 2030. godine, što bi poslužilo kao prekretnica u postizanju neutralnosti ugljika do 2050. godine.

Uprkos nekim kritikama plana, ukrajinska kriza je bacila još jednu krivulju na ciljeve EU. A s obzirom na to da se države članice bore da se dogovore oko ograničenja i politike za uvoz gasa, ostaje da se vidi može li plan zelene energije opstati i može li Evropa podnijeti cijenu njegovog sprovođenja.

Ekonomski problemi

Nakon skoka cijena plina i nafte, inflacija u eurozoni je također naglo porasla, što je dovelo do zabrinutosti oko ekonomske kontrakcije. MMF predviđa da će vodeće evropske ekonomije u 2023. godini imati rast od samo 0,7 posto, u poređenju s većinom ekonomija u usponu, koje će imati rast od 1,7 posto, isključujući tursku ekonomiju za koju se očekuje rast od 3 posto.

Osim potrošačke krize na cijelom kontinentu, građani EU će dodatno platiti cijenu jer je plin potreban za grijanje domaćinstava preko zime. Osim toga, 4. oktobra, evropski povjerenik za upravljanje krizama Janez Lenarčič upozorio je da su mogući nestanci struje u zemljama EU, dok se razne zemlje, uključujući Njemačku, već pripremaju za najgore.

Oštre podjele postale su očigledne oko odgovora EU na energetsku krizu, poput toga kako se vodeće zemlje članice Francuska i Njemačka nisu složile oko ograničenja cijena. Čak i siromašnije ekonomije EU poput Mađarske i Bugarske rekle su da ne mogu priuštiti finansijske troškove udaljavanja od ruske energije.

Iako su ograničenja cijena promovirana kao neophodno rješenje, ona neće dugoročno riješiti osnovnu ekonomsku krizu Evrope i samo će pružiti kratkoročno ublažavanje ekonomskog pritiska širom Evrope. Ovo dolazi nakon što su zemlje EU također subvencionirale domaćinstva malim iznosima; iako je neophodno, ovo su samo privremeni ‘flasteri’ potrošačkoj krizi na kontinentu.

Veći problemi

Postoje strukturalna pitanja koja su intenzivirala ekonomsku krizu. Evropa ima kapacitete za vađenje gasa iz alternativnih izvora, ali infrastruktura još uvek nije tu. Iako se priča o izgradnji takve infrastrukture, cjevovodi još nisu postavljeni i mogao bi postojati problem nedovoljne dužine. Čak i SAD, koje imaju više prirodnog gasa, nemaju transportnu infrastrukturu koja bi zadovoljila potrebe Evrope.

Na kraju krajeva, Evropa se nedavno borila s nedostatkom infrastrukture za ponovnu gasifikaciju, sa šezdeset tankera ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a koji plutaju oko Mediterana , čak i dok se EU borila da se prilagodi novoj opskrbi.

S druge strane, cijene gasa su ove sedmice pale ispod 100 eura MWh, prvi put od juna, što pokazuje da je nedostatak snabdijevanja među glavnim problemima.
Fosilna goriva su odigrala ključnu ulogu u održavanju ekonomskog rasta i koriste se za sve vrste osnovnih dobara, uključujući plastiku, elektroniku, lijekove i sintetičke tkanine. Pad zaliha je stoga doprinio rastućoj inflaciji takve robe.

Osim krize troškova života, Evropa se bori i u pogledu svojih energetski zavisnih industrija, posebno u farmaceutskoj i hemijskoj industriji, automobilskom sektoru i preciznoj proizvodnji. Mnogi od njih su sektori koji u velikoj mjeri zavise od energije i sirovina. Ovo dodaje još jednu rizičnu dinamiku jer će evropske zemlje možda morati da odlučuju između grijanja domova svojih građana ili održavanja industrije.

Neke mega fabrike u Evropi, kao što su one u Španiji i Nemačkoj, bile su prisiljene da smanje proizvodnju, što pokazuje da bi, kako kriza bjesni, glavne ekonomije EU mogle dodatno patiti od ovog pada produktivnosti.

Zeleni energetski plan

Ekonomska ranjivost EU može se pratiti u planu zelene energije EU. Prema ovim planovima, korištenje sirove nafte i prirodnog plina trebalo bi značajno ukinuti u očekivanju krajnjeg roka 2030. godine. Zamijenili bi ih održiviji izvori energije poput solarnih panela i vjetroturbina.

Osim činjenice da mnogi minerali za obnovljive izvore energije poput nikla, aluminija i bakra dolaze iz Rusije, prelazak sa nuklearne energije i fosilnih goriva ostavio je EU ranjivom. EU je 2020. proizvela 24 posto ukupne električne energije u bloku iz nuklearnih elektrana. Ipak, od 2006. do 2020. godine došlo je do 25 posto smanjenja električne energije od cijepanja atoma u EU. Prelazak sa nuklearne energije ostavio je ekonomije EU nespremne za šok cijena zbog rata Rusije i Ukrajine.

EU je također pribjegla ponovnom istraživanju fosilnih goriva kao kratkoročnog rješenja za energetsku krizu. Prema predviđanjima Međunarodne agencije za energiju (IEA), evropski uvoz LNG-a će ove godine porasti za preko 60 milijardi kubnih metara (bcm).

Evropa je tražila od drugih zemalja da popune nestašice, kao što su Italija i Španija koje su sklopile ugovore sa Alžirom o uvozu gasa, dok je Nemačka 25. septembra potpisala ugovor sa Nacionalnom naftnom kompanijom Abu Dabija o uvozu 137.000 kubnih metara LNG-a. Dalji dogovori između EU i GCC-a vjerovatno će biti na planu.

Iako Alžir može biti provajder, on trenutno ne posjeduje značajnu domaću infrastrukturu da pokrije potrebe Evrope. A s nedostatkom infrastrukture za povezivanje u GCC-u, ovo može biti i prepreka za jeftiniju energiju u kratkom roku.

Održavanje ponude je važno za održavanje nižih cijena energije, a uklanjanje nuklearne energije ostavilo je EU ranjivom. Čak i u Francuskoj, iako 70 posto ovisi o nuklearnoj energiji za električnu energiju, cijene prirodnog plina i dalje utječu na cijene. Uprkos tome, francuska inflacija je bila blago niža u EU, na 6,2 odsto, u poređenju sa širom stopom eurozone od 9,9 posto.

Nakon raznih nesuglasica unutar EU, nuklearna energija je konačno označena kao obnovljiva energija u julu 2022. godine, unatoč prethodnim zabrinutostima oko upravljanja nuklearnim otpadom. Iako je EU odlučila da je nuklearna energija prihvatljiva na osnovu određenih propisa, kao što je pronalaženje podnošljivih skladišta za otpad, to pokazuje da je neophodna stabilizacija ekonomije EU.

Uprkos tome, pitanje nuklearne energije još jednom je podijelilo zemlje članice EU. Francuska, Mađarska i Holandija su naklonjene nuklearnoj energiji, dok su Austrija i Luksemburg protiv. Ostale zemlje poput Belgije i Njemačke su neizvjesnije. Na kraju krajeva, iako je Njemačka prvobitno planirala da zatvori sve svoje nuklearne jedinice do aprila 2022., tri od njih će držati otvorene najmanje do aprila 2023. godine.

Evropa je svakako u sukobu zbog toga kako može pristupiti energetskoj krizi i koji su joj prioriteti. Koliko je ekonomskog bola spremna da trpi, moglo bi da motiviše odluke EU u narednoj deceniji. A s obzirom na to da se Evropa bori da osigura da se može odmaknuti od fosilnih goriva, možda će morati dodatno revidirati svoja očekivanja za zelenu energiju.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.

TRT World