Kada naredne godine Hrvatska počne primjenjivati nova pravila za prelazak međudržavne granice, zemlje Balkana naći će se u gotovo potpunom okruženju Schengena, nakon što su prethodno potpuno okružene Evropskom unijom.
Schengenska pravila u Hrvatskoj uveliko će promijeniti dosadašnji način prelaska granica s Balkana u Evropsku uniju, jer se Schengen Information System (SIS) s vanjskih granica Slovenije sa zapada i Mađarske sa sjevera pomjera na vanjske granice Hrvatske.
Ovo pravilo od 1. januara 2023. godine važit će za kopnene i pomorske granice s Hrvatskom, a od 26. marta i na svim aerodoromima.
Odluka Evropske unije da od naredne godine počne s primjenom sistema ETIAS, odnosno pravila da su građani izvan Evropske unije prije ulaska nekoliko dana dužni elektronski popuniti obrazac, također će biti novi princip za prelazak Evropske unije.
Tako građane Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije, a posebno Bosne i Hercegovine koji su najviše naslonjeni na putovanja u Hrvatsku, naredne godine čekaju dvostruki noviteti za ulazak u tu zemlju.
Građani Kosova su, za sada, u najtežem položaju kada je u pitanju sloboda kretanja na Balkanu s obzirom na to da će im i dalje za ulazak na teritorij Evropske unije trebati i vize.
Građani zemalja Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, s pravom strahuju od novih pravila, svjesni da su promjene koje su uslijedile nakon punopravnog članstva Hrvatske u Evropskoj uniji prije gotovo deset godina, 1. jula 2013. godine, znatno zakomplikovale živote "običnih" ljudi.
Iako su Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina potpisale 19. juna 2013. u Briselu Sporazum o pograničnom prometu koji je trebao omogućiti normalan protok ljudi i robe nakon što Hrvatska postane članicom EU, to u praksi nije značilo rješenje svih problema.
Naime, Sporazumom, koji je tada dogovoren uz pomoć Evropske komisije, predviđen je lakši prelazak granice građanima obiju zemalja koji žive u pojasu do pet kilometara s obje strane granice, s mogućnošću da se to kasnije proširi do 30 kilometara.
Međutim, Sporazumom nisu obuhvaćeni građani koji nemaju prebivalište unutar pet kilometara uz granicu, ali se redovno koriste zemljištem s druge strane granice (oni koji su udaljeni samo nekoliko stotina metara, ali i oni koji se redovno vraćaju na svoje ruralne posjede iako im je prebivalište u udaljenijem gradu). Neizdavanje propusnica ovim građanima predstavljalo je otežavanje pri prelasku granice i korištenju obradivih zemljišta.
Još su svježa sjećanja kako je ta druga polovina 2013, ali i 2014. godine, kao i godine poslije, bila šok za mnoge stanovnike uz granicu s Hrvatskom.
Stanovnici desetina sela smještenih u gornjem toku rijeke Une i Butižnice, na potezu nekih osamdesetak kilometara od Martin Broda u Bosni i Hercegovini do Strmice u Evropskoj uniji − Republici Hrvatskoj − za sebe su isticali kako žive u rezervatu.
Naime, međudržavna granica koja prolazi tim područjem uveliko im je iskomplikovala život. Ono što je specifično jeste da ona toliko puta vijuga i presijeca područje da svega nekoliko stotina metara odlučuje nalazite li se u Bosni i Hercegovini ili Republici Hrvatskoj, odnosno od 1. jula 2013. godine u Evropskoj uniji.
Mnoštvo je na tom području sela i zaselaka koji pripadaju Republici Hrvatskoj, kao što su Begluci, a do kojih se može doći jedino preko Bosne i Hercegovine, odnosno obratno, kao u Bosanskim Osredcima. Brojna su i sela istoimenog naziva poput Tiškovca, Drenovca, Šovine Poljane, Torbićevog jadra koja se nalaze i sa jedne i druge strane granice: smještena su i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Tako da bi se došlo do Donjeg Tiškovca i Drenovca mora se preći granica čak četiri puta.
Najteže je stanovnicima Martin Broda, koji je u sastavu Grada Bihaća u Bosni i Hercegovini, jer nemaju nikakvog graničnog prijelaza - ni robnog, ni malograničnog.
Do imanja, rodbine na području mjesne zajednice Srb, u Republici Hrvatskoj do čijeg centra iz Martin Broda ima dvadesetak kilometara zbog nepostojanja graničnog prelaza moraju zaobilaziti šest puta toliko: 120, pa čak i do 150 kilometara i to u jednom pravcu u zavisnosti odluče li se putovati preko Izačića ili Strmice, dva međudržavna granična prelaza između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Ovo je samo dio problema s kojim su se do sada ili se i danas suočavaju stanovnici s dijela granice Bosne i Hercegovine uz Republiku Hrvatsku. Stoga s opravdanjem strahuju kako će to izgledati nakon 1. januara 2023. godine i primjene novih schengenskih pravila, ali i sistema ETIAS.
Države Balkana imaju veliki problem i zbog nepostojanja Ugovora o granicama, pa će stoga i to biti jedan od izražajnijih problema nakon primjene novih pravila Schengena u Hrvatskoj.
Ugovor o granicama Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske potpisan je 30. jula 1999. godine. Detaljan opis granice Državna komisija za granice BiH verificirala je i usvojila u julu 2004. godine, dok je Komisija za državnu granicu RH to isto učinila u aprilu 2005, nakon čega je Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske upućen u proceduru ratifikacije u oba parlamenta, do čega još nije došlo.
Iako je granična linija između BiH i Hrvatske duga 1001 kilometar, sporni dijelovi se odnose na manje od 1 posto njene dužine. Dužina spornog dijela granice u Neumu iznosi 5,2 kilometra i odnosi se na područje otočića Veliki i Mali Školj i područje poluotoka Klekla – rt Ponta Kleka. S druge strane, sporna je dužina blizu 4,5 kilometara u Kostajnici, odnosno na rijeci Uni od naselja Ivanjska do ušća Une u rijeku Savu.
S obzirom na to da se zemlje Balkana, posebno Bosna i Hercegovina koja se nalazi kao krajnja tačka prije Evropske unije na balkanskoj ruti migracija, to će primjena schengenskih pravila na granici s Hrvatskom još značajnije utjecati na povećanje stepena sigurnosti i nadzora vanjske granice Evropske unije, ne samo kada su u pitanju neregularne migracije, nego i krijumčarenje narkotika, odnosno prekograničnog kriminala.
Almir TERZIĆ
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
