Popodne 5. oktobra primio sam telefonski poziv od svog rođaka, koji je veoma uzbuđeno rekao: „Doseljenici kradu vaše magarce. Dođi ovamo, brzo”.
Moj otac je poljoprivrednik koji posjeduje nekoliko hektara zemlje u brdima Južnog Hebrona na Zapadnoj obali pod izraelskom okupacijom. Jevrejski doseljenici podigli su ilegalnu ispostavu otprilike 300 metara od našeg naselja i tamo ostaju stacionirani, potpuno naoružani i prijeteći. Često upadaju u naše selo. Nekad nam pale drveće, nekad nam razbijaju automobile, a u danima kada nisu raspoloženi da nas napadaju, kradu nam stoku.
Dok sam nakon telefonskog poziva izjurio iz kuće, otkrio sam da su sva četiri magarca koja smo imali nestala, nestala nije ih bilo kod stabala za koja su bili vezani.
Moj rođak je pokazao na trojicu muškaraca, od kojih je jedan nosio kipu, koji su u daljini hodali prašnjavim putem koji siječe kroz ogromno prostranstvo niskih brežuljaka, gdje palestinski farmeri uzgajaju ječam, pšenicu, smokve, bademe, masline i povrće. Naši su se magarci, vučeni konopcima, nerado vukli za njima. Taj prizor mi je slomio srce.
Izvadio sam telefon i potrčao prema brežuljku. Hvatajući dah, počeo sam snimati krađu usred dnevnog svjetla. To je bilo sve što sam mogao učiniti. Suočavanje s doseljenikom može značiti pozivanje na nasilje nad sobom. U martu 2018. pregazila me grupa doseljenika u terencu presjekla mi lijevu nogu na dva dijela. Nakon dvije operacije i više od godine fizioterapije, uspio sam stati na noge.
Moj otac je podnIo policijsku prijavu protiv vozača, ali su se njegovi napori pokazali uzaludnim. Izraelska policija je pustila vozača. Godinu kasnije, drugi doseljenik je pucao i ranio mog rođaka. Zločin smo prijavili policiji, ali napadač nije uhapšen. Umjesto toga, moj rođak je nekoliko mjeseci pozivan u policijsku stanicu i od njega je zatraženo da plati “globu” jer je provocirao doseljenika da otvori vatru u “samoodbrani”.
Među nama, Palestincima, poznato je da je uključivanje policije besmisleno na okupiranoj Zapadnoj obali – osim ako niste dio jevrejske doseljeničke bande, koja želi da napadne Palestince i zna da će je policija ne samo zaštititi, već i ukoriti njene žrtve.
Ipak, moj otac je uredno otišao u policijsku stanicu na dan kada su magarci ukradeni. Iako je bio odlučan da prijavi krađu, mrzio je sebe što je tamo otišao, znajući da će to biti ponižavajuće iskušenje. Natjerali su ga da čeka napolju nekoliko sati, što je norma za Palestince. Kada je moj otac konačno dobio priliku da objasni šta se dogodilo, policajac ga je saslušao nekoliko sekundi, a zatim mu je kratko rekao: „Vrati se u svoje selo“.
Kasnije, u toku dana, izraelske snage su prošle pored našeg poljoprivrednog zemljišta. Pokazao sam u pravcu staze gustog drveća pored ispostave ilegalnih doseljenika gdje su naši magarci bili smješteni nakon što su ukradeni i objasnio im šta se dogodilo. Vojnici su mi ponavljali iste riječi: “Vrati se u svoje selo”.
Šta se ranije dešavalo
Prije godinu imali smo šest magaraca. Negdje u septembru 2023. doseljenici su ukrali jednog magarca s naše farme. Nekoliko dana kasnije vratili su se i ukrali još dva. Od tri ukradena magarca, dva su se nekako oslobodila i vratila kući, a nama su ostala četiri magarca.
Gotovo svaki palestinski poljoprivrednik na okupiranoj Zapadnoj obali ovisi o magarcima, posebno tokom sezone berbe maslina u jesen. To je dijelom zbog činjenice da je vožnja automobila rizična ako ste Palestinac - izraelska vojska i ilegalni doseljenici su razgraničili zemlju, zabranjujući palestinskim automobilima da uđu u brojna naselja. Ograničenja su toliko proizvoljna, a razgraničenja tako spontana da određena područja mogu preko noći postati zabranjene zone za Palestince. Ako se dovoljno približite ovim zonama „zabranjene upotrebe“, rizikujete da vas doseljenici napadnu – ili čak i upucaju.
S obzirom na mrežu kontrolnih punktova i odvojenih puteva rezerviranih samo za Jevreje, posjedovati automobil kao Palestinac na okupiranoj Zapadnoj obali gotovo je besmisleno. To čak može biti i obaveza. U ljeto 2022. godine, izraelske snage su me zaustavile u obližnjem selu Al Fakheet. Provjerili su mi ličnu kartu i vozačku dozvolu, i iako se činilo da je sve u redu, službenik je na kraju oduzeo moje vozilo na 40 dana. Auto je bio sasvim nov, star samo nekoliko mjeseci. Kupio sam ga uglavnom za prenošenje sezonskog prinosa pšenice i ječma sa naše njive do pašnjaka. Bio sam primoran da platim sve vrste kazni, koje su iznosile oko 6.000 šekela (oko 1.560 dolara).
Magarci stoga dobro dođu. Ilegalni doseljenici i njihovi zaštitnici, izraelske snage, su opušteni kada vide Palestince kako koriste magarce u današnjem dobu. Oni, međutim, ne mogu podnijeti da nas vide u vozilima 4x4.
Otkako je Izrael počeo neprekidno bombardovati Gazu 7. oktobra 2023. godine, napadi na doseljenike na okupiranoj Zapadnoj obali su se deset puta povećali. Svakog dana, bez pretjerivanja - svakog dana oni dolaze na naše poljoprivredne površine držeći oružje i prijeteći nam. Napadaju nas i uništavaju naše usjeve i povrtnjake. Kada pokušamo da se povučemo, oni otvaraju vatru dok izraelske snage, koje se zadržavaju u blizini, dozvoljavaju svoj teror. Njihov cilj je jednostavno osigurati da nijedan palestinski farmer ne ore svoju njivu ili napasa svoju stoku. I uspijevaju. Postalo je nemoguće izvesti naše životinje na ispašu. Sada moramo da kupujemo hranu za njih tokom cijele godine. Ovaj trošak je nastajao samo u zimskim mjesecima.
Otac mi je rekao da se sve ovo radi da bi se naše životinje izgladnjivale, a onda i mi; da se sve ovo čini da nas primora da napustimo svoje domove i svoju zemlju.
Ali mi ne idemo nigdje. Mi ćemo ostati; ovo je priroda sumuda (palestinska otpornost).
Čuvat ćemo našu zemlju sve dok dišemo.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
