Izrael je zemlja izgrađena na mitovima. Cionizam se vrti oko tvrdnje da su izvorni, jedini stanovnici palestinskih teritorija.
Ova ideja, izvedena iz biblijskih tekstova i ponovljena od izraelskih lidera poput premijera Benjamina Netanyahua, jasno se protivi historijskim činjenicama.
S obzirom da činjenice na terenu proturječe osnivačkim mitovima Izraela, jevrejski lideri sistematski brišu historiju kako bi održali mit o "zemlji bez naroda za narod bez zemlje".
Jedna od metoda koja se koristi uključuje manipulaciju arheološkim nalazima kako bi se stvorio dojam drevne zemlje koja čeka svoj narod.
Ova izmišljena priča, prepuna izmijenjenih imena i datuma, jedna je od ključnih taktika koja služi izraelskoj okupacionoj agendi.
Bliska veza između arheologije i nacije proizlazi iz uloge arheoloških nalazišta i artefakata u određivanju identiteta zemlje, posebno u oslikavanju uspostavljene historijske priče između zemlje i nacije, odnosno legitimiteta koji pruža za historijske teritorijalne zahtjeve između nacija.
Na mjestima poput Bliskog istoka i Srednje Europe, gdje se miješaju osvajanja i narodi, te postoje sporovi oko zemlje, arheološki podaci se često koriste kako bi se podržali teritorijalni zahtjevi.
Ovdje, arheološki podaci imaju "esencijalistički" ili "prvotni" koncept, jer pomažu odrediti koje je narod prvi naselio regiju i čije su historijske tvrdnje najuvjerljivije.
U modernim državama, utemeljenost između identiteta nacije i zemlje kritični je faktor u ostvarivanju kontrole pretvaranjem fizički dominirane zemlje u historijski prostor.
Ova historijska veza između nacije i zemlje prisiljava radnje onih koji tvrde prava na teritorij i pristanak onih koji arbitriraju zahtjeve vlasništva.
Drugim riječima, ako ste vješti u brisanju prošlosti i ponovnom pisanju u skladu s vašim programom, to znači da stojite kao prva društvena jedinica na ovoj nenastanjenoj zemlji.
Cionistički narativ
Kada dublje zaronimo u nedavnu historiju, postaje očigledno da je cionistički okupatorski um prihvatio strategiju koja podsjeća na prošla vremena.
Dirljiv primjer toga je Šuma šehida, gdje je 1951. posađeno šest miliona stabala kako bi se odalo počast žrtvama Holokausta.
Ova šumovita prostranstva, sada nazvana Šuma šehida, prvobitno su pokrivala sela poput Dayr ‘Amr, Khirbat al-Umur, Kasla, Bayt Umm al-Mays i ‘Aqqur do Nakbe 1948, prisilnog egzodusa Palestinaca s njihovih zemljišta.
Međutim, Izrael sada nastoji zamagliti svoju prošlost ističući bolne uspomene na patnje u civilizovanoj Evropi, skrećući pažnju s historijskih veza s ovim zemljama.
Napore cionističke kolonizacije, koja procjenjuje historiju kroz umjetne klasifikacije poput hebrejskog i izraelskog perioda proizašlih iz uništavanja arheoloških nalazišta, rezultat su pristupa pokrenutog tokom britanske mandatne ere.
Tokom ovog perioda, narativ o arheologiji, ukorijenjen u Tori i predvođen američkim arheologom Williamom F. Albrightom, koncentrirao se na određene četvrti u i oko Jeruzalema, poput Hazora, Megida i Masade.
Cilj je bio autentificirati mit o povratku Jevreja na njihova zemljišta, crpeći inspiraciju iz perioda sukoba navedenih u Knjizi o Jošui.
U suštini, koristila se promišljena arheološka istraživačka metoda kako bi se dobili nalazi isključivo prilagođeni podršci mitu o jevrejskoj državi.
Izmišljanje temeljnog mita putem manipulacije arheološkim nalazima dalje je vidljivo u orkestriranom preseljenju palestinskih naselja oko Starog grada radi arheološkog istraživanja usklađenog s narativima pronađenim u Tori.
Ključni igrač u ovom scenariju je naseliteljska fondacija poznata kao IR David (Elad), grupa koja pokušava legitimizirati svoj narativ o povratku marginaliziranjem 2000-godišnje historije koja obuhvata rimski period tokom turističkih posjeta lokaciji blizu Silwana.
Manipulacija prošlošću
Ovaj mit o prvenstvu, izgrađen kroz arheološke dokaze u procesu izgradnje jevrejske države, jasno odražava mentalitet usklađen s osjećajima pripisanim prvom premijeru Izraela, Davidu Ben Gurionu, koji je rekao: "Stari će umrijeti, a mladi će zaboraviti."
Osim toga, odjekuje riječima bivše premijerke Golda Meir, koja je tvrdila: "Nije bilo ničega što bi se zvalo Palestinci, nikada nisu postojali." Ovaj argument i dalje odjekuje kod izraelskih političara današnjice.
Pokušaj uspostavljanja jedinstvenosti kroz arheološke artefakte savršeno se uklapa u razmišljanje koje kategorički poriče ili odbacuje historijsko prisustvo i identitet palestinskog naroda na ovim zemljama.
U suštini, korištenje arheoloških otkrića i manipulacija historijskim istinama su pokušaji legitimizacije narativa o tome da su originalni stanovnici ovih okupiranih palestinskih teritorija.
To uključuje ne samo uništavanje historijskih zapisa, već i metodološki napor za ponovno pisanje historije u skladu s iskrivljenim težnjama.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
