Evropski kompleks superiornosti kao maligni tumor

Rasizam u Evropi, posebno ksenofobija, u stalnom je porastu u posljednjih nekoliko godina, kao i krajnje desničarska politika. Komentari organizacija i zvaničnika na domaćem i međunarodnom nivou pokazuju duboko ukorijenjen i rastući kompleks superiornosti.

Proteklog mjeseca reduktivni prikazi, metafore i općenito ponašanje prema etničkim “drugačijima“ izazvali su bijes i u prvi plan stavili raspravu o eurocentrizmu i sve većem moralnom bankrotu.

Uz svu diskriminaciju i kritiku drugih zajednica, Evropa nije u stanju da prizna svoje savremene ili, što je još važnije, njihove dosadašnje grijehe.

Francuska i Katar

Ove sedmice francuski list "Le Canard Enchaîné" posvetio je oktobarsko izdanje "kritikama" Katara uoči Svjetskog prvenstva u fudbalu, objavivši karikaturu koja prikazuje "dlakave" i "ljute" katarske fudbalere kako drže mitraljeze, mačeve i raketne bacače, a neki su prikazani sa maskama.

Ovdje se radi o samoj karikaturi, a ne o sadržaju/kritici jer ova publikacija, kao i mnoge druge, izražava mišljenje da su Arapi, Bliski Istok i općenito obojeni ljudi "divljaci". Kako Francuska ima dugu historiju problematičnih "moralno superiornih" karikatura, ovo nije nikakva nova pojava, ali naglašava ignorantski i reduktivni pristup kompleksnom pitanju, u kojem francuska firma može biti i saučesnica.

Karikatura je naišla na reakciju zbog toga što je otvoreno rasistička i ispunjava lažne i štetne orijentalističke ideje; sama činjenica da je izdanje posvećeno ovoj temi pokazuje širenje ove moralne superiornosti, ili potrebu da se "koriguje" u skladu sa svojom hijerarhijom vrijednosti.

Sadržaj, poput mnogih današnjih naslova u francuskim medijima, kritikuje Katarce zbog njihovih navodnih kršenja ljudskih prava, što je bolno ironično s obzirom na to da su slične tvrdnje trenutno iznesene i protiv francuske vlade.

Ovaj osjećaj oštre kritike prema ponašanju Katara uslijedio je uprkos tome što se francuska građevinska firma Vinci Construction, koja je radila na FIFA-inom "paviljonu", suočila sa sudskim procesom u Francuskoj zbog navodne trgovine ljudima i drugih zloupotreba na radu, što kompanija oštro poriče.

Oni dalje poriču bilo kakvo učešće u izradi ugovora vezanih za FIFA-u i tvrde da njihov rad tamo prethodi FIFA-inom ugovoru. Francuska je optužila kompaniju samo nekoliko sedmica prije početka fudbalskog turnira. Kampanja je potpomognuta izjavama u kojima se zabranjuju direktni prenosi utakmica Svjetskog prvenstva u "navijačkim zonama" kao mjera odmazde.

Vrt i džungla

Eurocentrizam i njegov inherentni kompleks superiornosti nisu novi koncept; pojam da je Evropa kao lider civilizacije i duboki ego koji ona izaziva je psihološko stanje koje je besramno koloniziralo velike dijelove svijeta. U savremeno doba to se odnosi na kolektivno kreiranje višesmjerne politike eksternalizacije izbjeglica, posebno protiv ne-Ukrajinaca.

Najnoviji primjer toga uslijedio je kada je ministar vanjskih poslova Evropske unije Josep Borell rekao na inauguracijskoj akademiji mladih diplomata: “Da, Evropa je vrt. Izgradili smo vrt. Sve funkcioniše. To je najbolja kombinacija političke slobode, ekonomskog prosperiteta i socijalne kohezije koju je čovječanstvo uspjelo izgraditi. Većina ostatka svijeta je džungla, a džungla bi mogla napasti vrt.”

On je još dodao: ”Baštovani moraju da idu u džunglu. Evropljani moraju biti mnogo više angažirani u ostatku svijeta. Inače će nas ostatak svijeta napasti na različite načine i različitim sredstvima.”

Borell se našao na udaru žestokih kritika i kratkotrajne suspenzije zbog tog komentara te se nakon toga izvinio i insistirao da njegova metafora nema zlokobno značenje. Činjenica da je on visoki zvaničnik za vanjske odnose i da je ipak ovako nesmotren razlog je da Francuska zastane i razmisli. Ovo bi također trebalo potaknuti javnost da preispita odnos EU-a prema stranim narodima.

Uprkos mnogim vojnim i političkim intervencijama zapadnih sila u mnogim državama širom svijeta, koje u konačnici uzrokuju današnji nagli porast migranata koji traže azil, političari, mediji i ljudi još uvijek ovo pitanje vide kao svojevrsnu “invaziju“.

Uspon krajnje desnice

U tandemu sa ovim rastućim neoeuropocentričnim stavom koji su zauzele mnoge vlade, došlo je do stalnog porasta u politici krajnje desnice (i povezanog antiimigrantskog osjećaja). Italiju i Švedsku, na primjer, sada vode otvoreno desničarski političari, a francuska krajnja desnica je ove godine ostvarila velike političke rezultate. Iako je ovo problematično i vjerovatno zastrašujuće za neke, to je historijski stav i nije iznenađenje.

Dr. Ramzy Baroud u tom smislu ističe u novom autorskom tekstu: "Nažalost, Evropa je rodno mjesto najstrašnijih stranica historije, od kolonijalizma i ropstva do nacionalističkih, fašističkih i nihilističkih pokreta koji su definisali većinu posljednja tri stoljeća." On također kritikuje njihov pristup novijim dešavanjima poput Sirije, Libije, COVID-a i Ukrajine kako bi posebno istaknuo rastuću moralnu korupciju.

Ovi slučajevi također ukazuju na sve snažniju društvenu ksenofobiju i preferencijalni tretman prema bijelim i kršćanskim izbjeglicama u odnosu na muslimane i ljude druge boje kože.

Nedavna publikacija sa Harvarda ističe: “Jedna studija iz 2022. godine u kojoj je istraženo više od 4.000 zahtjeva za azil u Francuskoj između 1976. i 2016. godine pokazala je da muslimani imaju manje šanse nego kršćani da dobiju azil.

Iako ova studija ukazuje na antimuslimansku pristrasnost među vladinim zvaničnicima, slično istraživanje iz 2016. godine pokazuje da obični građani pokazuju slične tendencije. Otprilike 18.000 Evropljana iz 15 zemalja dobilo je profile i postavljeno im je pitanje kome će dati azil. Studija je pokazala “dosljednu pristrasnost prema muslimanskim tražiteljima azila, koji su imali 11 posto manju vjerovatnoću da će biti prihvaćeni u odnosu na kršćane”.

Moralna superiornost nikada nije bila dobrodošla, a danas je nepodnošljiva, posebno kada dolazi s područja koje je traumatiziralo generacije država i ljudi. Evropi bi bilo dobro da se osvrne na nedavno donošenje odluka i posljedice sa kojima se kontinent sada nesumnjivo suočava.

Većina problema sa kojima se EU suočava su samonanesene rane i rezultat intervencionističkih politika. Njene vlade moraju zauzeti kohezivne i inkluzivne pristupe u svojim trenutnim pitanjima. Ukratko, moraju nastojati da se ponašaju ponizno nakon što su bili uzrok i posljedica globalne krize. Krajnje je vrijeme da shvatimo da je ljudski griješiti i da niko ili jedna grupa ljudi nije iznad toga.