Od ukidanja vojne obaveze 2008. godine, hrvatski ministri obrane u više navrata slali su u javnost poruke o njezinom ponovnom uvođenju, no posljednja najava hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića kako se obavezni vojni rok vraća od 1. siječnja 2025. odjeknula je u medijima i javnosti kao izvjesnost.
Hrvatski sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila ocjenjuje kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se najave o ponovnom uvođenju vojnog roka aktivirati jer se, prema saznanjima, već ozbiljno krenulo prema realizaciji te ideje, i to nakon podulje priče o reaktivaciji obveznog vojnog roka.
Izvjesnost pojačava kontekst ratnih sukoba na Bliskom istoku i u Ukrajini, a dodatno uvjerava i nedavna izjava hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića u kojoj je naglasio kako po ovom pitanju postoji koordinacija Hrvatske sa NATO-om, s čijim je članicama usuglašeno kako se vojni rok u Hrvatskoj uvodi od 1. siječnja 2025. godine.
Kako bi se najava aktualnog ministra obrane Anušića provela u djelo, potrebno je na sjednici Vlade RH izložiti dorađeni Zakon o obrani i Zakon o službi u Oružanim snagama te ih predati u redovnu proceduru u Hrvatski sabor u kojem bi se, nakon saborske rasprave, izmijenjeni zakon mogao donijeti glasovima natpolovične većine zastupnika.
Za uvođenje tog zakona u praksu potrebna je i suglasnost predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH), a Zoran Milanović je u medijima već najavio kako će odluku podržati ukoliko zakon bude pravilno artikuliran kroz prijedlog Vlade RH.
Služenje zamrznuto od 2008.
Služenje obveznog vojnog roka u Hrvatskoj zamrznuto je 1. siječnja 2008. godine, a model je zamijenjen dragovoljnim služenjem koji omogućuje sticanje vojnih znanja i vještine za vojničke dužnosti u OSRH-u. Obuka od osam tjedana provodi se u Požegi i na vojnom poligonu Gašinci, a traje osam tjedana, nakon čega se odabranim ročnicima može, ovisno o stručnoj spremi, ponuditi status djelatne vojne osobe.
U Hrvatskoj je na snazi dragovoljno služenje vojnog roka, a oni koji se na njega jave imaju pravo na naknadu od 900 eura mjesečno. Iako nema službene informacije, u javnosti se navodi kako Ministarstvo obrane predviđa određenu naknadu i za one koji budu služili obavezni vojni rok, a postoji i mogućnost da će se mjeseci provedeni na vojnom roku računati u radni staž.
Zakonodavstvo i praksa po kojoj se obuka odvijala do 2008. bit će temelj za formiranje uvjeta za novu ročnu službu. Nakon što bi mladići odslužili vojni rok, mogli bi birati hoće li se vratiti u civilstvo ili će ostati u OSRH-u gdje bi se mogli ostvariti profesionalno.
Oružja dovoljno, ali ne i vojnika
“Moje osobno mišljenje je da treba ići prema uvođenju obveznog vojnog roka, da se to trebalo i ranije realizirati iz niza razloga, ne samo vojnih nego i edukativnih, obrazovnih, kulturoloških i identitetskih. Vođene su medijske operacije na ovom prostoru od 2000. godine s tezom kako Hrvatskoj, ali i nekim drugim zemljama u okolini, ne treba edukacija i obuka vojnika, time ni vojska. Hrvatska ima povijesno iskustvo Domovinskog rata u kojem je pozitivna stvar bila činjenica da su se ljudi, kasnije hrvatski branitelji, obučili za ratno iskustvo u JNA. Iako ’90-te nismo imali oružja, imali smo ljude koji su znali baratati raznim vrstama oružja, tako da je na svaki nabavljeni komad oružja bilo na desetke ili stotine ljudi koji su njime znali baratati, bez obzira je li riječ o osobnom naoružanju ili o minobacačima, topovima, tenkovima ili drugom oružju i oruđu. Danas možete nabaviti oružja koliko hoćete, ali se mora osigurati i prostor za obuku ljudi”, ističe Cvrtila.
Analitičar dodaje kako u Europi postoji minimalna vojna obuka u trajanju od četiri mjeseca, dva mjeseca smatra prekratkim periodom, dok bi tri mjeseca bila minimalno dovoljna za neku temeljnu obuku. Očekuje se kako će nakon dva mjeseca ročnici imati mogućnost nastaviti dva ili četiri mjeseca specijalističku obuku za posebna oruđa poput tenka i sl. Dva mjeseca je dovoljno da polaznik spozna što je vojska, tko mu stoji s lijeve tko s desne strane, da se znaju postrojiti i prepoznati kojoj postrojbi i zbornom mjestu bi pripadali, navodi sigurnosni stručnjak.
“Pored toga, trebalo bi jednom godišnje organizirati vojnu vježbu u kojoj bi sudjelovali svi ti mladići i djevojke koje se dobrovoljno jave za obuku, jer se te vještine zaboravljaju. To bi bile vježbe prozivanja, postrojavanja i gađanja. Neuvježbana vojska ima vrlo nisku učinkovitost, što smo vidjeli nedavno pri prodoru Ukrajinaca u Rusiju, gdje su na ruskoj granici bili vojnici na odsluženju vojnog roka koji su laka, mekana meta za proboj iskusnoj ukrajinskoj vojsci koja iza sebe ima ratno iskustvo. Tu se vidi koliko ta slabo obučena vojska može biti neadekvatna ako se s vojnicima ne radi i ne vježba. Ako bi ročni vojnici sudjelovali kao potpora profesionalnim vojnim brigadama, kao drugi ešalon, to bi bilo u redu. Problem je u tome što Hrvatska nema dostatan ni prvi ešalon koji bi bio u mogućnosti primiti eventalne prve udare. Dvije brigade su nedovoljne, posebice za hrvatsku geopolitičku strukturu i razvedenost od Dubrovnika do Vukovara, velik prostor koji je raštrkan i nekohezivan. Ispod pet profesinalnih brigada s ispod po pet tisuća ljudi - ne bi trebali računati, uz ovaj pričuvni dio s kojim bi se za 48 sati sa pripremljenim i obučenim moglo omogućiti još pet pratećih potpornih brigada”, kaže Cvrtila.
Važnost civilne zaštite
Oko 18.000 mladića godišnje u Hrvatskoj postaje punoljetno, a time pripravno za odsluženje vojnog roka. Od tog broja, tek 4-5 tisuća mladića će biti raspoloživo za OSRH, jer dio ih odlazi na daljnje školovanje, a dio će ih se pozvati priziva savjesti. Oko 13.000 ljudi moglo bi biti na poslovima civilne zaštite, ovisno hoće li fakultet biti opcija za prije ili poslije.
“Medijske operacije obavještajnog karaktera oslabile su hrvatsku vojsku i državu, njihovim djelovanjem se promijenila svijest ljudi koja sada nije sklona ići ili slati svoju djecu u vojsku, dok je to nekad bila čast i dika. Nakon rata propustili smo priliku njegovati tu svijest, iako smo imali uvid o potrebi postojanja snažne vojske nakon svih razaranja u Domovinskom ratu.
Pravo na civilno dosluženje u trajanju od četiri mjeseca jako je dobro zbog velikih potreba u civilnoj zaštiti što se pokazalo zadnjih godina preko covida, dva razorna potresa, niz požara, poplava i nevremena. Te ljude bi bilo važno obučiti da djeluju u izvanrednim situacijama u lokalnim stožerima civilne zaštite pri elementarnim nepogodama. Korisnost uvođenja obveznog vojnog roka vidit će se ponajviše kroz postrojbe civilne zaštite”, zaključuje Cvrtila.
Sama obuka provodila bi se u tri vojarne, u Požegi, Slunju i Kninu. Plan je da bude pet naraštaja godišnje po 800 ročnika, dakle oko 4.000 mladića godišnje prošlo bi obavezni vojni rok, s tim da je dob od 27 gornja granica za odsluženje redovitog vojnog roka.
Republika Hrvatska razvija svoje Oružane snage s ciljem da budu NATO-interoperabilne i funkcionalne u ustrojstvu savezničkih snaga. Krajem 2021. godine OSRH je u svojem sastavu imala 15.008 djelatnih vojnih osoba; u sustavu OSRH i Ministarstva obrane RH bilo je i 1.982 civila.
Nakon usloženja sigurnosne situacije u Europi koja je kulminirala Ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine formirana je u Hrvatskoj politička volja za jačanje OSRH-a, te je i vojni proračun znatno uvećan. Krajem 2023. godine planira se za narednu proračunsku godinu za financiranje OSRH-a iznos od 1,169.145.758 eura, što je za 119 milijuna eura više nego u 2023. godini, ali još uvijek ispod planiranih 2 posto BDP-a, što je zahtjev NATO standarda.
