Najveći broj oboljelih je u gradu Zagrebu i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Najviše je oboljelih u školskoj dobi, od 10 do 19 godina, među oboljelima je i 46 beba, mlađih od godinu dana, većinom nevakcinisanih.
U Srbiji se također bilježi povećan broj oboljelih od hripavca ili velikog kašlja.
"Od 1. januara registrovano je ukupno i laboratorijski potvrđeno 310 slučajeva pertusisa - velikog kašlja, pri čemu je najveći broj slučajeva registrovan kod djece od 10 do 14 godina, a potom slijede starija djeca od 15 do 19 godina i potom ona od godinu dana", rekla je Jovanović za Tanjug.
Krajem oktobra ove godine u Mostaru je preminula beba od dva i po mjeseca, kod koje je potvrđena infekcija velikim kašljem. Beba nije bila vakcinisana, a kako je izjavio direktor Zavoda za javno zdravstvo HNK, beba je imala i drugih zdravstvenih problema. Pored ovog tragičnog događaja u Bosni i Hercegovini je zabilježeno još nekoliko pojedinačnih slučajeva velikog kašlja.
Institutu za javno zdravlje (IJZ) Crne Gore tokom novembra prijavljena su 22 slučaja obolijevanja od pertusisa, koji je poznat i pod nazivom veliki kašalj, kazali su iz te zdravstvene ustanove.
Oni su naveli da je do sada veliki kašalj registrovan kod tri osobe mlađe od godinu, kao i kod po jedne u uzrasnim grupama od jedne do pet i od šest do deset godina. Veliki kašalj je registrovan kod 15 osoba u uzrasnoj grupi od 11 do 15 godina, kod jedne u uzrasnoj grupi 16-20 i kod jedne osobe starije od 60 godina.
Šta je hripavac?
Hripavac ili pertussis je akutna visoko zarazna bakterijska infekcija disajnog sistema, karakterizirana napadima spazmatičnog kašlja. Uglavnom se javlja kod dojenčadi i male djece. Tok bolesti je postepen, s nespecifičnim kataralnim simptomima (kao prehlada), zbog čega se u početku, kada je osoba najzaraznija, ne posumnja na hripavac, pa bolesnik neometano širi bolest.
Prosječna inkubacija je 9-10 dana (raspon 6-20 dana). Uzročnik je Bordetella pertussis, a put prijenosa kapljični: – direktni kontakt s izlučevinama mukoznih membrana dišnog sustava oboljele osobe, – zrakom, vjerojatno velikim kapljicama i – indirektni put prijenosa kontaminiranim predmetima (vrlo rijetko).
Rizik obolijevanja i komplikacija je najveći u dojenačkoj dobi kod nevakcinisane djece.
Stvorena imunost kod vakcinisanih osoba se s vremenom značajno smanji ili nestane, kao i zaštita stečena preboljenjem. Stoga, dojenčad neće naslijediti pasivnu imunost (antitijela) od majki, osim u slučaju da je majka vakcinisana tijekom trudnoće (jednokratno dTap-om u zadnjem tromjesečju).
Mogu oboljeti i nepotpuno vakcinisana mala djeca, starija djeca i odrasle osobe, bez karakterističnih simptoma bolesti. Oboljela osoba je izrazito zarazna u ranom kataralnom stadiju bolesti i na početku paroksizmalnog kašlja (prve dvije sedmice).
Uzorak za laboratorijsko testiranje (bris nazofarinksa) najbolje je uzeti unutar prve dvije sedmice od početka bolesti.
Bolest ima tri stadija:
1. stadij – rani kataralni simptomi u trajanju 1 do 2 sedmice: – curenje nosa ili začepljen nos i blago povišena temperatura (do 38 °C); – kašalj (kod dojenčadi slabo prisutan); – teško disanje do prestanka disanja – apneja i cijanoza (kod dojenčadi i male djece).
2. stadij – napadi kašlja (paroksizmi) u trajanju 2 do 6 sedmica (ili duže): – brzi, snažni i ponavljajući napadi kašlja u trajanju 1 do 2 minute, bez udisaja, završavaju dugim visokotonskim, duboko uvučenim udahom (hripanje). Napadi kašlja su češći tokom noći; – u toku i nakon napada kašlja javlja se povraćanje i malaksalost; – stanje se pogoršava kako bolest odmiče.
3. stadij – oporavak, u trajanju 2 do 3 sedmice (ljeti kraće nego zimi), a može i duže, ponekad mjesecima. Moguć je razvoj komplikacija bolesti, što ovisi o dobi, vakcinalnom statusu oboljelog, brzini provedbe dijagnostike i terapiji.
Bronhopneumonija je najčešća komplikacija, dok su konvulzije i encefalopatije znatno rjeđe. Učinkovita i sigurna prevencija hripavca je redovno vakcinisanje odgovarajućim vakcinama (DTaP-IPV-Hib-HepB; DTaP-IPV-Hib; DTaP; dTap;) kod izabranog pedijatra, školskog ili porodičnog doktora, u skladu s Programom obaveznog vakcinisana.
O slučaju oboljenja/sumnje na bolest, što prije obavijestiti epidemiologa u pripravnosti, zbog uputa za kemoprofilaksu osjetljivim osobama. Oboljele osobe, kao i sumnjive na bolest, treba izolirati u skladu s epidemiološkim preporukama.
Izolacija oboljelog
Oboljelog (potvrđeni ili mogući slučaj) je potrebno izolirati (privremeno udaljiti) iz ustanove (vrtić, škola), i izbjegavati kontakt s malom djecom, dojenčadi (posebice nevakcinisanim) i trudnicama u zadnjem mjesecu trudnoće, u trajanju od minimalno 5 dana tokom kojih pacijent uzima antibiotsku terapiju. Ako pacijent ne uzima antibiotike, izolacija traje 3 sedmice od pojave paroksizmalnog kašlja, odnosno do prestanka kašlja (ovisno što prvo nastupi).
Postupanje s kontaktima i vakcinisanje
Svim kontaktima treba provjeriti vakcinisani status i vakcinisati ih po potrebi. Postekspozicijsko vakcinisanje nije učinkovita zaštita od infekcije nakon nedavnog bliskog kontakta, svrha mu je pružiti zaštitu kod daljnjih izlaganja.
Svjetska zdravstvena organizacija za potrebe praćenja i suzbijanja hripavca definira bliski kontakt na slijedeći način: „Bliski kontakt definira se kao izloženost licem u lice osobi koja je zaražena, što uključuje kućni ili obiteljski kontakt, ljude koji su prenoćili u istoj sobi s osobom koja je zaražena i ljude koji su imali izravan kontakt s respiratornim, oralnim ili nosnim izlučevinama osobe u koje je laboratorijski potvrđena bolest.“
Bliski kontakti mlađi od sedam godina, koji nisu primili četiri doze DTaP vakcine, odnosno nisu primili jednu dozu DTaP unazad tri godine, trebali bi se vakcinisati čim prije nakon izlaganja.
Nepotpuno vakcinisani kućni kontakti mlađi od sedam godina trebaju biti isključeni iz vrtića, škola i javnih okupljanja tokom 21 dana od zadnjeg kontakta ili dok oboljela osoba i kontakti koji primaju kemoprofilaksu ne prime antibiotsku terapiju u trajanju od pet dana.
Neovisno o vakcinisanom statusu i dobi, svim bliskim kontaktima oboljele osobe, ako u kućanstvu s kontaktom živi dijete mlađe od godinu dana, preporučuje se kemoprofilaksa. Primjena kemoprofilakse se posebice preporučuje djeci mlađoj od godinu dana, te trudnicama u zadnjem mjesecu trudnoće (zbog rizika prijenosa na dojenčade) Kemoprofilaksu se preporučuje propisati, ako nije prošlo više od 21 dan od zadnje ekspozicije.
