Prva međunarodna konferencije u Hrvatskoj održana je u ponedjeljak u Zagrebu pod nazivom “Autizam i mentalno zdravlje“ na kojoj se više od 180 hrvatskih stručnjaka fokusiralo na ključne izazove koji utječu na mentalno zdravlje autističnih osoba bez intelektualnih teškoća.
Udruga ASK, prva udruga odraslih autističnih samozastupatelja koja autizam ne promatra kroz medicinski model, već kroz socijalni model i model ljudskih prava, ove godine u suradnji sa Savezom udruga za autizam Hrvatske (SUZAH) organizira niz događanja i bogat program pod nazivom "I ja imam nešto za reći", povodom Dana svjesnosti o autizmu.
Sanja Šimleša, psihologinja s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, istaknula je tijekom konferencijekako su u Hrvatskoj u proteklih deset godina napravljeni pomaci u dijagnostici autistične djece kroz povećanje broja stručnjaka koji prepoznaju djecu s autizmom, ali i pristupačnije alate, odnosno testove za procjenu.
Unatoč poboljšanjima, liste čekanja za usluge dijagnostike u javnom i privatnom sektoru traju od šest do 12 mjeseci, dodala je Šimleša te je kao važan problem navela izostanak stručne dijagnostike ili neadekvatnu, pogrešnu dijagnostiku, što pak dovodi do povećanja anksioznih i depresivnih poremećaja kod autistične djece i odraslih osoba.
“Dijagnozu je moguće napraviti kada dijete ima mentalnu dob u kojoj razumije svijet, a to je u mentalnoj dobi djeteta od oko 18 mjeseci. U vrtiću se to prepoznaje po tome koliko se dijete odaziva na ime, uspostavlja li kontakt očima s ciljem regulacije ponašanja itd“, kazala je Šimleša.
Dodala je kako se kod djece s autizmom u dobi od četiri do pet godina uznemirenost zbog narušavanja rutine povećava, dok se kod djece s tipičnim razvojem ona postepeno u toj dobi gubi.
Predsjednica udruge ASK Sunčica Lovrečić Čekić istaknula je kako je ova udruga pokrenuta jer jedina u Hrvatskoj direktno u svoj rad uključuje “glasove“ autističnih osoba, a pokrenule su je osobe koje su dijagnozu autizma dobile u odrasloj dobi.
“Kada se autizam ne dijagnosticira u dječjoj dobi, lako je nagomilati neke druge mentalne dijagnoze, što dovodi do depresije i anksioznosti jer autistične osobe tako ne dobivaju adekvatnu pomoć“, izjavila je Lovrečić Čekić.
U okviru konferencije predstavljena je komunikacijska narukvica i ploča koje su namijenjene liječnicima, psiholozima i ostalim stručnjacima koji rade u procesu dijagnostike osoba s autizmom, a glavni razlog za korištenje ovih rekvizita su poteškoće u komunikaciji osoba s autizmom.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Maja Bonačić, koja se bavi dijagnosticiranjem djece i odraslih u autističnom spektru, upozorila je kako na dijagnostiku u najvećem broju dolaze školska djeca te odrasli s već ranije uspostavljenom dijagnozom opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), depresije i pokušaja suicida.
Bonačić upozorava kako osobe s autističnim spektrom nemaju uvijek i intelektualne poteškoće te kako je njihova inteligencija u rasponu kao i kod tipično razvijenih osoba.
“U Hrvatskoj je prevalencija autističnog spektra 1:1.000, dok je u inozemstvu 1:42, što upućuje ne velik broj nedijagnosticiranih u Hrvatskoj. Glavni uzrok preuranjene smrti kod autističnih osoba je suicid kojeg je najmanje trećina autističnih osoba pokušala ili planirala počiniti“, istaknula je Bonačić.
Kao uzrok nastanka autizma, Bonačić navodi kao ključni element genetiku, naslijeđe, na koje ne utječu faktori nakon rođenja.
Na konferenciji je putem videolinka sudjelovalo i dvoje inozemnih stručnjaka, a glavne teme bile su suicid i samoozljeđivanje autističnih osoba bez intelektualnih teškoća, autistični umor i sagorijevanje (autistic burnout) te autistična trauma i prilagodba terapijskih pristupa autističnim osobama bez intelektualnih teškoća.
