Suđenja za ratne zločine više nisu prioritet za Republiku Hrvatsku, problem su i zločini počinjeni nad Hrvatima i zločini počinjeni nad Srbima, a regionalna suradnja i dalje je nedostatna, što dovodi do velikog broja suđenja u odsutnosti.
Vesna Teršelič iz Documente − Centra za suočavanje s prošlošću i Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, predstavile su Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine tijekom 2020. i 2021. godine.
Izvještaj o suđenjima za ratne zločine koji je pripremio pravni tim Documente i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pruža uvid u kaznene postupke za ratne zločine koji su 2020./2021. provedeni ili su još u tijeku pred četiri nadležna županijska suda, u posljednja dva kaznena postupka pod jurisdikcijom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS). Oni se tiču zločina počinjenih na teritoriju nekadašnje SFRJ, odnosno Republike Hrvatske, te u nedavno pravomoćno okončani kazneni postupak protiv Ratka Mladića kao i kazneni postupak protiv optuženika Jovice Stanišića i Franka Simatovića.
"Suđenja za ratne zločine više nisu prioritet za Republiku Hrvatsku, jer se interes pravosuđa i javnosti od učlanjenja Hrvatske u Europsku uniju smanjio. To se ne vidi odmah po broju suđenja jer je broj suđenja veći nego u vrijeme priključenja Europskoj uniji, no kazneni postupci sada se uglavnom provode u odsutnosti”, navela je Teršelič.
Dodala je kako su suđenja u odsutnosti teško prihvatljiva jer osuđeni u odsutnosti mogu pokrenuti proces obnove postupka, što Teršelič ocjenjuje neučinkovitim korištenjem pravosuđa.
Pravosuđa Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine surađuju, ali ta regionalna suradnja je nedostatna, zaključila je Teršelič, kao i kapaciteti državnih odvjetništava koja pokreću predistražne radnje i procese.
"Nisu problem samo procesi nad jednom ili drugom etničkom skupinom, problem su i zločini počinjeni nad Hrvatima i zločini počinjeni nad Srbima”, poručila je Teršelič.
U dvogodišnjem izvještajnom periodu, na razini četiri nadležna suda, 41 od 59 ili 70 posto kaznenih postupaka provedeno je protiv nedostupnih optuženika.
Veselinka Kastratović iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek istaknula je kako se suđenja u odsutnosti ne provode u Srbiji, BiH i Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove (MRMKS), ali kako postoje naznake da bi se ovakva suđenja mogla početi provoditi u Beogradu.
Tijekom 2020./2021. godine pred četiri nadležna županijska suda praćeni su kazneni postupci u ukupno 59 predmeta.
Od toga su 44 predmeta obrađivana u 2020. godini, u 21 kaznenom postupku nastavljena su suđenja iz prijašnjih godina, dok je u 23 kaznena postupka rasprava započela tijekom 2020.
Tijekom 2021. godine vođena su 42 kaznena postupka, u 27 kaznenih postupaka rasprave se provode tijekom obje godine dok su u 15 kaznenih postupaka suđenja započela tijekom 2021.
Od ukupnog broja praćenih postupaka tijekom 2020., njih 40,91 posto bilo je protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA, dok je tijekom 2021. bilo 38 ili 90 posto takvih postupaka.
U isto vrijeme, po 4 kaznena postupka provodila su se protiv pripadnika hrvatskih postrojbi i pripadnika HVO-a, a riječ je o suđenjima za zločin u Osijeku protiv optuženog Branimira Glavaša, za zločin u Lori 1 i 2 i za zločin u Kulinama.
Kazneni postupci provodili su se protiv ukupno 174 optuženika, 77 optuženika suđeno je tijekom 2020., od čega su 63 osobe, ili 82 posto, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i JNA, dok su tijekom 2021. kazneni postupci vođeni protiv 101 optuženika, od čega protiv 88 optuženika ili 87 posto, protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA.
Trend suđenja u odsutnosti u predmetima ratnih zločina i dalje je dominantan, zabilježen je isključivo u kaznenim postupcima koji se provode protiv pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i JNA.
Organizacije za ljudska prava Documenta − Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, sustavno prate suđenja za ratne zločine od 2005. godine.
