U povodu dvije godine od stupanja na snagu Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te višegodišnjeg provođenja Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, u Kući ljudskih prava tema je bila "Osiguravanje prava žrtvama".
Vesna Teršelič iz Documente - Centra za suočavanje s prošlošću navela je podatke o provedbi dva navedena zakona do 31. prosinca (decembra) 2022. godine. Do tada je Ministarstvo hrvatskih branitelja po Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja zaprimilo 298 zahtjeva, s tim da su pozitivno riješena 204 zahtjeva. Što se tiče Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, zaprimljeno je 1.775 zahtjeva, od čega je njih 596 riješeno.
"Upozoravamo na dugotrajnost u rješavanju zahtjeva jer neki od podnositelja nisu dobili ni odgovor nakon godinu dana od podnošenja zahtjeva, a riječ je o žrtvama koje čekaju već dug, koje su ogorčene jer se njihovi zahtjevi ni nakon 30 godina ne rješavaju“, izjavila je Teršelič.
Upozorila je da hrvatski zakonodavac ne priznaje medicinska dokumentacija izdanu od nadležnih tijela susjednih i drugih zemalja, te kako je to poseban problem za sve one koji su bili u izbjegličkoj koloni nakon VRO Oluja i za sve operacije koje su uključivale zbjegove u kojima su ljudi izišli iz Republike Hrvatske, pri čemu su zatražili dokumentaciju od zdravstvenih ustanova u susjednim zemljama.
Ne priznaje se status djece ubijenih i nestalih, Zakon isključuje djecu stariju od 26 godina čiji roditelji su ubijeni, nestali ili stradali od 17. kolovoza (augusta) 1990. do 30. lipnja (juna) 1996. godine.
Teršelič smatra zakon spornim i zbog odbijanja zahtjeva prema članku 5. u kojem stoji da prava ne mogu ostvariti „pripadnici, pomagači i suradnici neprijateljskih vojni i paravojnih postrojbi“ koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Hrvatsku.
Upozorila je kako je zahtjev odbijen za nekoliko žena čiji supruzi možda i jesu bili pripadnici pobunjeničkih snaga, ali smatra da to nije razlog da se supruge tretiraju kao pomagačice.
Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata - Rosa navela je kako je Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu, od lipnja 2023. u devetoj godini provedbe, no kako ta provedba ne prolazi bez problema.
"Zbog nezaliječene traume ili straha da će u društvu i obitelji biti osuđivane i obilježene, žrtve seksualnog nasilja šute, zločini ostaju neprijavljeni, a počinitelji nekažnjeni. Zbog straha i društvene stigme velika većina žrtva seksualnog nasilja ne usudi se zločin prijaviti“, navodi Pamuković.
Globalni, svjetski podaci pokazuju da na jedan prijavljeni slučaj silovanja povezan s ratom, 10 do 20 slučajeva silovanja ostaje neprijavljeno.
Pamuković je navela da su od 298 osoba koje su podnijele zahtjev za stjecanjem statusa, njih 224 žene i 74 muškarca.
Prema procjenama kojega su radili stručnjaci sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, mogući broj žrtava seksualnog nasilja iznosi između 1.500 do 2.200, što znači da je zahtjeve podnijelo svega 10 do 13 posto žrtava.
Preporučeno je unaprijediti transparentnost rada Ministarstva branitelja, educirati sudske službenike, umanjiti sekundarnu viktimizaciju žrtava, informirati javnost o problemima žrtava seksualnog nasilja, prekinuti s anonimizacijom počinitelja i objavljivati rezultate presuda, kao i informirati pravno neinformirane žrtve nasilja, koje su dijelom rezignirane ili u starijoj dobi, a dio njih već je preminuo.
