Presađeno je tako 87 bubrega, 76 jetri, 27 srca, 3 pluća, 1 gušterača te više multiorganskih transplantacija (2 transplantacije jetra-gušterača-crijevo, 2 bubreg-srce, 1 jetra-srce, 1 bubreg-gušterača te 1 bubreg-jetra).
Europski dan dan darivanja organa i tkiva obilježava se s ciljem podizanja svijest šire javnosti o važnosti donošenja odluke o darivanju organa, a Hrvatska je među vodećim zemljama, posebice nakon 2007. i pristupanja Eurotransplantu, međunarodnoj neprofitabilnoj organizaciji koja koordinira dodjelu i razmjenu organa na principu solidarnosti zemalja članica.
Razmjena i dodjela organa u Eurotransplantu provodi se po principu reciprociteta, što znači da Hrvatska za bolesnike koji su na listi čekanja, dobije onoliko organa koliko ih prijavi.
"Hrvatska je danas u Eurotransplantu vodeća zemlja po broju donacije organa od kadaveričnih donora, odnosno preminulih osoba kojima je dokazana smrt mozga", ističe dr. Jasna Brezak, voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije iz KBC-a Zagreb. Donacija organa sa živih donora u nas je zastupljena sa svega 3 posto, za razliku od nekih drugih zemalja kao što su Nizozemska i Belgija u kojima je taj udio viši od 40 posto, navodi.
Postoji visoka svijest o doniranju organa
"Građani Hrvatske imaju visoko razvijenu svijest o važnosti donacije organa poslije smrti. To je rezultat duge prakse, jer smo lani proslavili 50 godina transplantacije organa u KBC-u Zagreb“, ističe Brezak. Dodaje kako je do danas u toj ustanovi provedeno više od 3300 transplantacija.
Naročito ističe važnost transplantacije organa u djece koja se u provodi samo u KBC-u Zagreb, pa je ove godine obavljeno sedam transplantacija u pedijatrijskih bolesnika, što je izvrstan rezultat.
U Hrvatskoj inače djeluje pet transplantacijskih centara - uz KBC Zagreb tu su centri u KBC Rijeka, KB Merkur, KB Dubrava i KBC Osijek.
Kad je riječ o tome tko može biti donor organa, u Hrvatskoj je na snazi zakonska odredba o pretpostavljenom pristanku za donaciju organa poslije smrti.
Svatko je potencijalni donor osim ako se ne izjasni drugačije
"To znači da svatko od nas može biti donor organa ukoliko nam se dokaže smrt mozga, a znamo da je smrt mozga ujedno i smrt osobe. Kada nastupi smrt mozga gubi se integrativna funkcija mozga i mi smo tijelo u kojem srce i pluća rade zahvaljujući respiratoru i održavanju tj. postupcima reanimacije organa a ne čovjeka", pojašnjava Brezak.
No, dodaje, no unatoč postojećem zakonu bolnički koordinator za transplantaciju uvijek pristupa obitelji preminule osobe te ih zamoli da razmotre mogućnost da donacijom i transplantacijom organa svog preminulog člana obitelji spasi život pacijentu koji čeka na presađivanje nekog organa.
"U tom razgovoru im objasnimo da je dokazana smrt mozga, koji su klinički i paraklinički testovi rađeni, predočimo im medicinsku dokumentaciju, tako da svi u obitelji razumiju što se dogodilo, zašto se život njihovog voljenog člana obitelji nije mogao spasiti. Na taj se način stječe povjerenje i 79 posto razgovora završava sa odgovorom - da, suglasni smo s donacijom", kaže Brezak.
U Hrvatskoj postoji i registar nedarivatelja organa, u koji se upisuju svi oni koji ne žele biti donori, o čemu prethodno trebaju obavijestiti svoj obiteljskog liječnika. U registru je zasad oko 3000 građana, kaže dr. Brezak.
