U organizaciji Građanske inicijative "Jer me se tiče" obilježavanje je počelo u Starom Gradu, na lokaciji na kojoj bi trebalo da bude podignut spomenik za 102 ubijene prijedorske djece.
Okupljeni, s bijelim ružama u rukama i bijelim trakama iznad nadlaktice uputili su se prema Trgu majora Zorana Karlice gdje su bijele ruže položili u krug. S ovog trga upućen je apel za što skoriju izgradnju spomenika ubijenoj djeci.
Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece grada Prijedora i jedan od organizatora obilježavanja Dana bijelih traka, rekao je da se duži niz godina upućuje isti apel, a da se bijele ruže simbolično postavljaju kao spomenik ubijenoj djeci.
Istakao je da ne očekuju ništa od gradskih vlasti, naglašavajući da gradska vlast ne pristaje na razgovore ni sa međunarodnom zajednicom.
"Teško je to opisati, doživjeti, shvatite da 31 godinu, nas mali broj roditelja koji je ostao, borimo se da pronađemo posmrtne ostatke svojih najmilijih, svoje djece i rodbine svoje, Međutim, gradske vlasti i institucije koje bi trebalo da se bave ovim procesom nisu adekvatno odradile taj proces i ne rade", rekao je on.
Podsjetio je da se u BiH traga za više od 7.000 osoba, a u Prijedoru za 640.
"Lično tražim posmrtne ostatke 22 osobe, djece, majke, supruge, snaha, njihove djece. Znaju određene institucije i određeni ljudi lokacije tih grobnica", rekao je on.
Milada Cepić, Prijedorčanka koja danas živi u Norveškoj, kaže da svako zna šta se dešavalo u Prijedoru, ostala je bez brata, od muža dva brata, mnogo drugih članova porodice.
"Sve mi se vraća što je nekad bilo. Grozno", ispričala je ona.
Izetu Bešiću iz Kozarca prisjećanje na ratna vremena tjera suze na oči. Prisjetio se objave na radiju o postavljanju bijelih čaršafa na kuće, bijelih traka na ruke nesrpskog stanovništva.
"Počeli su napadi, pokupilo narod, ljude prvo u logore, i eto", naglasio je on.
U logoru je proveo četiri i po mjeseca.
"Otjeralo nas sa ognjišta, popalilo nam kuće, narod u logore, poslali su žene i djecu nakon jednog vremena, transportovali prema Maglaju i Zenici, nas u logore", rekao je Bešić.
Asima Alagić iz Gornjih Garevaca kod Prijedora živi već 40 godina u Sloveniji, a u Prijedoru joj je ubijena cijela porodica.
"Majka 52 godine, Ajra, sestra Majda 17 godina, od brata žena, Nasiha, 30 godina i njihova dva sina Ajdin devet i Alen šest", ispričala je ona.
Dodala je da joj je teško svake godine kada se obilježava Dan bijelih traka.
"Jako teško, jer odmah na dan-dva prije, ne može čovjek spavati, misliš. Nekidan je bilo obilježavanje u Trnopolju i tamo je bilo teško poslušati šta se sve događalo djevojčicama, curicama, ostalim ljudima", rekla je ona.
Iz inicijative "Jer me se tiče" poručili su da je krajnje vrijeme da ubijena djeca u Prijedoru dobiju trajno spomen-obilježje. Kažu da će njihov spomenik biti spomenik miru, jer će podsjećati kakve sve strahote rat nosi.
Naglasili su da se do danas niti jedan Prijedorčanin nije javno usprotivio podizanju spomenika. Pozvali su gradonačelnika Prijedora i predsjednika Skupštine grada da pod hitno stave u proceduru i odobre izgradnju spomenika za 102 ubijene djece, jer svako novo odlaganje izaziva dodatnu bol kod roditelj.
Simbolika bijelih traka podsjeća na dane maja 1992. godine, tačnije na vrijeme kada su vlasti bosanskih Srba izdale naredbu svim Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru da na prozore okače bijele čaršafe, a ako izlaze vani da vežu bijele trake oko ruke. Na taj način su označeni nesrbi u Prijedoru nakon čega su počela masovna zarobljavanja, ubistva i silovanja, podsjeća Anadolija.
U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.
Na današnji dan osnovan je logor Omarska, kroz koji je prošlo više od 3.000 zatvorenika.
Godinama se 31. maja ukazuje na značaj obilježavanja ovog datuma, ali i poručuje da je potrebno njegovati kulturu sjećanja i ne zaboraviti zločine koji su počinjeni u tom dijelu BiH, ali i drugim mjestima.
Svi koji su prošli golgotu minulog rata ističu da je Dan bijelih traka pobjeda ljudskosti nad nacionalizmom i dan obilježavanja zločina nad svim nevinim ljudima, te da je neophodno prisjetiti se svih žrtava i nikad ne zaboraviti stradanja djece i građana Prijedora.
