Nakon što je imenovan za vrhovnog komandanta Alpske vojske, želio je slomiti moć Britanaca.
U kontekstu ove politike, zauzimanje Egipta, koji je bio put do britanskih kolonija na Dalekom istoku, dovelo bi Britance u još veću nevolju. Uvjerivši u tu ideju Ministarstvo vanjskih poslova Francuske, Napoleon je 1798. krenuo u Egipat.
Put za Bliski Istok
Nakon što je preuzeo kontrolu nad Aleksandrijom, korzikanski general krenuo je 1798. godine prema Kairu, te je brzo preuzeo kontrolu nad Egiptom, koji je zapravo bio pod vlašću memlučkih vladara pod osmanskom teritorijom.
Nakon zauzimanja Egipta, ubrzo je zadobio simpatije lokalnog stanovništva. Bonaparte je doveo više od 160 naučnika i inženjera, koji su proveli mnogobrojna istraživanja koja će igrati ključnu ulogu u transformaciji Egipta u modernu državu. Iako je na početku prema lokalnom stanovništvu bio milostiv, vremenom je Napoleonova politika postajala sve oštrija. Kako je ljubav naroda prema njemu jenjavala, Egipćani su se okupljali ispred džamija i podizali zastavu pobune.
Francuske trupe brutalno su slomile ustanak. Ubile su hiljade, čak su i bombardovale džamiju Al-Azhar, ključni objekat muslimana širom svijeta. Nakon što je krvavo ugušio pobune, Napoleon je odlučio napustiti Egipat i okrenuo se ka Istoku. Njegov cilj je bio da postane „imperator Istoka“.
Nakon marširanja kroz Sinajsku pustinju i poteškoća koje mu je prouzrokovala britanska vojska, Napoleon je uspio zauzeti Gazu od Osmanskog Carstva u februaru 1799. godine. “On je mali čovjek koji je izazvao veliki haos u ovoj regiji”, rekao je Ghassan Wisha, šef Odsjeka za historiju na Islamskom univerzitetu u Gazi.
"Napoleon je došao ovamo ne samo s vojnicima, već i s naučnicima i stručnjacima za poljoprivredu. Ali koristio je nauku da opravda okupaciju. Lagao je”, rekao je za “The Times of Israel” Ghassan Wisha. I dalje postoje mali podsjetnici Napoleonovog boravka u Gazi. “Qasr al-Basha” ili Pašina džamija, sagrađena u 13. vijeku, dugo je nosila Napoleonovo ime, jer je u njoj boravio Napoleon.
Džamija se tako zvala sve do 2007. godine, kada je Hamas preuzeo vlast i promijenio joj naziv, jer stanovništvo Gaze danas nosi mračnu, negativnu sliku o svim vojnim kampanjama, uključujući i onu Napoleonovu.
Plan je bio uspostaviti bazu u Akri, ali na putu mu je stajala Jaffa. Grad je bio ključan za Napoleonove planove jer bi njegovo zauzimanje osiguralo priobalni put na sjever prema Akri.
Tako je 2. marta 1799. naredio svojim vojnim zapovjednicima da krenu prema Jaffi sljedećeg dana, u 7 sati ujutro, kada je i počela opsada ovog grada – koja je trajala nekoliko dana.
Opsada i zauzimanje Jaffe često se navodi kao jedno od mračnijih poglavlja u karijeri slavnog francuskog generala, koje je rezultiralo dvodnevnim masakrima i silovanjima. To je navelo Napoleona da vjeruje kako će se isto dogoditi i u Akri, procjenjujući da bi mogao zauzeti grad u roku dvije sedmice.
Međutim, stvari se nisu odvijale kako se očekivalo.
Akre - Napoleonov prvi veliki poraz
Akra je bila mjesto od velikog strateškog značaja zbog svog komandnog položaja na ruti između Egipta i Sirije. Jedina greška je bila – Napoleonova samouvjerenost, jer je smatrao da bi čak i bez upotrebe njegovih velikih topova neprijatelj mogao izdržati najviše dvije sedmice.
Kada se govori o neprijateljima, u Akri je Napoleon imao dva neprijatelja: osmansku vojsku i britansku kraljevsku mornaricu pod komodorom Sir Williama Sidneya Smitha, koji je zajedno s Džezar-pašom odlučio da osudi Napoleonove planove na propast. Danima se pokušavao probiti ispred zidina Akre, ali uzaludno.
Taktike Džezar-paše pokazale su se odlučujućim faktorom u opsadi: grad koji se redovno snabdijevao neophodnim potrepštinama, posmatrao je kako kuga hara francuskim logorom preko zidina. Više od 2000 francuskih vojnika umrlo je od bolesti na putu.
Napoleonovi vojnici napadali su neumorno, ali 20. maja 1799, nakon 62 dana opsade, uz velike gubitke i kugu među trupama, morali su odustati pred izvrsnom odbranom Džezar-paše i njegovih 30.000 ljudi, među kojima su bili muslimani, Jevreji i kršćani.
Ko je bio Džezar-paša?
Taj dan označio je kraj Napoleonovih ambicija kako na Bliskom, tako i na Dalekom istoku, dok je Džezar-paša, s druge strane, postao poznat širom Evrope.
Njegovo pravo ime bilo je Ahmed Pervan, porijeklom je bio iz Fatnice, malenog sela kod Bileće u Bosni i Hercegovini. Nakon što je s 18 godina otišao u Carigrad i tamo proveo određeno vrijeme, 1757. pristupio je memlucima u Kairu, gdje će ga njegove vještine i sposobnosti dovesti do titule upravitelja Kaira.
Kupio ga je egipatski vlasnik kojem se dopao jer bio nepokolebljiv i neustrašivog izgleda. Ubrzo je dobio i novo ime, Ahmed-paša el-Džezar. I tako je počela vladavina Džezar-paše. Nekoliko godina kasnije, osmanski sultan Abdulhamid imenovao ga je za upravitelja Akre.
Akra je, za vrijeme njegovog upravljanja, bila jedan od najrazvijenijih gradova u Osmanskom Carstvu. Iako se rijetko spominje na Balkanu, ime Džezar-paše veoma je dobro poznato na Bliskom istoku, kao i u Napoleonovim spisima.
Murali, muzeji, ulice, historijski dokumenti i brojne Džezarove građevine u Akri, poput druge najveće džamije u Palestini izvan Jerusalema, svjedoče o utjecaju ovog upravitelja na ovim područjima.
