Devedesete godine prošlog vijeka obilježila su dva razorna rata i dva genocida: u Bosni i Hercegovini i Ruandi. U isto vrijeme, svjetski mediji izvještavali su o strašnim sukobima i zločinima u srcu Evrope i u srcu Afrike. Uz ogromne ljudske gubitke, infrastruktura, privreda i ekonomija obje države bile su razorene.
U kakvom stanju se danas nalazi Ruanda i šta BiH može naučiti od ove zemlje, tri decenije nakon rata?
Šta se zapravo dešavalo u Ruandi?
Ruanda se nalazi u jezerskoj regiji centralne Afrike i jedna je od najgušće naseljenih zemalja kontinenta. Veličinom je manja od polovine Hrvatske, a u Ruandi živi gotovo 13 miliona ljudi.
U genocidu 1994. godine ubijeno je oko milion ljudi. Genocid su izvršili pripadnici naroda Hutu nad narodom Tutsi. Više od 40% stanovništva države je ubijeno, prognano ili je pobjeglo iz zemlje.
Genocid je ostavio trajne posljedice na stanovništvo Ruande. Veliki broj djece ostao je bez jednog ili oba roditelja, a korištenje silovanja kao oružja izazvalo je širenje HIV infekcije u populaciji. Uništena infrastruktura i drastično smanjenje broja stanovnika duboko su razorili privredu i ekonomiju.
Ruanda – budući Singapur Afrike?
Prekretnica u postratnom periodu Ruande bila je 2000. godina kada je na mjesto predsjednika došao Paul Kagame. Pokrenuo je brojne društvene promjene, a na samom početku mandata njegova vlada usvojila je „Viziju 2020“. Radi se dugoročnoj razvojnoj strategiji zasnovanoj na uspješnom privatnom sektoru, s ciljem da Ruanda za 20 godina postane zemlja sa srednjim dohotkom.
U relativno kratkom periodu, od 2000. do 2010. godine, budžet Ruande je povećan 14 puta, a iznos prikupljenih domaćih poreza povećan je za čak 20 puta. Do danas, Ruanda bilježi godišnji rast BDP-a od oko 8%, a postala je i 4. najmanje korupirana zemlja u Africi. U izvještaju za 2020. Svjetska banka je ovu zemlju proglasila drugom najboljom državom za poslovanje u Africi i 39. najboljom na svijetu.
Vrijednost investicija u zemlji višestruko je uvećan od 400 miliona dolara u 2010. do nevjerovatnih 2,46 milijardi dolara u 2019. godini.
Uprkos svim ovim uspjesima, najveći izazov Ruande još uvijek je siromaštvo. Prema podacima lokalne vlade, oko 39% stanovnika živi ispod granice siromaštva, a 16% ljudi živi u ekstremnom siromaštvu. Čudno zvuči, ali i to je veliki napredak, ako uzmemo u obzir podatak da je više od milion ljudi izašlo iz siromaštva samo u periodu od 2005. do 2011. godine.
Zbog ubrzanog razvoja i otvaranja za strane investicije, Ruandu sve više nazivaju „Singapurom Afrike“. U tom pravcu, plan trenutnog predsjednika je da Ruanda za 10 godina postane potpuno nezavisna od bilo kakve pomoći međunarodnih razvojnih fondova.
Ruanda ima svoj satelit i smartphone, a lijekove dostavljaju dronovi
Jedna od glavnih pokretačkih snaga ekonomskog napretka Ruande jesu tehnološke inovacije. S obzirom na geografiju zemlje koja je izrazito planinska, ni omogućavanje interneta građanima nije bilo jednostavno. Zbog toga je Ruanda 2019. godine u orbitu lansirala svoj prvi satelit, s ciljem dovođenja besplatnog interneta u udaljene škole i naselja. Riječ je o projektu vrijednom više od dvije milijarde dolara.
Iste godine, Ruanda je počela proizvodnju domaćih pametnih telefona. U glavnom gradu Kigaliju otvorili su prvu fabriku smartphonea u cijeloj Africi i prezentovali domaći telefon marke „Mara“. S ciljem lakšeg pristupa građana, država nudi beskamatne kredite za kupovinu ovih telefona, a desetine hiljada uređaja je podijeljeno u udaljenim seoskim područjima.
Nakon razornog rata, jedan od najvećih problema bio je nedostatak zdravstvene zaštite za ogroman dio stanovništva. Danas, udaljenim bolnicama širom države, lijekove, doze krvi i vakcine dostavljaju dronovi. Zvuči kao naučna fantastika, ali je ova inovacija omogućila pristup boljem liječenju za oko osam miliona građana Ruande.
Ruanda: zemlja ekologije, sigurnosti i elitnog turizma
Broj turista koji su posjetili Ruandu porastao je sa 667.000 u 2010. na 1,63 miliona u 2019. godini, što je rast od 10,94% godišnje.
U posljednje dvije decenije Ruanda se pozicionirala kao jedna od najboljih luksuznih eko-turističkih destinacija na svijetu. Kroz brend „Visit Rwanda“ koji su na dresovima nosili fudbaleri engleskog Arsenala, ova zemlja je odlučila promijeniti svoj imidž. Od države za koju se zna samo zbog 100 dana genocida, postali su zemlja nevjerovatne prirode, rijetkih i zaštićenih životinja, čistoće i sigurnosti.
Najveća atrakcija su planinske gorile koje su ugrožena vrsta, a ogromna većina ih živi u Nacionalnom parku Virunga čiji dio pripada Ruandi.
Glavni grad Kigali zvanično je najčistiji grad Afrike, a smatra se jednim od najčistijih na svijetu. Za to su zaslužni strogi ekološki propisi, ali i običaj „Umuganda“. Svi stanovnici Kigalija, svake posljednje subote u mjesecu, četiri sata čiste ulice, sade drveće i grade kuće za siromašne. U akcijama redovno učestvuje i predsjednik Ruande.
Ruanda je i druga najsigurnija zemlja u Africi, što je itekako bitan faktor za privlačenje stranih turista.
Kako je Ruanda došla do pomirenja i krenula dalje?
Nakon dolaska na vlast, predsjednik Kagame je ozbiljno pristupio procesu pomirenja i zaustavljanju širenja međuetničkih tenzija. Donio je novi ustav koji zabranjuje upotrebu naziva Hutu i Tutsi, a svi stanovnici postali su Ruanđani. Ustav zabranjuje upotrebu bilo kakvog entičkog diskursa.
Specifičnost pomirenja u Ruandi bili su lokalni „gacaca“ sudovi, čija funkcija nije bila samo izricanje kazni za genocid, već prihvatanje zločina i pomirenje. „Gacaca“ sudovi su svojevrsni seoski forumi, koji na malom prostoru, u zajednici, suočavaju žrtve i počinioce koji przinaju zločine i traže oprost. Pritom, time ne izbjegavaju zasluženu kaznu za počinjena djela.
U cijeloj Ruandi djelovalo je više od 12.000 „gacaca“ sudova na kojima su desetine hiljada zločinaca govorili o svojim djelima i tražili oprost od žrtava i zajednice. Smatra se da je ovakav pristup motivisao počinitelje genocida da pokažu istinsku grižnju savjesti, sa željom da se promijene i krenu život ispočetka. Prema mišljenju vlade, to je dovelo do bolje reintegracije stanovništva i napretka zajedničkog života naroda Hutu i Tutsi.
Suprotno od brojnih primjera širom svijeta, uključujući i BiH, u Ruandi danas nema negiranja genocida i žrtava, što državi i građanima daje perspektivu za svjetliju budućnost.
