Sin bivšeg nacističkog generala jednom je rekao: “Ne vjerujte nama Nijemcima”, u intervjuu za britansku novinsku kuću.
“Sve dok je naša ekonomija odlična", rekao je Niklas Frank u intervjuu 2017. o bijesu zbog njemačkog prijema izbjeglica, "i dok zarađujemo, sve je vrlo demokratski, ali ako imamo pet do deset godina teških ekonomskih problema, močvara (krajnje desno) postat će jezero, a zatim more i sve će progutati."
Niklas je pisac i novinar te je oštro pisao protiv krajnje desnice i svog oca Hansa Franka, koji je bio nacistički generalni guverner okupirane Poljske.
Niklasovi strahovi o Njemačkoj se, nažalost, ostvaruju, a možda neće proći ni nekoliko godina teških ekonomskih problema kao što je predviđao. Nevolje mogu zahvatiti zemlju prije.
Njemačka je danas lonac za taljenje rascjepkanog društva u kojem manjine žive u segregiranim urbanim četvrtima, koje su dugo bile lišene državnih sredstava za održavanje i poboljšanje osnovne infrastrukture.
Manjinske skupine suočavaju se s visokim stopama nezaposlenosti i uznemiravanjem od agencija za provođenje zakona. Žive pod stalnim pogledom jastrebovog tiska koji ih rado koristi kao boksersku vreću.
Ukratko, skupine migranata u Njemačkoj jednako su razočarane svojom budućnošću i odvojene od šireg društva oko sebe kao i u Francuskoj.
Prema posljednjim podacima, gotovo 25 posto stanovništva Njemačke ili 25 miliona ljudi dolazi iz migrantske sredine.
Nedostatak povjerenja
Slučaj Wafe Albadry, njemačko-egipatske novinarke, daje nam prozor da pogledamo s kakvim se problemima manjine moraju suočiti.
Prije tri godine Albadry je imala rasistički sukob sa zaštitarom u supermarketu. Podnijela je tužbu i stvar je otišla na sud, ali je izgubila. Sada ju je državni tužilac optužio za laganje i vrijeđanje Njemačke i savezne policije.
Sve optužbe protiv nje odbačene su na prvom sudskom ročištu. Očito nije bilo svrhe da se stvar pokrene legalno. Mogao je poslužiti samo kao alat za zastrašivanje i maltretiranje onih koji govore protiv diskriminacije.
Manjinske zajednice opetovano su se žalile na nedostatak povjerenja u vlasti, posebno jer su suočene s napadima desnice.
Njemačka bilježi stalni porast krajnje desničarskog nasilja. Prošle godine zemlja je registrirala 23.000 zločina krajnje desnice, što je porast od preko pet posto u odnosu na prethodnu godinu. To uključuje više od 1100 nasilnih napada.
U prva tri mjeseca ove godine već su bila 124 napada na muslimane i džamije širom Njemačke, međutim Burhan Kesici, predsjedavajući Islamskog vijeća za Njemačku, kaže da je još nekoliko ostalo neprijavljeno.
Muslimani i druge manjine s imigrantskim porijeklom ne vjeruju policiji i pravosudnom sistemu da će ozbiljno shvatiti njihove pritužbe i stoga većina ne prijavljuje zločine temeljene na rasi ili vjeri. U nekim slučajevima pritužbe se zanemaruju, a žrtva se prikazuje kao počinilac, kao u Wafinom slučaju.
Oštar nesrazmjer
Društvena mobilnost nije bila posebno brza u Njemačkoj, evropskoj industrijskoj snazi.
Prema izvještaju OECD-a, djetetu čiji roditelji zarađuju u najnižih 10 posto stanovništva treba šest generacija ili 180 godina da dosegne prosječni nacionalni dohodak u Njemačkoj.
Uzimajući u obzir demografsku strukturu Njemačke, to dijete vjerovatno dolazi iz migrantske porodice koja je doživjela duboko generacijsko siromaštvo.
Prema izvještaju Međunarodne organizacije rada, migranti širom EU-a zarađuju gotovo 13 posto manje od radnika koji nisu migranti.
Ta se diskriminacija proteže i na radno mjesto budući da je stopa nezaposlenosti u migrantskim zajednicama iznad 15 posto, što je deset posto više nego u ostatku Njemačke.
To rađa malodušnost, nedostatak društvene pokretljivosti znači da djeci migrantima često nedostaju težnje i pripadnost.
A tabloidi učinkovito signaliziraju mlade muškarce migrante kao očiti razlog svih nevolja na ulicama.
Kad neko s migrantskom pozadinom odluči progovoriti protiv ovih pitanja, brzo biva ušutkan.
U nedavnom slučaju predavačica turskog porijekla brzo je otpuštena s posla kada je na Twitteru objavila da su ona i njezini prijatelji zabrinuti zbog rasističkog maltretiranja od strane policije.
Takvi slučajevi pridonose porastu napetosti i daljnjem razočaranju u migrantskim zajednicama, uzrokujući daljnje podjele među migrantima i drugima.
Nema više neprijatelja
Frederich Merz, čelnik Kršćansko-demokratske unije (CDU), stare stranke kancelarke Merkel, nedavno je rekao da neće bježati od saradnje s krajnje desnom strankom Alternativa za Njemačku (AfD) u nekim saveznim državama.
To je izazvalo buru jer je CDU ranije rekao da neće sarađivati s AfD-om. Ali ta razmišljanja su nestala – krajnja desnica je sada realnost u Njemačkoj.
AfD redovno dobija glasove kao druga najveća politička stranka u Njemačkoj, i to ne samo u tradicionalnim istočnim državama već i na bivšoj teritoriji CDU-a na zapadu.
Ne dolaze sve njihove pristaše iz tradicionalne krajnje desnice, mnogi dolaze iz obespravljene tihe većine u Njemačkoj. Ako se uspon AfD-a nastavi na istom mjestu, stranka bi trebala formirati koalicijsku vladu na sljedećim njemačkim izborima u oktobru 2025.
To je ohrabrilo njegove pristaše i, iako nije utvrđena direktna veza, islamofobija u Njemačkoj je porasla u posljednjih nekoliko godina.
Nedavni izvještaj o islamofobiji od 400 stranica koji je naručila vlada sugerira da se najmanje jedna trećina muslimana u Njemačkoj suočila s neprijateljstvom zbog svoje vjere. Stručnjaci, međutim, tvrde da su stvarni brojevi vjerovatno veći jer se čini da samo 10 posto muslimana prijavljuje neprijateljstvo i zločine iz mržnje protiv njih.
Prema jednom stručnjaku, „gotovo polovina stanovništva Njemačke vjeruje da islam ne pripada ovdje“.
Društvene napetosti u buri kao što je Njemačka mogu izazvati rasne nemire, slične onima u Francuskoj, u svim njemačkim gradovima.
Tihu većinsku močvaru, o kojoj je Niklas Frank govorio 2017. godine, čini krajnja desnica, a hoće li se pretvoriti u jezero ili u more, pokazat će izbori u oktobru 2025.
Autor: Sal Ahmed
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
