Ministar odbrane Turkiye Yasar Guler objavio je neutralizaciju još 13 PKK terorista dok je Turkiye napadala više ciljeva u sjevernom Iraku i Siriji. Ovo je uslijedilo kao odmazda za smrtonosni napad na tursku vojnu bazu u Iraku, koji je rezultirao smrću devet vojnika.
Prema podacima Ministarstva odbrane, napadi su bili usmjereni na 29 lokacija, uključujući bunkere, pećine, naftne instalacije i skloništa koja pripadaju PKK-u i njegovom sirijskom ogranku, YPG-u.
Stoga se može tvrditi da dok član 51. Povelje UN-a opravdava legitimne akte samoodbrane Turkiye, druge varijable jačaju pravo na odgovor, posebno protiv terorističke organizacije odgovorne za više od 40.000 smrtnih slučajeva, uključujući žene, novorođenčad i djecu.
Odlučnost predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da se uhvati u koštac s prijetnjom PKK-a kroz kontinuirane napade u Siriji i Iraku zasniva se na principu da postoje nepobitni dokazi o utočištima PKK-a i sposobnosti provođenja operacija u obje zemlje.
Što se tiče PKK-a, bio je nedvosmislen u izjavi:
„Naša crvena linija je da poštujemo princip 'jedna nacija, jedna zastava, jedna domovina, jedna država' – garancija našeg nacionalnog opstanka.“
Kako je prethodno izvijestio Bloomberg, energetski resursi PKK-a, odnosno primitivni naftni bunari i rafinerije koje su u vlasništvu te organizacije na sjeveru Sirije, i dalje postoje i omogućavaju teroristima da se održavaju i izvode operacije protiv turskih vojnika i civilnog stanovništva bez posljedica.
Nakon napada na tursku bazu u Iraku, turska obavještajna služba ciljala je veliki kompleks u kojem se nalazi francuska cementara Lafarge, u alepskom distriktu Ayn el-Arab na sjeveru Sirije. Kompanija Lafarge korištena je od strane PKK-a kao svoje sjedište od 2015. godine, a francuski proizvođači cementa također su priznali krivnju za pružanje finansijske podrške Daeshu u periodu 2013-2014.
Osim nepobitnih dokaza, odgovor Turkiye također je podržan presedanima u međunarodnom pravu. Što se tiče inherentnog prava na izvođenje prekograničnih napada u drugoj državi kako bi se neutralizirale prijetnje, i međunarodno običajno pravo i konvencionalno međunarodno pravo omogućavaju naciji da bude reaktivna i odgovorna u činjeničnom kontekstu.
PKK je poznat po vođenju gerilskog rata, postavljanju improviziranih eksplozivnih naprava, izvođenju otmica, korištenju bespilotnih letjelica i provođenju samoubilačkih napada protiv turskih civila, oružanih snaga i infrastrukture. To pokazuje stvarni kontekst u kojem se samoodbrana može opravdati prema međunarodnom pravu.
Uzmimo za primjer ciljeve u decembru 2023. godine, gdje je turska Nacionalna obavještajna organizacija neutralizirala Omera Abdullaha al-Dahhama. Dahham je navodno obavljao vođačku poziciju u obavještajnoj jedinici PKK-a u gradu Tabqa u Siriji, a njegove aktivnosti obuhvatile su šest godina napada na turske vojne baze u područjima gdje su izvedene operacije Proljeće mira i Štit Eufrata.
Slično tome, neutralizirana je i viša pripadnica YPG-a u Siriji, Remziye Altig. Bila je odgovorna za finansiranje PKK-a i sudjelovanje u terorističkim aktivnostima u Turkiye i u sirijskom gradu Qamishli.
Zatim dolazi pitanje poštivanja međunarodnih konvencija o finansiranju terorizma. Treba napomenuti da sirijska vlada nije promicala zahtjeve prema Međunarodnoj konvenciji o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999. u vezi s PKK-om.
Oni su stupili na snagu 2002. godine i zahtijevaju od država koje su ih ratificirale da preispitaju domaće zakonodavstvo i pokrenu odgovarajuću kriminalizaciju kaznenih djela povezanih s finansiranjem terorizma u svojim zemljama.
Sirija je ratificirala sporazum, ali njezina nesposobnost da se pridržava konvencije iz 1999. ostaje glavna prepreka eliminaciji PKK-a.
Sposobnost PKK da nekažnjeno izvodi terorističke napade u Iraku i Siriji ostat će zabrinjavajuća. Takva potresna stvarnost je upravo razlog zašto je Turkiye 2016. pokrenula tri operacije preko svoje granice u sjevernoj Siriji u obliku štita Eufrata 2016, Maslinove grančice 2018. i Proljeća mira 2019.
Godine 2017, usred vakuuma moći, Qandil i Sinjar Planine kao i kamp Makhmur u Iraku postali su domovi operativaca PKK-a. U Qandilu je bilo 13 kampova smještenih u različitim dijelovima planine, dok je u izbjegličkom kampu Makhmur PKK iskoristila povlačenje službenika UN-a iz Iraka, a zatim prisilila mlade etničke Kurde da se pridruže njihovim aktivnostima.
Ovo Turkiye predstavlja egzistencijalni izazov i činjenični kontekst za pokretanje napada. Zatim dolazi tema "neminovnosti" u međunarodnom pravu.
Činjenica da je Turkiye neutralizirala više od 70 terorista u sjevernom Iraku i Siriji pokazuje "neposrednu" prijetnju terorizma.
U članku o ovoj temi iz 2022, predavač prava na Univerzitetu Exeter Chris O' Meara iznosi važno zapažanje o tome kada zemlje kao što su Sjedinjene Države, Velika Britanija i Australija trebaju dodatno razjasniti koncept "neposredne" prijetnje prije vježbanja samoodbrana. Ipak, u isto vrijeme, on navodi kako određene države fleksibilnije razumiju neminovnost na osnovu različitih kontekstualnih pokazatelja.
Usred prisutnosti PKK-a u Iraku i Siriji i neuspjeha vlada u Bagdadu i Damasku da obuzdaju aktivnosti PKK-a i pridržavaju se Međunarodne konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999. kako bi ga iskorijenile, Turkiye ima jasno pravo na odgovor.
Na osnovu dokaza o aktivnostima PKK-a, O'Mearino posljednje zapažanje odnosi se na Turkiye, koja je decenijama bila na udaru. Usred prisustva PKK-a u Iraku i Siriji i neuspjeha vlada u Bagdadu i Damasku da obuzdaju aktivnosti PKK-a i da se pridržavaju Međunarodne konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999. kako bi je iskorijenile, Turkiye ima jasno pravo na odgovor.
Kao rezultat toga, uspješna neutralizacija više od 70 terorista Turskih oružanih snaga u sjevernom Iraku i Siriji proporcionalna je i legitiman čin samoodbrane.
Pozivi za nastavak rada su također opravdani.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
