Turska odbrambena industrija raste najbržim tempom već skoro dvije decenije, a dva nedavno objavljena izvještaja otkrivaju koji je nivo dosegla industrija oružja u zemlji.
Lista 100 najboljih odbrambenih kompanija za 2022. godinu – godišnja lista globalne web-stranice Defense News – smjestila je tri turske kompanije među 100 najboljih.
Dok je Aselsan bio 49. na listi, Turkish Aerospace Industries (TAI) je bio na 67. poziciji, a Roketsan na 86. mjestu.
U 2020. na listi je bilo sedam turskih kompanija. Iako je manje kompanija sada uvršteno u listu Top 100, turski izvoz oružja je naglo porastao u roku od tri godine. Dok je izvoz odbrane iznosio 2,28 milijardi dolara u 2020, porastao je na 4,3 milijarde dolara u 2022. S druge strane, izvještaj o međunarodnom transferu oružja u 2022. godini, koji je pripremio švedski institut SIPRI, pokazuje da je turski izvoz oružja porastao za 69 posto u četverogodišnjem periodu 2018–2022. u odnosu na 2013–2017.
Globalni udio Turkiye u trgovini oružjem porastao je sa 0,6 posto na 1,1 posto u periodu 2018–2022, čime je zemlja postala 12. najveći svjetski izvoznik oružja. Uz to, uvoz je opao za 49 posto kada se uporede ova dva perioda. Kako sektor raste u neizvjesnim vremenima na globalnom nivou, turske odbrambene kompanije doživljavat će uspone i padove u performansama. Ipak, postepeni rast industrije je gotovo neizbježan.
Dok su turske kompanije isporučile samo 20 posto vojne opreme za vojsku 2004. godine, brojka je porasla na nevjerovatnih 80 posto u 2022. godini.
Ova pozitivna promjena nastala je zbog odluke turske vlade o autohtonizaciji industrije oružja početkom 2000-ih. Od tada su turske kompanije proizvodile puške, oklopna vozila, prenosive raketne sisteme zemlja-vazduh ili MANPAD-ove, artiljerijske jedinice, razne tipove raketa dometa do 1000 km, helikoptere, pogonske lake jurišne mlaznice i, što je najvažnije, napredno naoružane dronove, čija je reputacija stigla u sve dijelove svijeta. S druge strane, Turkiye je sada na ivici proizvodnje borbenih aviona, tenkova i haubica, koji mogu ostvariti veći prihod. Prema izjavama kompanija proizvođača, sve oružje koje je teško proizvesti bit će u upotrebi do 2028. godine.
Ranije ovog mjeseca TAI je predstavio svoju najnapredniju naoružanu bespilotnu letjelicu Anka-3, laki jurišni i trenažni mlaznjak Hurjet i svoju petu generaciju TFX mlaznjaka.
Paralelno sa razvojem aviona, TAI-jeva podružnica TEI, kompanija za proizvodnju motora, testirat će svoj 2700 kg težak potisni motor u toku ove godine i istovremeno početi raditi na 15875 kg teškom potisnom motoru za TFX, za koji se očekuje da bude spreman do 2028.
S druge strane, proizvođač oklopnih vozila BMC će isporučiti dva tenka Altay turskoj vojsci u aprilu i početi masovnu proizvodnju 2025. BMC je riješio problem motora tako što ga je nabavio iz Južne Koreje dok ne bude mogao koristiti svoj Batu motor snage 1500 KS, u 2026. Turski proizvođači raketa, brodova, dronova, vozila i vojnog softvera također plasiraju svoje proizvode za koje nisu potrebni strani dijelovi.
Izvještaji kažu da Aselsan, najveća odbrambena kompanija u Turkiye, ima zaostatak od skoro 7,6 milijardi dolara. BMC ima narudžbe za dvije godine za svoja vozila Kirpi, otporna na mine. Baykar Tech je također zamolio svoje kupce da sačekaju nekoliko godina da dobiju svoje dronove. Osim toga, BMC kaže da se mnoge zemlje raduju kupovini turskog autohtonog tenka Altay.
Također, očekuje se još jedan bum prodaje kada TFX mlaznjaci budu letjeli nebom. Kao konačni primjer, Roketsan je uspio proizvesti rakete zemlja-vazduh koje pogađaju cilj na udaljenosti od 150 kilometara.
Općenito gledano, Turkiye se popela u statistikama u pogledu odbrambene industrije sa svojim manjim i jeftinim oružjem, čiji se dijelovi većinom proizvode u zemlji.
Naprimjer, turski proizvođači dronova i projektila toliko su samodostatni da strani embargo više ne može zaustaviti njihovu proizvodnju.
Stoga su slobodni proizvoditi i plasirati svoje oružje na međunarodnom tržištu. Zahvaljujući autohtonosti i kvalitetu njihovog oružja, Turska bi mogla postati značajan izvoznik oružja s više od 4 milijarde dolara prihoda.
Naprimjer, dok je cijena oklopnog vozila na točkovima 500.000 dolara, tenk Altay se može kupiti za 15 miliona dolara. Isto tako, dok Bayraktar TB2 dron košta 5 miliona dolara, potpuno novi dron Kizilelma koštat će najmanje 30 miliona dolara. Konačno, očekuje se da će cijena TFX mlaznjaka biti 100 miliona dolara. To znači da će prodaja samo 40 jedinica TFX lovaca donijeti isti prihod kao i trenutni odbrambeni izvoz Turkiye.
Može se zaključiti da bi Turkiye uskoro mogla biti među 10 najvećih izvoznika oružja i u roku od deset godina dostići 20 milijardi dolara prihoda od izvoza. Stoga će, osim što će biti samostalan u nabavci oružja, generirati nova radna mjesta i prihode, a da ne spominjemo utjecaj na tursku vanjsku politiku.
Turski odbrambeni sektor već je ušao u globalnu trku. Stoga je neizbježno da će kompanije zadržati državu u vrhunskoj ligi proizvođača i prodavaca oružja.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
