Možda najuočljiviji globalni pomak u protekloj deceniji jeste brza transformacija u tehnološkim inovacijama.
21. vijek je donio značajne razvoje u vođenju ratovanja, kako intuitivno tako i namerno, jer umjetna inteligencija (AI) postaje sve relevantnija i mijenja naš svijet.
Vojske sada uveliko koriste umjetnu inteligenciju, a njena primjena se smatra gotovo jednako revolucionarnom kao i otkriće baruta.
Umjetna inteligencija omogućava mašinama i oružju da obavljaju zadatke poput učenja, planiranja, zaključivanja i izvršavanja misija simulirajući ljudsku inteligenciju.
Iako AI ima uzbudljive planove za razmjenu znanja i inovacije, njen značajan razvoj takođe izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu budućih implikacija na nacionalnu sigurnost i stratešku stabilnost na regionalnom i međunarodnom nivou.
Dok umjetna inteligencija ima uzbudljive izglede za dijeljenje znanja i inovacije, njen značajan razvoj također izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu budućih implikacija na nacionalnu sigurnost i stratešku stabilnost na regionalnom i međunarodnom nivou.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2017. rekao da će „onaj ko postigne napredak u razvoju umjetne inteligencije vladati svijetom“.
On je izjavio ono čemu je očigledno i težio - da tehnološki sustigne SAD.
U slučaju AI, tehnologija je pokretač strategije.
Globalna vojna AI trka
Upotreba umjetne inteligencije u ratu je kontroverzna, ali neosporno napredna.
Zahvaljujući jedinstvenoj pomoći SAD-a i NATO-a, Ukrajina je postigla asimetrične rezultate protiv ruske agresije.
U ovom posredničkom ratu, umjetna inteligencija, sateliti, bespilotne letjelice i sposobnosti koje su dodijeljene ukrajinskom poligonu za testiranje do sada su bile centalno mjesto sukoba.
Smrtonosni autonomni sistemi oružja (LAWS) predstavljaju nekoliko izazova i prijetnji koje je potrebno istražiti kada je upotreba AI u vojnim operacijama u pitanju.
To uključuje sisteme koji podržavaju umjetnu inteligenciju, koji mogu uzrokovati pogrešne proračune, što ne samo da može izazvati nepovjerenje među državama s nuklearnim oružjem, već može i sniziti nuklearne granice, čime se podstiče šansa za preventivne udare tokom kriza, posebno s obzirom na trku za ovim naprednim oružjem.
Naprimjer, između 2017. i 2021. predviđena potrošnja na ruske dronove iznosila je 3,9 milijardi dolara, Kina je potrošila 4,5 milijardi dolara, a SAD 17,5 milijardi dolara.
AI se integriše u bespilotne letjelice (UAV), LAWS, sisteme protivraketne odbrane, podmornice i avione.
Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a 2022. fokusira se na zajednički razvoj sposobnosti i razmjenu informacija među saveznicima, uz istovremenu primjenu takvih tehnologija na pravi način kako bi se očuvala zajednička vojno-tehnološka prednost.
Prema trećoj „offset“ strategiji, SAD je uveo sistem globalnog nadzora i udara (GSS) kako bi se, između ostalog, suprotstavio rastućem broju kritičnih ometajućih tehnologija.
U međuvremenu, ambicija Kine je da postane supersila umjetne inteligencije do 2030. godine. Kina je 2022. godine tvrdila da je uspjela razviti model sistema protuvazdušne odbrane s umjetnom inteligencijom za predviđanje putanje hipersoničnih klizećih projektila, a istovremeno je u stanju pokrenuti brzi kontranapad.
Kina također razvija niz autonomnih sistema naoružanja.
Naprimer, Kina je postavila robotiku i bespilotne sisteme na kopnu, u vazduhu, u moru i u svemiru.
Neki od ovih sistema imaju omogućenu AI, ali nisu u procesu ciljanja.
Drugi se, poput Rusije, fokusiraju na korištenje umjetne inteligencije u pomorskom domenu, što uključuje roj podvodnih borbenih dronova. Izraelski proturaketni sistem Iron Dome samostalno otkriva i obara rakete.
U Južnoj Aziji, Indija je osnovala Centar za AI i robotiku (CAIR) pod DRDO-om kako bi pokrenula AI trku u naoružavanju u vojne svrhe sa oružjem AI mogućnosti.
Štaviše, u indijskoj doktrini kopnenog ratovanja iz 2018. godine, značajan je naglasak stavljen na AI i njenu integraciju u vojne sisteme.
Uz ratni bauk na dva fronta protiv Pakistana i Kine, Indija je motivisana da dobije ekonomsku, diplomatsku i vojnu podršku od SAD-a, koja također uključuje nove tehnologije.
U tom pogledu, indijski vojni stručnjaci su naglasili korištenje AI u vojnim sistemima prije nego što bude prekasno.
Indija razvija Multi-Agent Robotics Framework, koji bi vjerovatno djelovao kao tim vojnika i pomagao indijskoj vojsci u budućim ratovima. Indija je također nabavila 200 DAKSH autonomnih robota koji se nazivaju i vozila na daljinsko upravljanje (ROV), za deaktiviranje bombi.
Indija također sarađuje s Japanom na polju robotike i umjetne inteligencije, dok istovremeno radi na sofisticiranijoj upotrebi umjetne inteligencije u odbrambenom i vojnom sektoru.
To uključuje interpretaciju slike, prepoznavanje mete, domet cilja, procjenu zone ubijanja projektila i korištenje robota u drugim formama.
Nedavne indijsko-američke tehnološke, svemirske i odbrambene inicijative takođe uključuju saradnju u pogledu AI i kvantnog računarstva za suprotstavljanje Kini.
Stručnjaci vjeruju da postoji potreba da se preispitaju tradicionalni koncepti odvraćanja i strateške stabilnosti u ovom trećem nuklearnom dobu zbog većeg naglaska na tehnologije u razvoju.
Sistemi indukovani umjetnom inteligencijom mogu obraditi podatke mnogo brže od ljudi, što može pomoći da se skrati ciklus OODA (Posmatraj-Orijentiši-Odluči-Djeluj) i time ukloni nepredvidivost rata.
Ipak, AI i dalje ne može biti programirana sa svjesnošću koja odražava ljudsko razumijevanje.
Za vrijeme krize, ako države koriste AI za otkrivanje i ciljanje, a protivnik uvidi da će njegov protivnik djelovati ranije putem AI, to može natjerati protivnika da pribjegne preventivnim udarima zbog straha da će biti napadnut prvi.
Također, bilo koji kvar u sistemu i podacima koji zahtijevaju svijest, što AI nedostaje, može dovesti do netačne analize podataka i može dovesti do eskalacije ili čak upotrebe nuklearnog oružja.
Rojevi površinskih/podvodnih bespilotnih vozila mogu se koristiti za otkrivanje nuklearnih podmornica.
Međutim, drugi stručnjaci smatraju da zbog prostranstva okeana, stotine i hiljade podvodnih rojeva mogu biti potrebne za otkrivanje podmornica sa balističkim projektilima (SSBN), jer većina njih stražari na otvorenim morima.
Dakle, najpovoljnija opcija će biti korištenje mogućnosti detekcije s umjetnom inteligencije na prepoznatljivim tačkama blokade.
Međutim, sam ovaj potez može se smatrati eskalirajućim u savremeno doba.
Naprimer, indijski SSBN, INS Arihant, bio je raspoređen u blizini pakistanskih voda tokom krize u maju 2019. godine, što je viđeno kao eskalirajući potez. Indija se također opredjeljuje za regionalnu svijest o pomorskom domenu kroz koji ima prednost da mapira podatke u Afro-azijskom okeanu putem tehnologija s umjetnom inteligencijom koje se mogu koristiti u scenarijima prije sukoba.
To može rezultirati hiperratom zbog brze analize podataka i imati drastičan utjecaj na stratešku stabilnost između Indije i Pakistana.
Zanimljivo je da, poput nuklearnog oružja, monopoli velikih sila možda neće trajati s umjetnom inteligencijom, uključujući LAW. Vremenom, ako ove tehnologije nisu regulisane međunarodnim pravom, LAW će se također razmnožavati i postati ranjiviji.
Posljedice širenja takvih tehnologija na kvazidržavne aktere mogle bi izazvati veliku zabrinutost.
Odustajanje od preventivne zabrane razvoja LAW-a bio bi idealan korak prije nego pokušaj da se reguliše njihova primjena i korištenje.
Osim toga, pravno neobavezujuće mjere transparentnosti i izgradnje povjerenja (TCBM) su samo privremene i nepotpune mjere za suočavanje s ozbiljnom prijetnjom s kojom se svijet danas suočava.
Postoji potreba za kolektivnim odgađanjem korištenja AI u vojne svrhe sve dok se ne zaključi pravno obavezujući instrument kao najizvodljivije rješenje.
Cijeli koncept odvraćanja leži u činjenici da se ovo oružje koristi za odvraćanje protivnika.
Ako, na bilo koji način, odabir ciljeva i donošenje odluka budu prepušteni oružju koje radi koristeći umjetnu inteligenciju, "odvraćanje" bi moglo izgubiti vjerodostojnost, gdje bi se nuklearna zabrana, koja se održava još od perioda nuklearnog oružja SAD-a, mogla biti narušena ako mašine odluče upotrijebiti ovo oružje.
To pokazuje da će umjetna inteligencija na jedinstven način promijeniti dinamiku odvraćanja i prisile između država koje posjeduju nuklearno oružje.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
