Zašto ekoaktivisti nasrću na najvrednija umjetnička djela na svijetu?

Pokušao je da razbije neprobojnu staklenu vitrinu portreta, zatim je namazao tortu preko stakla i rekao: "Postoje ljudi koji uništavaju Zemlju... Svi umjetnici, mislite na Zemlju. Zato sam ovo uradio. Mislite na planetu."

Nakon tog incidenta, ekoaktivisti širom Evrope počeli su imitirati ovaj oblik protesta.

“Smatram sebe klimatskim aktivistom, ali gledajući ove ljude kako bacaju supu ili se lijepe za slike, zapitam se da li se borimo da spasimo istu planetu“, kaže za TRT World klimatolog i profesor Levent Kurnaz s turskog Univerziteta Bogazici.

“Planeta je važna, ali i ova umjetnička djela”, dodaje on.

Sergio Munoz Sarmiento, advokat iz New Yorka i osnivač The Art & Law programa, izrazio je ista osjećanja u komentaru za TRT World. “Zašto pokušavati da uništimo nešto jedinstveno i vrijedno da bismo naglasili očuvanje našeg okoliša?“

Ekoaktivisti, međutim, uglavnom tvrde da ne nasrću na umjetnička djela s namjerom da nanesu štetu. Naprotiv, rekli su da umjetničkim djelima pristupaju s oprezom i pažnjom, vodeći računa da nema rizika za kulturno blago.

“Da, umjetnost je dragocjena. Duboko dijelimo tu ljubav. Ono što želimo učiniti je spasiti budućnost u kojoj je ljudska kreativnost još moguća”, navela je jedna od grupa koje predvode ovu novu vrstu aktivizma, Just Stop Oil, u objavi na svojoj internetskoj stranici.

“Strašno smo blizu da to izgubimo, tako da moramo prekršiti pravila. A to znači pritiskanje kulturnih dugmadi s ciljem provociranja, izazivanja i šokiranja. Ne postoji drugi način.”

Pogrešna akcija za opravdani razlog?

Dana 14. oktobra, aktivisti iz Just Stop Oila prolili su supu od paradajza na sliku Suncokreti, pokrivenu staklom, Vincenta van Gogha, izloženu u Nacionalnoj galeriji u Londonu, izražavajući zahtjev grupe da britanska vlada "zaustavi sve nove projekte nafte i gasa".

U nedjelju su aktivisti Letzte Generation (Posljednja generacija) bacali pire-krompir na najskuplju sliku Claudea Moneta, vrijednu 111 miliona dolara, Les Meules (Stogovi sijena) u Muzeju Barberini u Potsdamu u Njemačkoj.

"Da li je potreban pire-krompir na slici da bi vas natjerao da slušate? Ova slika neće vrijediti ništa ako se moramo svađati oko hrane", rekao je jedan od dvojice aktivista dok je pire-krompir kapao sa staklenog poklopca slike.

Taj čin je učinjen "teška srca, ali odlučno", navodi Letzte Generation u saopštenju.

Nijedna slika nije oštećena u incidentima koji su zabilježeni od maja ove godine, osim manjih oštećenja rama Van Goghovih Suncokreta.

Sarmiento ističe da sve zavisi od zakona zemlje u kojoj se umjetničko djelo nalazi − da li su ova djela krivična ili ne. Aktivisti su do sada privođeni i optuživani za vandalizam, krivično djelo oštećenja imovine i teško ometanje javnog reda.

Srećom, ova nova strategija aktivizma ne umanjuje nužno vrijednost slika.

“Ako su umjetnička djela uokvirena i zaštićena staklom ili pleksiglasom, onda se nadamo da nema direktne štete na stvarnom umjetničkom djelu,” objašnjava Sarmiento. “Ako postoji šteta, postoje konzervatori širom svijeta koji posjeduju vještine da očiste i poprave takva oštećenja.”

TRT World je također pitao muzeje kako su aktivisti uspjeli unijeti kolače, supu, pire-krompir, pa čak i zalijepiti se u muzeje. Muzej Louvre i Nacionalna galerija odbili su da komentarišu, dok Muzej Barberini nije odgovorio.

Zašto napadaju poznata umjetnička djela?

“Ova nova vrsta protesta u osnovi ima za cilj da klimatsku krizu učini vidljivijom za medije. Njihova ideja nije ništa promijeniti nego dovesti medije u arenu klimatskih akcija”, kaže Kurnaz.

On je među mnogima koji ne vjeruju da napadi na umjetnička djela i potencijalno nanošenje štete njima pomaže klimatskim akcijama. Drugi klimatski aktivisti, međutim, podržavaju ovaj radikalni zaokret koji je ekoaktivizam napravio i sugeriraju da je opravdan svrhom kojoj služi.

Smatrajući da su život i naša planeta važniji od umjetnosti, kažu da se ovoj strategiji pribjegava jer druge mjere ne privlače masovnu pažnju, a samim tim se gubi i svijest o klimatskoj krizi.

“Umjetnička akcija je bila upravo ona promjena tempa koja nam je bila potrebna. To je šokiralo ljude jer je bilo tako neočekivano”, objavio je Just Stop Oil na svojoj internetskoj stranici.

U izjavi za TRT World, Just Stop Oil je također rekao da su “solidarni s drugim grupama i pojedincima koji poduzimaju nenasilne akcije kako bi usporili naše brzo napredovanje u katastrofalni klimatski slom koji će uzrokovati patnju, raseljavanje, glad i smrt ako se ništa ne poduzme.”

"Na isti način na koji branimo naše umjetničko naslijeđe, trebali bismo biti posvećeni brizi i zaštiti planete koju dijelimo s ostatkom svijeta", rekla je ekoaktivistička grupa Ultima Generazione u izjavi nakon što su se dva njihova člana zalijepila za staklenu oblogu Primavere Sandra Botticellija u Gallerie degli Uffizi u Firenci.

Grupa je također naglasila da su se konsultovali sa stručnjacima i koristili ljepilo koje ne bi oštetilo staklo ili okvire.

Osim bacanja hrane, ekoaktivisti su se sve češće lijepili za dragocjena umjetnička djela.

Ovog jula aktivisti Just Stop Oila su se zalijepili za nekoliko slika, uključujući kopiju Leonarda da Vincija Posljednja večera iz 16. stoljeća na londonskoj Kraljevskoj akademiji umjetnosti i napisali sprejem “Nema nove nafte“ na zidu galerije.

Također su se zalijepili za čuvenu sliku Johna Constablea iz 19. stoljeća The Hay Wain prikazanu u Nacionalnoj galeriji nakon što su zalijepili tri postera na umjetničko djelo, prikazujući kopiju krajolika, ali uz dodatak spaljenog drveća, aviona i zahrđalog automobila. U oba slučaja nisu se lijepili direktno na sliku, već na njen okvir.

Osim toga, nedavno su demonstranti Just Stop Oila namazali čokoladnu tortu preko voštanog modela britanskog kralja Charlesa III u londonskom muzeju Madame Tussauds.