U sklopu studije njemačko-španski tim istraživača analizirao je podatke o socijalnom osiguranju iz Španije. Tamo je starosna granica za odlazak u penziju povećana sa 60 na 65 godina kao dio reforme.
Rizik od smrtnosti
Odgađanje starosne granice za odlazak u penziju za jednu godinu povećalo je rizik od smrtnosti u dobi između 60 i 69 godina za 4,2 posto.
Međutim, nisu sve grupe profesija podjednako pogođene. Starosna granica za odlazak u penziju za punu penziju u ovim zemljama postepeno će se podizati na 67 godina do 2031. godine. Ova mjera ima za cilj ograničavanje finansijskog opterećenja mlađe generacije uz obezbjeđivanje pristojne penzije za starije osobe, koje žive sve duže.
Međutim, njemačko-špansko istraživanje je dokazalo da ljudi koji odu u penziju kasnije u prosjeku umiru ranije. Kako se navodi u istraživanju, vlada u Španiji podigla je starosnu granicu za odlazak u penziju sa 60 na 65 godina kao dio državne reforme.
Nakon toga, ljudi koji su uplatili doprinose u penzioni sistem prije 1. januara 1967. godine mogli su dobrovoljno otići u penziju sa 60 godina. Ostali su ipak morali da nastave raditi sve do 65. godine.
Njemačko-španski istraživački tim uspio je empirijski dokazati da se rizik od smrti povećava sa svakom godinom odlaska ljudi u penziju.
Kasniji odlazak u penziju
Ekonomistica Han Ye sa Univerziteta u Manhajmu objasnila je za kanal "SWR" da je "kasniji odlazak u penziju za godinu dana povećao rizik od smrti u dobi između 60 i 69 godina za 4,2 procentna poena".
Kako se navodi u istraživanju, stopa smrtnosti je posebno visoka u sektorima u kojima su nesreće na radu dosta učestalije. Ovo uključuje, naprimjer, građevinski sektor. Smrtnost je također bila vrlo visoka među ljudima izloženim visokim nivoima psihičkog i socijalnog stresa na radnom mjestu.
Značaj radnog okruženja
Međutim, prema mišljenju ekonomistice Ye, zdravstvene posljedice dužeg radnog vijeka u velikoj mjeri zavise od radnog okruženja. Pojasnila je da za ljude koji doživljavaju profesionalni uspjeh i priznanje na radnom mjestu "kasniji odlazak u penziju često nema negativan utjecaj na smrtnost".
Gdje ljudi najduže žive nakon penzionisanja?
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u Južnoj Africi muškarci u prosjeku provedu samo dvije godine u penziji. U državama kao što su Poljska, Mađarska, Bugarska, Rumunija, Litvanija, Latvija i Rusija, kao i Argentina i Meksiko muškarci u prosjeku provedu manje od deset godina u penziji.
Island, Izrael i Norveška trenutno imaju najvišu granicu za odlazak u penziju, sa 67 godina.
Međutim, očekivani životni vijek je oko 81 godinu, što znači da u prosjeku muškarci u tim zemljama provedu 14 godina u penziji. Žene općenito imaju duži životni vijek od muškaraca pa stoga i dosta veće izglede za dužu penziju.
U Južnoj Africi žene provode manje od deset godina u penziji, sa prosječnim životnim vijekom od 68 godina i dobi za odlazak u penziju od 60 godina. Slijede Meksiko i Indija, gdje žene provode oko 14 godina u penziji.
U Saudijskoj Arabiji žene u prosjeku provedu 26 godina u penziji, a prosječna dob za odlazak u penziju je 47 godina.
Međutim, pojedinačna iskustva u stvarnom životu značajno se razlikuju od gore navedenih prosjeka, s obzirom na različite faktore kao što su bogatstvo, geografsko područje i prevalencija bolesti.
Povećanje starosne granice za odlazak u penziju?
Kako se životni vijek produžava, neke države u budućnosti planiraju povećati starosnu granicu za odlazak u penziju. Jedna od njih je Velika Britanija, gdje je vlada signalizirala da se nada da će udio života u penziji održati konstantnim, s prosjekom zabilježenim u posljednjih deset godina.
U mnogim državama ljudi mogu otići u penziju prije propisane starosne granice, a neke zemlje imaju fleksibilnu starosnu granicu, što znači da se penzije mogu ostvariti unutar određenog raspona. Tu su uključeni Kanada, Finska, Norveška, Švedska i Sjedinjene Američke Države. Izvor: TRT Balkan
