Fenomen povećanog broja rođenja dječaka nakon ratnih sukoba prvi su uočili američki istraživači Brian MacMahon i Thomas F. Pugh sredinom 20. stoljeća. Istražujući podatke iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, otkrili su da se nakon 1945. godine povećao broj muške novorođenčadi u SAD-u. Ovaj fenomen dobio je naziv "efekat vraćanja vojnika".
Teorija sugerira da fizičke osobine preživjelih vojnika mogu igrati ulogu u većim šansama za rođenje sinova. Istraživanje o preživjelim britanskim vojnicima iz Prvog svjetskog rata pokazalo je da su preživjeli vojnici bili u prosjeku viši od onih koji su poginuli, te se pretpostavljalo da je to imalo utjecaj na povećanje broja sinova.
Razmatrani su i psihološki faktori, poput stresa i trauma koje roditelji doživljavaju tokom rata, mogu promijeniti hormonsku ravnotežu te utjecati na omjer spolova pri rođenju. Ipak, ovi zaključci nisu univerzalni – u različitim kulturnim i geografskim sredinama, stres može imati suprotan efekat. Također, prirodne katastrofe ili siromaštvo mogu dovesti do smanjenja broja rođenih dječaka.
Iako postoje teorije koje povezuju vanjske faktore poput stresa, ishrane ili životnih okolnosti s omjerom spolova, nauka još nije pronašla čvrste dokaze da se spol djeteta može predvidjeti na osnovu tih faktora. Spol djeteta primarno zavisi od genetske kombinacije X i Y hromosoma, pri čemu spermatozoid određuje hoće li dijete biti dječak ili djevojčica.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, biološki normalan omjer spolova pri rođenju iznosi između 102 i 106 muške djece na svakih 100 djevojčica.
Iako se "efekat vraćanja vojnika" često spominje, istraživanja nisu potvrdila njegovu potpunu relevantnost. Zaključuje se da je riječ o demografskim oscilacijama koje se dešavaju prirodno.
