Složena gramatika, zahtjevno pismo ili drugačiji izgovor čini neke jezike posebno teškim za učenje.
Engleski jezik je najzastupljeniji po broju govornika na svijetu, a Foreign Service Institute (FSI) je rangirao svjetske jezike na osnovu toga koliko je potrebno govornicima engleskog da nauče određeni jezik.
U kategoriji najlakših jezika za koje je obično potrebno do 750 sati nastave da bi se postigao nivo B2/C1 nalaze se francuski, italijanski, španski i portugalski jezik.
S druge strane, arapski, kineski i japanski jezik spadaju u kategoriju najtežih jezika za učenje. Oni su iznimno teški i zahtijevaju blizu 88 sedmica ili 2.200 sati učenja da bi se dostigao nivo B2/C1, a ovo su neke zanimljivosti o njima.
Arapski jezik
Arapski jezik ima veoma složenu gramatičku strukturu i koristi sistem pisanja koji se čita s desna na lijevo. Jezik ima 28 slova alfabeta, a svako slovo ima četiri različita oblika ovisno o položaju u riječi.
Rječnik arapskog jezika obuhvata više od 12 miliona riječi. Za poređenje, u engleskom jeziku ima gotovo 600.000 riječi, dok u francuskom ima blizu 150.000. To znatno otežava učenje ovog jezika, posebno zato što za određeni pojam postoji više različitih izraza. Naprimjer, samo za riječ „ljubav“ postoje 23 riječi koje se koriste u zavisnosti od faze ljubavi koja se opisuje.
Nekim govornicima kojima arapski nije maternji jezik teško je izgovarati riječi na arapskom, zbog toga što su neki glasovi neuobičajeni u drugim široko korištenim jezicima. Naprimjer, 'ح' predstavlja zvuk 'h' koji se nalazi samo u arapskom jeziku, i mora se posebno vježbati. Pritom, postoje tri različita slova „h“, te nije svejedno koje slovo će se koristiti u kojoj riječi. Ukoliko se promijeni ili pogrešno izgovori samo jedan glas, može se potpuno promijeniti značenje riječi ili cijele rečenice.
Kineski jezik
Kineski jezik je najzastupljeniji jezik na svijetu po broju govornika. Prema FSI listi, većini govornika engleskog je potrebno više od 2.200 sati da savladaju ovaj jezik.
Specifičan je po tome što je tonski jezik. To znači da ima četiri tona za izgovor riječi i rečenica: visoki, rastući, padajući-dižući i padajući. Značenje riječi se može drastično promijeniti ovisno o tonu kojim se izgovara, što značajno otežava učenje i razumijevanje ovog jezika onima koji nisu izvorni govornici.
Od 60.000 karaktera, koliko ih je u određenim periodima postojalo, danas se koristi od 10 do 20 hiljada. Za osnovnu pismenost, koja podrazumijeva sposobnost jednostavne komunikacije i razumijevanja dnevnih novina i časopisa, potrebno je poznavati blizu 3.000 karaktera.
Za razliku od pisma, gramatika kineskog jezika je jednostavnija: nema padeža, rodova, množine, niti glagolskih vremena.
Japanski jezik
Japanski jezik spada u kategoriju svjetskih jezika koje je najteže naučiti. Razlog tome je što japanski jezik ima jedan od najkomplikovanijih pisama na svijetu. Ipak, uprkos tome, nemaju nepismenih ljudi. Japanski jezik ima više od 8.000 znakova u tri različita pisma: hiragana (riječi japanskog porijekla), katakana (riječi stranog porijekla) i kanđi (znakovi preuzeti iz kineskog alfabeta).
Važan segment u učenju podrazumijeva pravilno iscrtavanje znakova, a otežavajuća okolnost je ta da svaki znak ima više mogućnosti za čitanje i razumijevanje.
Gramatika se sastoji od pravila kombinovanja elemenata, ali za razliku od nekih jezika, japanski jezik nema rod, broj, padeže, niti lične zamjenice.
Japanski jezik ima više nivoa "ljubaznosti". To znači da upotreba izraza i glagolskih oblika zavisi od toga da li se osoba obraća porodici, prijateljima, nadređenima ili nepoznatim osobama. U skladu s tim, postoji više različitih oblika pristojnog izražavanja.
Jezici regije
Jezici regije, odnosno slavenski jezici, prema FSI listi, spadaju u četvrtu kategoriju jezika po težini. Prema ovoj listi, za njihovo savladavanje na nivou B2/C1 potrebno je blizu 44 sedmice ili 1.100 sati učenja, s obzirom na značajne kulturne i lingvističke razlike u odnosu na engleski jezik. Osim bosanskog, hrvatskog, srpskog i albanskog jezika, u ovoj kategoriji se nalaze i turski, češki, bugarski, finski, perzijski, ruski i slovenski jezik.
