Osobe koje sebe smatraju pozitivcima vjeruju u nenadmašivu moć pozitivnog razmišljanja te isti teže posmatranju životnih situacija samo kroz pozitivne misli. No, ovakvim načinom razmišljanja moguće je da predozirate sebe i okolinu slatkorječivim floskulama poput “sve će biti uredu”, “moglo je i gore”, “nemoj plakati, samo se smij” itd.
Postoji tamna strana pozitivnog razmišljanja koja se zove toksična pozitivnost, a njena pretjerana upotreba, psiholozi upozoravaju, može uzrokovati štetu i proizvesti još veću patnju od one koju osoba nastoji prebroditi.
Iako te floskule dolaze iz dobre namjere, ponekad mogu biti neprikladne pa čak dovesti i do neželjenog efekta.
Šta je toksična pozitivnost?
U naučnom članku za web-portal Kreni zdravo, magistrica socijalne i zdravstvene psihologije Rachel Drbohlav Ollerton toksičnu ili forsiranu pozitivnost definira kao pretjerano pozitivan pogled na situacije i svijet, koja može dovesti do potiskivanja stresa ili negativnih emocija.
Bračna i porodična terapeutkinja Samara Quintero i klinička psihologinja Dr. Jamie Long toksičnu pozitivnost, u jednom od svojih predavanja u okviru psihološke prakse, definiraju kao pretjeranu i neučinkovitu generalizaciju sretnog, optimističnog stanja u svim situacijama.
“Proces toksične pozitivnosti rezultira poricanjem, minimiziranjem i poništavanjem autentičnog ljudskog emocionalnog iskustva. Baš kao i sve u čemu se pretjeruje, kada se pozitivnost koristi za prikrivanje ili ušutkivanje ljudskog iskustva, ona postaje toksična. Ne dopuštajući postojanje određenih osjećaja, padamo u stanje poricanja i potisnutih emocija”, navode Quintero i Long.
Dodaju da ponekad život može jednostavno biti loš, a skrivanjem iza pozitivnog, poričemo valjanost istinskog ljudskog iskustva.
Dakle, toksična pozitivnost se odnosi na pretjeranu upotrebu pozitivnosti tako da se umanjuje nečije emocionalno iskustvo. Pozitivnost, iako inače nije loš faktor, postaje toksična kada se forsira u situacijama u kojima nije prikladna.
Psihologinja Alma Mahmutović Katica za TRT Balkan objašnjava da invazija digitalnih platformi i svega onoga što neprirodno narušava naš odnos prave hormonalne sreće tjera ljude da posegnu za alternativama u pronalaženju te sreće, pa se tako ljudi počinju baviti neprirodnom srećom, koju ustvari ne osjećaju i ne žive.
Razlika između pozitivizma i optimizma
Inspiracijski govornik Simon Sinek objašnjava da je toksična pozitivnost drugačija od vječitog optimizma, ali kako?
“Toksična pozitivnost je slijepo vjerovanje da je sve dobro onda kada nije. Optimizam je vjerovanje da budućnost donosi dobro, ali se prihvata realno stanje u kojem se trenutno osoba nalazi. Toksična pozitivnost je ignorisanje i poricanje realnosti u kojoj je prisutna neka vrsta borbe”, navodi Sinek.
Na primjeru poslovne zajednice, jedna stvar je kada lider svojim radnicima govori da je sve dobro i ukazuje na pozitivne aspekte trenutnog problema te radnike uvjerava “da će sve na kraju ipak biti dobro”, a druga stvar je priznati da postoji problem koji će trajati jedno vrijeme, ali da se očekuju pozitivni rezultati nakon što se zajedničkm i predanim radom prebrodi težak period. Prvo je toksična pozitivnost, a drugo optimizam.
Psihologinja Drbohlav Ollerton objašnjava da pozitivnost postaje toksična onda kada je nekome potrebna podrška ili suosjećanje, a umjesto toga u razgovoru nailazi na floskule.
“Pozitivnost je također toksična kada se koristi kako bi se drugoj osobi pokazalo da njihove emocije nisu valjane ili kako bi im se umanjile emocije.”
Drbohlav Ollerton dalje navodi, “prisiljavanje osobe da bude sretna i pozitivna u trenutku kada se osjeća loše je izrazito nezdravo”.
Psihologinja Mahmutović Katica navodi da nije dovoljno samo u eter slati verbalne znakove sreće i zadovoljstva.
“Biti optimističan znači otvoriti se prema svim aspektima života, pokloniti svoju ličnost nekome u povjerenje, nekom profesionalcu, nekome ko vas vidi i osjeća, nekom ko će sve vaše potencijale i resurse ‘izvući’ na površinu, gdje će osoba i praktično početi osjećati svoj rad i rezultate.”
Znakovi toksične pozitivnosti
Psiholozi navode nekoliko znakova toksične pozitivnosti koji su možda prisutni u vama ili kod nekoga u vašoj okolini. Mahmutović Katica kaže da je takve osobe svima, osim profesionalcima, teško prepoznati.
“Pretjerano smijanje, pretjerana euforija, pretjerana želja za konstantnim radom, takva osoba često nije u fokusu. Dubina u očima te osobe i njen sjaj su daleko, primijeti se odsutnost i takva osoba nije prisutna duhom, tijelom i živošću. To sve radi zbog bježanja od svoje suštine ili određenog straha s kojim se suočava”, objašnjava psihologinja za TRT Balkan.
Kada se zagrebe ispod površine, prvi znakovi koji se pojavljuju kod takvih osoba su skrivanje ili maskiranje pravih osjećaja te njihovo odbacivanje uz istovrmeno pokušavanje nastavljanja života po navici kao i negiranje tuđih emocija.
Ukoliko osoba osjeća krivicu za vlastite osjećaje, moguće da je podložna toksičnom optimizmu. Istovremeno, toksični pozitivci minimiziraju tuđa životna iskustva izjvama kojim se afirmiše “feel good” (osjećaj se dobro) kultura, te drugim osobama pokušavaju dati perspektivu izjavama poput “moglo je biti i gore”, umjesto vrednovanja tuđih emocija i iskustava.
Takve osobe također nastoje posramiti ili kuditi one koji izražavaju frustraciju ili bilo koji drugi osjećaj osim pozitivnosti, te nastoje ignoristi negativno i isforsirano traže pozitivno. One također nastoje odbaciti stvari ili situacije koje smetaju njihovoj okolini riječima “to je što je”.
Toksične i prihvatljive izjave
Iako smo se svi možda ponekad susreli s primanjem ili davanjem toksično pozitivnih savjeta, nije kasno promijeniti paradigmu, pa evo nekoliko primjera izjava kojima detoksiciziramo pozitivnost:
Umjesto: “Ne razmišljaj o tome, ostani pozitivan!”, recite: “Opiši šta osjećaš, slušam te.”
Umjesto: “Ne brini i budi sretan!”, recite: “Vidim da si stvarno pod stresom, mogu li nešto uraditi da se osjećaš bolje?”
Umjesto: “Neuspjeh nije opcija”, recite: “Neuspjeh je dio rasta i konačnog uspjeha.”
Umjesto: “Sve će na kraju biti dobro” i “Samo pozitivne vibracije!” recite: “Tu sam za tebe i u dobru i u zlu.”
Umjesto: “Ako mogu ja, možeš i ti!”, recite: “Svačija priča, sposobnosti i ograničenja su različiti i to je uredu.”
Umjesto: “Sve se događa s razlogom” i “Moglo je biti i gore”, recite: “Žao mi je što prolaziš kroz takvo nešto. Kako te mogu podržati u ovom teškom trenutku?
Dakle, umjesto kratkoročnih floskularnih rješenja koja nude trenutni osjećaj zadovoljstva, nastojte drugoj strani ponuditi dugoročno rješenje i podršku.
Utjecaj toksične pozitivnosti na zdravlje
Toksična pozitivnost se može razviti u anksioznost i tjeskobu, kaže psihologinja Mahmutović Katica.
“Slušati razne savjete i ići njihovim kolosjekom, a ne živjeti ih, može dovesti upravo do jedne vrste anksioznosti, tjeskobe i blage depresije i tada osoba shvata da svoj život više ne osjeća.”
Ovakav vid pozitivnosti može dovesti do nezdravog procesuiranja emocija, umjesto da se dopusti njihova spoznaja i zdravo procesuiranje.
Quintero i Long navode da forsiranje pozitivnog pogleda na bol i loše situacije potiče osobe da šute o svojim životnim borbama. Zbog takvog odnosa ljudi nastoje sakriti svoje mane, kako drugima ne bi bili dosadni i tako ekskomunicirani iz interakcije. Tu na scenu stupa sram.
Autorica i istraživačica Brene Brown u nekoliko knjiga, prezentacija i intervjua podučava da su izvor srama šutnja, tajnovitost i prosuđivanje.
“Drugim riječima, tamo gdje ima skrivanja, tajni i poricanja, sram je obično na vozačkom mjestu”, objašnjavaju Quintero i Long.
“Takvo skrivanje dovodi do potiskivanja emocija, što dovodi do većeg fizičkog stresa i poteškoća u izbjegavanju uznemirujućih misli i osjećaja, a studije su dokazale da istražavanje emocija pomaže u regulisanju odgovora na stres”, navode ove psihologinje.
Pored toga, kada ne pokazujemo dio sebe, tada stvaramo lažno lice ili osobu za svoju okolinu, navode stručnjaci.
Quintero i Long još objašnjavaju da, “negirajući svoju istinu, počinjemo živjeti neautentično sami sa sobom i sa svijetom. Gubimo vezu sa samim sobom, što otežava drugima da se povežu s nama.”
Prevazilaženje toksičnog pozitivizma
Psihologinja Rachel Drbohlav Ollerton poručuje:
“Ukoliko vaši savjeti obično naginju na posmatranje života s pozitivne strane ili možda sami imate poteškoće s procesuiranjem negativnih emocija, važno je znati da je sasvim uredu iskusiti negativna osjećanja, shvatiti da možda neke situacije nemaju pozitivne aspkete te da za procesuiranje emocija obično treba više vremena.”
Sve dok ne riješimo blokadu nekih određenih traumatoloških iskustava, dok ne zacijelimo rane, dok ne budemo svjesni pravog sebe, mi ne možemo biti fokusirani na bilo šta, od običnih malih radnih zadataka do nekih velikih stvari koje volimo, dodala je psihologinja Mahmutović Katica.
“Potrebno je pronaći stručno lice ili prijatelja koji će vas zaista istinski motivisati da volite svoj život sa njegovom suštinom i pravim osjećajima. Ukoliko se odlučite za stručnu osobu, bit će potrebno i nekoliko sesija da biste sebe upoznali istinski i do kraja. Imate pravo da svoj život dovedete do takve tačke da se zaista osjećate živim”, objašnjava ova psihologinja.
