Kako Danska "otuđuje" svoje muslimanske stanovnike     Foto: Reuters

To je dovelo do toga da je Tesfaye nadgledao nastanak nove i neobične statističke mjere, MENAPT: Bliski istok, sjeverna Afrika, Pakistan i Turkiye, koja se razlikuje od klasifikacije za nezapadne zemlje koju već koristi Ured za statistiku Danske, centralno tijelo koje prikuplja, kompilira i objavljuje statističke podatke o danskom društvu.

MENAPT je produžetak postojećeg kontroverznog termina MENA (Bliski istok i sjeverna Afrika), evropski konstrukt koji okuplja zemlje od desetina miliona ljudi u grupama za vlastite vanjskopolitičke potrebe.

Termin MENA se također smatra kolonijalnim naslijeđem, budući da je Ured Britanske Indije prvi skovao termin “Bliski istok“ 1850-ih godina, a koji je kasnije popularizirao Alfred Thayer Mahan, proslavljeni zagovornik američke pomorske moći.

Dr. Etee Bahadur sa Univerziteta u Jamia Millia Islamia napisala je za "OpIndia" da naziv "Bliski istok" pomalo podsjeća na eurocentrizam. “Na kraju krajeva, region se može nazvati Bliskim istokom samo kada se posmatra iz Evrope.”

Ako se posmatra geografski, područje koje spada u regiju “Bliskog istoka“ zapravo bi bilo duž zapadne periferije Azije.

Dakle, ono što je novo na danskoj listi je da cilja na nekoliko odabranih zemalja i to samo na one s pretežno muslimanskom populacijom – lista zemalja koje nikada ranije nisu bile svrstane u istu grupu. Naprimjer, Izrael se uopšte ne nalazi na danskoj listi, kao ni Eritreja i Etiopija, iako su geografski smješteni između Egipta, Somalije i Džibutija.

Izrael, Eritreja i Etiopija nisu pretežno muslimanske zemlje, za razliku od Egipta, Somalije i Džibutija.

Iako je lista nastala 2020. godine, od tada je postala važan dio političke retorike u Danskoj. Štaviše, novi propisi o državljanstvu koji su stupili na snagu prošle godine ukazivali su da će kandidati iz zemalja MENAPT-a biti ocjenjivani odvojeno od svojih kolega sa liste nezapadnih država.

Kritičari MENAPT-a vide ovo kao pokušaj koji bi mogao dovesti do dalje diskriminacije muslimana koji žive u Danskoj, a posebno onih koji pripadaju zemljama na listi.

Dr. Amani Hassani, sociologinja koja piše o antimuslimanskom rasizmu, kaže da postoji zabrinutost da će kategorija MENAPT postati dio evaluacije zahtjeva za državljanstvo.

“Neki političari koji su dio Odbora za odobravanje državljanstva proteklih godina priznali su da glasaju protiv kandidata koji potječu iz većinskih muslimanskih zemalja”, rekla je ona za TRT World.

“Ako političari dobiju jasan statistički alat za razlikovanje muslimanskih kandidata od drugih nezapadnih kandidata, moći će odbiti sve zahtjeve za državljanstvo koje podnose muslimani uz vrlo malo nadzora.”

Hassani ističe da je tu kategoriju već koristio Ured za statistiku Danske kako bi napravio razliku između nezapadnih i MENAPT imigranata i potomaka u smislu stope zaposlenosti i nivoa siromaštva.

“Nije teško zamisliti kako će vlada moći protumačiti ove brojke kao način ciljanja zakona i politike prema muslimanskim imigrantima i potomcima”, smatra ova naučnica.

Evropski izvještaj o islamofobiji za 2021. godinu, objavljen krajem prošlog mjeseca, u kojem je Hassani autorica poglavlja o Danskoj, naglašava u odnosu na MENAPT listu kako su se strukturne barijere za muslimane povećale kroz nove politike i zakone u Danskoj.

U njemu se navodi da bi ova kategorija mogla omogućiti vladi da posebno cilja muslimanske građane tako što će zaključiti da su muslimani samo na osnovu njihove zemlje porijekla, te dozvoliti političarima da eksplicitno diskriminiraju muslimanske podnosioce zahtjeva za državljanstvo uz malo javnog nadzora.

U 2021. godini izvještaj koji je objavio Danski institut za ljudska prava pokazao je da 35 posto svih potomaka migranata nije posjedovalo dansko državljanstvo, od kojih su mnogi muslimani i rođeni su u Danskoj, što je umanjilo njihove izglede da učestvuju ravnopravno u društvu kao njihovi danski vršnjaci.

Muslimani kao suštinski „drugačiji“

Hassani je rođena i odrasla u Danskoj nakon što su se njeni djed i baka preselili u zemlju kao radnici migranti kasnih 1960-ih.

Sazrevši u godinama nakon 11. septembra, Hassani ističe da je bila dovoljno stara da iskusi promjenu u političkom i medijskom diskursu o muslimanima u Danskoj početkom 2000-ih godina, te kako se od tada sve još više pogoršavalo.

Porastom antimuslimanske, ksenofobične i antiimigracijske politike u Danskoj, Hassani se zainteresirala za proučavanje napetosti između Danske, koja se predstavlja kao progresivno postrasno društvo, i stvarnih iskustava muslimana u svakodnevnom životu.

“Danska je slična mnogim drugim državama u Evropi u pogledu rastuće islamofobije. Važno je razumjeti kako je islamofobija, kao i druge vrste rasizma, način održavanja dinamike rasne moći unutar društva”, smatra ona.

“Postoji interes da se muslimani predstavljaju kao suštinski 'drugačiji' u odnosu na opću dansku populaciju, za koju se pretpostavlja da je bjelačka i nemuslimanska. Ova vrsta političke retorike seže sve do svakodnevne interakcije unutar stanovništva.”

Ovo je vidljivo u studiji Ebada Pashe o iskustvima druge generacije Pakistanaca u Danskoj, koja pokazuje kako je rastući rasizam prema muslimanima uticao na njihov osjećaj pripadnosti.

Pasha je istraživač u oblasti političkih nauka koji je proveo dvije godine u Danskoj, od 2018. do 2020, istražujući uticaj sve većeg rasizma i različitih oblika koje on poprima na osjećaj pripadnosti i ontološke sigurnosti među drugom generacijom Pakistanaca u zemlji.

Jedno od njegovih područja fokusa bilo je ispitivanje kako se ti ljudi nose sa situacijom i kako to utiče na njihove buduće planove.

“Ljude s kojima sam razgovarao sve su više podsjećali na njihovu 'drugost' kroz medije, političke narative i strukturalne lične oblike rasizma kojima nije mjesto u Danskoj, posebno u posljednje dvije decenije", kaže Pasha te dalje dodaje:

“Ovo se dešava čak i onima koji su mislili da pripadaju tom društvu, ali sada počinju da shvaćaju da to ne mora nužno biti slučaj.”

U razgovoru za TRT World Pasha kaže da ga to zabrinjava jer, ako preovlađujući i rastući rasizam utiče na ontološku sigurnost i pripadnost ljudi koji bi se inače mogli smatrati „dobro integrisanima u društvo, stvari su vjerovatno mnogo gore za druge”.

“Mediji i političari imaju glavnu ulogu u ovom scenariju, a organizirani i strukturalni oblici rasizma su ti koji pogoršavaju proces nepripadanja među manjinama“, smatra ovaj istraživač.

Pitanje danskih vrijednosti

Kada je Tesfaye, koji je sada ministar pravosuđa Danske, nastavio sa svojim planovima da pokrene listu MENAPT, on je tvrdio da će nove brojke, ili statistički podaci koji izlaze “omogućiti iskreniju političku raspravu o manjini imigranata koji stvaraju veoma velike izazove za naše društvo”.

Od 1. januara 2020. godine ljudi koji pripadaju MENAPT listi činili su preko 54 posto svih nezapadnih ljudi koji trenutno žive u Danskoj.

Hassani ističe da, dok su antimuslimanski stavovi zastupljeni u političkom spektru Danske, postoji razlika među političarima u načinu na koji kategoriziraju muslimane.

“Dok neki političari na političkoj desnici imaju tendenciju da percipiraju sve muslimane u Danskoj kao suštinski problematične, postoje politički liberali koji prave razliku između 'dobrih muslimana' i 'loših muslimana'", kaže ona.

Hassani misli da se “dobrim” muslimanima smatraju oni koji idu u školu, rade, usvajaju danske vrijednosti i ne traže previše zbog vjerskih pravila.

“Ali u isto vrijeme muslimani koji nisu finansijski nezavisni (od socijalne pomoći), koji ne mogu priuštiti da se isele iz socijalnog stanovanja, koji imaju problema s danskim jezikom ili čija je muslimanska pripadnost previše vidljiva često bivaju klevetani. Drugim riječima, ako niste uspješan i produktivan musliman, vi ste problem zbog toga što se musliman.”

Tesfayeovo spominjanje manjine imigranata kao izazova za dansko društvo ustvari čini jedan dio i predstavlja politički diskurs u zemlji, a to je očuvanje i zadržavanje danskih vrijednosti.

Hassani napominje da je to trend koji se slijedi širom Evrope. “To se pretvara u etnonacionalistički pristup razumijevanju nacionalne kulture i vrijednosti.”

“Zapadne države su se historijski okrenule protiv islama i muslimana kako bi definirale vlastite 'liberalne vrijednosti'. To nije samo način esencijalizacije danskih vrijednosti kako bi se isključili alternativni izrazi danstva, već je to često i proces koji je visoko rasistički utemeljen – naše liberalne vrijednosti naspram njihovih neliberalnih vrijednosti”, kaže Hassani te zaključuje:

“Ne iznenađuje onda da su danske vrijednosti predstavljene u suprotnosti s muslimanskim. Muslimanske vrijednosti su predstavljene kao antidemokratske, nazadne i nejednake, dok su danske vrijednosti demokratske, progresivne i ravnopravne. Muslimanske vrijednosti su stoga predstavljene kao inherentno antidanske vrijednosti.”

TRT World