S osmijehom na licu, američka kongresmenka Helen Delich Bentley smjenjivala se s kolegama zastupnicima kako bi zamahnula maljem i razbila Toshibin stereo na teritoriji Capitola.
"Izdaja pod bilo kojim drugim imenom je i dalje izdaja", rekla je Bentley okupljenim novinarima. “Ali da ima drugo ime, to bi bilo Toshiba.”
Incident se dogodio u julu 1987. godine, kada se japanski elektronski gigant suočio s kontroverzama usmjerenim na nacionalne interese Sjedinjenih Država i njihovu težnju da održe tehnološku hegemoniju na globalnoj sceni.
Jedna od Toshibinih divizija prodala je kritičan dio tehnologije bivšem Sovjetskom Savezu, pomažući mu u razvoju naprednih podmornica. Takve razmjene sa sovjetskom vojskom na vrhuncu Hladnog rata američki zakonodavci su smatrali kardinalnim grijehom.
Kao rezultat toga, SAD je sankcionirao Toshibu, a milionski prihodi su izbrisani iz njenih knjiga jer su njeni proizvodi bili suočeni s visokim uvoznim carinama, a američke firme su prekinule veze s kompanijom.
Shvativši važnost američkog tržišta, rukovodioci japanske firme - koja je proizvodila niz proizvoda od baterija, televizora i laptopa do nuklearnih elektrana - objavili su reklame na cijeloj stranici u desetinama američkih novina izvinjavajući se javnosti. Glave su se okretale na Toshibu. Mnogi stariji članovi osoblja su otpušteni.
Toshiba – koja je, zajedno sa Sonyjem, Mitsubishi Corporationom i drugim japanskim firmama, definirala nevjerovatan uspon istočnoazijske zemlje – sada je sjenka stare sebe.
Kompanija, koja je izumila NAND flash memorijske čipove i predstavila prvi televizor u boji u Japanu, na prodaju je nakon godina gubitka novca i rasprodaje dijelova svog poslovanja.
Dok je pad Toshibe bio povezan s lošim unutrašnjim upravljanjem, njena divizija za poluprovodnike nikada nije mogla da povrati svoju vodeću poziciju na globalnom tržištu čipova.
Prije američkih sankcija, bio je drugi najveći proizvođač čipova na svijetu, ispred tehnoloških divova poput Intela i IBM-a.
Toshiba, međutim, ostaje jedan od najvećih proizvođača poluvodiča u Japanu.
Prvi rat čipovima
Sredinom 1980-ih, kada se Toshiba suočila s negativnim reakcijama na svoje poslovne odnose sa Sovjetskim Savezom, tenzije su već bile visoke zbog rastućeg utjecaja japanskih firmi na američkom tržištu.
Toyota i drugi japanski proizvođači automobila gurnuli su mnoge od vrhunskih brendova kao što su General Motors i Ford u ćošak.
Do 1980-ih, japanske poluprovodničke kompanije NEC Corporation, Toshiba i Hitachi preuzele su vodstvo nad američkim tehnološkim firmama kao što su Intel i Fairchild Semiconductors, kako bi postale vodeći proizvođači čipova u svijetu.
Japanske firme su dominirale tržištem memorijskih čipova zahvaljujući nižim troškovima; automatizacija proizvodnih procesa i rezanje otpada povećali su broj obradivih čipova koji se mogu izrezati iz silikonskih pločica.
Uspon japanskih proizvođača poluvodiča potpomognut je vladinim inicijativama kao što je VLSI (Very Large Scale Integrated) poluvodički projekat, koji je podstakao industrijsku saradnju na modernoj tehnologiji i rastućem potrošačkom tržištu.
“Kada je Japan postao lider u poluvodičima, posebno na tržištu memorije, došlo je do trenja između Japana i SAD-a,” kaže Hiroo Kinoshita, japanski naučnik koji je odigrao ključnu ulogu u razvoju alata koji se koriste u proizvodnji modernih čipova.
"To je bio početak pada japanske industrije poluvodiča", kaže on za TRT World.
Američki kreatori politike kritikovali su japanske kompanije za proizvodnju poluprovodnika na način sličan onima koji su nedavno korišteni da ometaju kineski SMIC ili telekomunikacijski gigant Huawei, koji je blokiran sa 5G tržišta u razvijenim zemljama.
Washington je optužio Japan da manipuliše svojom valutom, jenom, držeći njegovu vrijednost namjerno ispod vrijednosti američkog dolara kako bi pomogao japanskim izvoznicima - što znači veću zaradu za izvoznike koji zarađuju u dolarima.
Japan je bio prisiljen da cijeni jen, što je pokrenulo decenije ekonomske stagnacije. Toshiba, Hitachi i drugi proizvođači čipova bili su pogođeni uvoznim carinama od 100 posto, a Japan je bio primoran da otvori svoje tržište američkim kompanijama.
Fujitsu, još jedan japanski gigant, javno je bio napadnut od tadašnjeg američkog ministra trgovine Malcolma Baldrigea, kada je ponudio kupovinu Fairchild Semiconductora, pionira iz Silicijske doline koji stoji iza razvoja prvog praktičnog integriranog kruga.
„Od tada, njegova (japanska) industrija poluprovodnika ušla je u ledeno doba pod dvostrukim utjecajem prisilnog samoograničenja svog izvoza poluprovodnika i prihvatanja najmanje 20 posto domaćeg tržišnog udjela za američke proizvode“, pišu Chen Fang i Dong Ruifeng u svojoj knjizi Dešifrovanje kineske industrije mikročipova.
SAD je sada upleten u sličnu borbu s Kinom. Prošlog mjeseca, predsjednik Joe Biden uveo je najteže izvozne granice do sada, uskrativši kineske poluvodičke kompanije da nabavljaju alate i opremu potrebnu za proizvodnju naprednih čipova.
Ali sličnosti u slučajevima Japana i Kine završavaju u onoj mjeri u kojoj Washginton želi zaštititi svoju industriju.
“Postoji samo površna sličnost. U slučaju Japanaca, Sjedinjene Američke Države nikada nisu pokušale da prekinu protok tehnologije u Japan. Samo su nastojale zaustaviti damping japanskog tržišta po cijenama ispod cijene proizvodnje”, kaže Clyde Prestowitz, predsjednik Washingtonskog instituta za ekonomsku strategiju.
“Ali Japan nikada nije posmatran kao geopolitička prijetnja SAD-u.”
