U Prijedoru se danas navršava 30 godina od zločina koji su tadašnji organi SDS-a Prijedor proveli nad logorašima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a nakon oružanog i nasilnog preuzimanja vlasti u maju 1992.
Pored logora "Omarska" i "Trnopolje", logor "Keraterm" je bio jedan od najozloglašenijih.
"Provođenjem kontinuiranog terora i protjerivanja nesrpskog stanovništva sa ovih područja, skoro 3.000 stanovnika je prošlo neopisive torture koncentracijskog 'Logora smrti - Keraterm', a oko 300 logoraša je u ovom logoru položilo svoje živote u torturama i agresiji na našu jedinu državu Bosnu i Hercegovinu", saopštio je Savez logoraša u BiH.
Logor je formiran na mjestu prijeratne tvornice keramike u Prijedoru, u prostorijama koje su prethodno korištene kao skladišta gotovih proizvoda, označena brojevima od jedan do četiri. To označavanje je ostalo i u periodu rada logora, o čemu su pred sudom u Hagu svjedočili brojni, svjetski poznati logoraši logora Keraterm, kao što su Fikret Alić, Jusuf Arifagić i drugi.
"Na ovaj dan, prema izjavama logoraša, uprava i čuvari logora su u takozvanu 'tricu' prvo pustili ispušne gasove i dim da bi natjerali logoraše da nasilno izađu na ulazna vrata, a onda su organizovano, sređenom mitraljeskom vatrom, na licu mjesta ubili više od 190 logoraša logora Keraterm", podsjeća Savez logoraša u BiH.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu je dokazane zločine u Keratermu naveo i u optužnici protiv predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, ali zbog njegove smrti postupak je prerano okončan. Osim ovoga, mnogi od odgovornih lica iz tadašnje civilne i vojne vlasti RS-a i Prijedora, te paravojnih jedinica, uprave i čuvara logora pravomoćno su proglašeni krivim i kažnjeni dugotrajnim zatvorskim kaznama.
"Kaznama koje su svjetska potvrda i definitivna osuda, ali svakako nikada i adekvatna satisfakcija za torture i neljudske postupke koje su uzrokovali logorašima i njihovim porodicama. Tijela ubijenih logoraša iz logora smrti Keraterm su kasnije skupljana po različitim grobnicama Tomašice, Starih Kevljana i Jakarine Kose", ističu iz Saveza logoraša u BiH.
Dodaju da je sve to, kao i posljednja kolektivna dženaza 16 nevinih žrtava u Kamičanima, samo nova potvrda da još uvijek "država nije odala minimum priznanja žrtvama torture, koje su svoje živote, dijelove tijela i duha trajno položili u temelje naše Bosne i Hercegovine".
"Još uvijek država nije ispunila svoju obavezu prema logorašima i prema istini konačnim donošenjem adekvatnog zakona o žrtvama ratne torture kako na federalnom tako i na državnom nivou. A godine prolaze, a svjedoci odlaze, a obaveza ostaje. A kad se nešto iskreno hoće, onda se zaista i može, nađe se način", poručuju iz Saveza logoraša u BiH.
