Osvježavajuća aroma kardamoma, karanfilića i arapske kafe širi se elegantnim i živahnim restoranom u Souq Waqifu u Dohi, čije ime u prevodu znači tržnica.
Zveckanje metalnih kašičica o šoljice čaja probija se kroz prigušene razgovore i povremeni smijeh dok se porodice i grupe prijatelja okupljaju u Shay al-Shomousu, tradicionalnom katarskom mjestu za doručak.
To je tipično subotnje jutro na poznatom mjestu koje se često povezuje s gostoprimstvom, velikodušnošću i zagrljajima dobrodošlice.
Ali ono što zaista unosi život u restoran je vlasnica i njena snaga - katarska poslovna žena u 60-im godinama, Shams al-Qassabi.
U ovu scenu ulazi Shams, starija žena sa zaraznim osmijehom koji budi sjećanja na porodična okupljanja u posebnim prilikama.
"Šta želite popiti? Čaj ili kahvu?" pita ona, popravljajući svoju crnu ‘shayla’ maramu, koja se nosi uz crnu abaju, široku dugačku haljinu dugih rukava koju nose žene u Kataru i na Bliskom istoku.
U pozadini svoje zemlje koja je domaćin najvećeg svjetskog nogometnog turnira, Svjetskog prvenstva, Shams promovira autentičnu katarsku kulturu i kuhinju i služi kao simbol finansijske nezavisnosti žena u naciji u kojoj su one tokom historije imale samo ulogu domaćice.
O njenom restoranu priča se u gradu. A domaći i stranci postali su mu vjerni tokom godina.
Restoran ima zelene stolove i stolice od običnog drveta. Nekoliko Shamsinih fotografija s poznatim ličnostima – uključujući i jednu s engleskim fudbalerom Davidom Beckhamom – visi sa zidova. Ali najuočljivije i najveće slike su one s bivšim katarskim emirom Hamadom al-Thanijem, njegovom suprugom Mozom bint Nasser i njegovim sinom šejhom Tamimom al-Thanijem, sadašnjim emirom zemlje.
Te slike pričaju njenu priču.
Sve je počelo kada je Shams imala samo šest godina i brzo je učila.
U to vrijeme, pokušavala je pratiti svog oca i amidže, trgovce začinima na staroj pijaci u Dohi, gotovo svaki dan, posmatrajući njihovu trgovinu i svakodnevne aktivnosti.
Usavršila je vještinu prodaje, privlačenja kupaca i poduzetništva u ranoj dobi.
Rezultat? Veliki broj kupaca ispred njene kuće, koji su hteli kupiti njen proizvod: cvijeće od papira.
Naučila je sama praviti male, srednje, velike, šarene i obične bijele cvjetove od papira i počela ih prodavati komšijama i prolaznicima. Tri cvijeta za jedan katarski rijal (0,27 dolara).
"To baš i nije bilo uobičajeno. Moj otac je mislio da se dogodila velika nesreća kada je vidio ogromnu gomilu okupljenu u blizini naše kuće, ali kada je ušao unutra, ugledao je mene s gomilom cvijeća", kaže Shams za TRT World.
"Tražio je objašnjenje i ja sam mu ga dala. Moj otac je bio impresioniran i donio mi je još papira."
Njena kćerka Eman – koja radi u restoranu najmanje tri puta sedmično – pomaže svojoj majci s intervjuima, objavama na društvenim mrežama i prevodima.
„Ovdje je jelovnik sastavljen od ekskluzivne tradicionalne katarske hrane, koja predstavlja našu kulturu, historiju i tradiciju“, kaže Emam za TRT World.
Restoran nudi vruće plate koje sadrže ‘baid o tamat’ (jaja i paradajz), ‘baid shakshok’ (miješana jaja), ‘aseeda’ (kaša od pšenice ili kukuruza), ‘khobiz regag’ (hljeb nalik na palačinke) i ‘balaleet’ (omlet od slatkih jaja s ‘vermicelliom’, kurkumom i šećerom), dodaje Eman.
U spoju nostalgije i modernosti, katarska je hrana evoluirala izvan tradicije i postala izvor nacionalnog ponosa.
Danas više od 15 restorana služi tradicionalnu katarsku hranu u zaljevskoj državi s 2,5 miliona ljudi.
Shams se, međutim, morala boriti protiv krutih normi konzervativnog društva da bi postala priznata poduzetnica. Bio je to dug, izazovan put.
Sa 17 godina Shams je napustila Dohu, glavni grad Katara, i preselila se u Dukhan, sat vožnje zapadno od grada, sa svojim mužem, koji je radio za katarsku naftnu kompaniju.
Podigla je petero djece, ali u slobodno vrijeme koje je imala, Shams je ili podučavala kuhare koji su radili za posao njenog muža ili je izrađivala male odjevne kombinacije s ručno izvezenim detaljima u živopisnim, neobičnim uzorcima.
Kada je Shamsin suprug otišao u penziju sredinom 1990-ih, odlučila je raditi kako bi izdržavala svoju porodicu. Ubrzo je postala poznata u zajednici po proizvodnji i prodaji ukusnih konzervi i vještom miješanju začina.
"Moj otac je uvijek govorio: ‘Jednom kada cijeniš nulu, cijenit ćeš i 100'", kaže Shams.
Godine 2001. Shams je odlučila iskoristiti 500 rijala (137 dolara) koje je zaradila prodajom svojih mješavina začina i konzervi za učešće na izložbi pod nazivom Qatar Family Development.
Shams je iskoristila svoju kreativnost da postavi štand na izložbi uz skroman budžet.
Pošto nije mogla priuštiti tegle i nije znala kako da štampa etikete, Shams je skinula etikete sa starih tegli, sterilisala ih, napunila svojim proizvodima, a zatim ukrasila tegle i poklopce šarenom tkaninom.
Ona je svoj štand nazvala 'Shomous', ime kojim Shams s ljubavlju nazivaju prijatelji i porodica.
Izložba je bila uspješna i ohrabrila je Shams da otvori vlastitu radnju.
Godine 2004. Shams je nazvala ured za upravljanje Souq Waqifom. Drevna pijaca, s trošnim zgradama i prometnim ulicama prepunim kupaca, bila je idealna lokacija za njen biznis sa začinima.
Mislila je da će izbjeći interakciju s muškarcima u svojoj porodici odabirom pozicije u ženskom dijelu na Souqu, mjestu uglavnom rezervisanom za kupovinu žena. Ali umjesto toga, dobila je radnju u srcu svih ostalih trgovaca začinima.
Uspjela je proći, ponosno koračajući uprkos zajedljivim primjedbama muških vlasnika biznisa koji nisu odobravali ideju da žena iz Katara radi na tržnici.
Učinila je to dok je također bila okružena muškim rođacima koji su imali prodavnice u blizini. I bila je uspješna, jer je sve više kupaca dolazilo kupiti njene specijalne mješavine začina.
"Razmišljala sam, zašto bih se plašila? Ne radim ništa loše", kaže Shams.
Eman se ubacuje: "Jedna značajna stvar koju ne možemo propustiti u ovom intervjuu je incident s francuskim fotografom".
Jednog nezaboravnog dana u to vrijeme, dok je Shams sjedila u svojoj radnji, francusko-libanski fotograf ju je nekoliko puta uslikao. Zamolila ga je da prestane, ali je on nastavio i rekao da radi za Emiri Diwan, administrativni ured katarskog emira.
Sutradan je otvorila novine i vidjela svoje slike u članku: 'Prva žena trgovac u Souq Waqifu'.
Osjetila je da je nešto postigla. Ali nije bila spremna za oluju koja je uslijedila.
"Tada su počele borbe, svi su saznali (za naš posao) zbog članka. Na okupljanjima, svadbama, gdje god smo išli, ljudi su s prezirom gledali moju mamu jer je ono što je radila, prodavala začine na pijaci, bilo neprilično ako si žena", kaže Eman.
A sad?
"Sada ljudi kopiraju mamine recepte za začine i prodaju ih pod svojim imenima. Moja je majka zaslužila poštovanje koje uživa danas."
Godine 2014. Shams je prešla s prodaje vrhunskih začina na posao ugostitelja. Kao rezultat toga, uspjela se preseliti na treću lokaciju u nedavno izgrađenom hotelu Bidda otprilike osam godina nakon što je prvobitno započela svoj posao.
Ispred planirane radnje postojala je skromna čekaonica s dovoljno sadržaja da se kupcima koji čekaju pruži osvježenje.
Uprava hotela joj je predložila da ponudi kapućino i latte.
"Zašto ne poslužiti nešto katarsko?" rekla je tada Shams.
Tako je počela prodavati katarsku hranu, ali dva mjeseca niko nije dolazio da jede, a ona nije imala posla. Iako je to bilo obeshrabrujuće za nekoga ko je tek pokrenuo novu kompaniju i imao velika očekivanja od nje, ona je ustrajala.
Nekoliko mjeseci kasnije, svečano je otvoren hotel Bidda. Shams je ponovo predstavljena u novinama, posao se povećao, a ona se konačno proširila i otvorila restoran na sadašnjoj lokaciji, koji zauzima značajan dio prizemlja hotela.
Shams završava svoju priču s ponosnim osmijehom na licu. Ustala je i izvinila se rekavši da mora razgovarati s nekim od osoblja restorana.
„Oprostite, dajte mi samo pet minuta“, kaže Shams na slomljenom urdu jeziku koji je naučila od svog osoblja, prvenstveno iseljenika iz Bangladeša i Indije.
Kćerka ostaje za stolom.
"Vidjela je mnogo toga, borila se i suočila s mnogim poteškoćama u svom životu kako bi ostvarila svoj san. Ugledam se na nju, zajedno s mnogim ženama iz Katara", kaže Eman.
"Ona je sunce naše zemlje."
