U rijetkom slučaju, gljivicaa pronađena samo u biljkama zarazila je čovjeka u Indiji, što je izazvalo zabrinutost zbog rastuće prijetnje mikroorganizama koji skaču s jedne vrste na drugu.
Od gljivice Chondrostereum purpureum, koja uzrokuje bolest srebrenog lista kod biljaka, obolio je 61-godišnji muškarac iz Kolkate. Imao je kašalj, umor i teškoće s gutanjem hrane, stoji u radu objavljenom u recenziranom časopisu Medical Mycology Case Reports.
Neimenovani pacijent je mikolog, stručnjak koji se bavi gljivicama i gljivama. Rutinski laboratorijski testovi nisu mogli reći od čega se razbolio. Tek nakon što su uzorci poslani u laboratorij Svjetske zdravstvene organizacije, liječnici su mogli potvrditi da je muškarac dobio gljivičnu infekciju.
Liječen je lijekovima protiv gljivica i u međuvremenu se oporavio.
“Ovo je bila rijetka gljivica i ovo još nismo vidjeli u svojoj praksi. Konvencionalne metode poput kulture i LCB bojenja (vrsta testa za otkrivanje gljivica) nisu bile uvjerljive. Stoga smo morali upotrijebiti pomoć DNK sekvencioniranja za identifikaciju (patogena)”, kaže za TRT World Soma Dutta, indijska mikrobiologinja koja je koautorica rada.
Dok se prijenos gljivica između biljaka i ljudi događao i ranije, novi slučaj u Indiji je prvi za koji je objelodanjeno da uključuje Chondrostereum purpureum, koji pogađa isključivo biljne vrste, posebno porodicu ruža.
Neki su mediji krivo izvijestili da je ovo bio prvi prijenos gljivica s biljke na čovjeka, što je navelo ljude da oslikaju scenarij sudnjeg dana kao što je prikazano u popularnoj TV seriji The Last of Us, u kojoj gljivična bolest pretvara ljude u zombije.
“Mislim da ne bi trebalo biti razloga za paniku. Što se tiče ovog pacijenta, produžena izloženost (biljkama) vjerovatni je uzrok zaraze”, kaže Dutta u e-poruci.
Migracija patogena iz biljnog i životinjskog carstva dovela je zdravstvene stručnjake i dužnosnike na ivicu. Vjeruje se da je novi koronavirus, koji je u posljednje tri godine ubio više od 6 miliona ljudi, zoonotska bolest, što znači da su ga ljudi dobili od životinjskog izvora.
U svijetu opasnih patogena, gljivične infekcije predstavljaju ozbiljan izazov za globalno zdravlje jer ih je teško identificirati, a na tržištu je dostupno samo nekoliko lijekova za njihovo liječenje u usporedbi s desecima terapija za bakterije i viruse.
Gljive su posvuda – žive i razmnožavaju se u tlu, biljkama, životinjama i vodi. Igraju važnu ulogu u razgradnji organskog materijala kao što je otpalo lišće i hranjenju stabala hranjivim tvarima. Većina ih je bezopasna i uzrokuje manje smetnje poput prhuti u kosi.
Među milionima različitih vrsta gljivica koje postoje u našem okruženju, oko 30 njih, kao što su Aspergillus, Cryptococcus i gljivični keratitis, koji mogu uzrokovati sljepoću, mogu učiniti ljude stvarno bolesnima. Stopa smrtnosti od gljivičnih infekcija je visoka, posebno kod osoba s oslabljenim imunološkim sistemom.
“Gljivice nam mogu predstavljati prijetnju bilo kada. Možda ih je samo nekoliko, ali stopa smrtnosti od bilo koje invazivne gljivične infekcije je 40 posto, a to nije dobro. Četrdeset posto znači da će gotovo jedan od dva pacijenta umrijeti”, kaže dr. Arunaloke Chakrabarti, bivši predsjednik Međunarodnog društva za mikologiju životinja i ljudi i stručnjak za gljivične infekcije.
Stopa smrtnosti od Covida-19 čak ni u jednoj od najpogođenijih zemalja, poput Perua, nije premašila 5 posto, prema analizi Sveučilišta Johns Hopkins.
Tihi ubica
Smrt zbog komplikacija koje proizlaze iz gljivičnih infekcija uglavnom prolazi nezapaženo.
Globalna akcija za gljivične infekcije, međunarodna organizacija sastavljena od vodećih stručnjaka na tom području, kaže da više od 1,5 miliona ljudi godišnje umre od gljivičnih infekcija. Ali uzrok mnogih smrti nije detaljno dijagnosticiran ili je pogrešno prijavljen.
“Pa, zašto nisi čuo za to? Mislim da gljivica nije baš seksi. Mislim, Zika virus i Ebola su 'seksi'. Koronavirus je super zanimljiv za sve”, kaže David Denning, profesor zaraznih bolesti na Sveučilištu u Manchesteru.
"Ako ne tražite gljivice, nećete ih dijagnosticirati."
Svake godine umiru stotine hiljada ljudi s virusom humane imunodeficijencije (HIV). HIV slabi imunološki sistem, čineći pacijente ranjivima na druge bolesti, poput tuberkuloze (TB).
Ali tuberkuloza ubija samo trećinu pacijenata s HIV-om, dok su pravi uzrok iza gotovo polovice smrti gljivične infekcije.
“Dakle, postoji mnogo pogrešnih atribucija smrti zbog česte povezanosti između HIV-a i tuberkuloze”, kaže Denning.
Bez odgovarajuće obuke liječnici i medicinske sestre mogu postaviti pogrešnu dijagnozu jer su simptomi gljivičnih infekcija, poput groznice i kašlja, prilično česti.
Sličan dijagnostički izazov javlja se u laboratorijima. Uobičajena hemokultura, pa čak ni magnetna rezonanca nisu dovoljni za otkrivanje gljivica u većini slučajeva. Novije testiranje biomarkera je skupo i još uvijek predstavlja izazov lažno negativnih rezultata, kaže Chakrabarti.
“Općenito, naš medicinski kurikulum ili čak obuka za tehničara ne obuhvata detaljno gljivične bolesti. Više je usredotočen na bakterijske bolesti”, kaže.
Nedostaci u dijagnostičkim sposobnostima jasno su se pokazali u Indiji prije dvije godine, kada su liječnici pacijentima s Covid-19 predugo davali snažne steroide ne shvaćajući da ih to izlaže smrtonosnoj mukormikozi, također poznatoj kao crne gljivice.
Steroidi slabe imunološki sistem, koji je prirodni odbrambeni sistem našeg tijela protiv patogena.
Bez odgovarajuće dijagnoze i testova, liječnici na kraju daju antibiotike umjesto antifungalnih lijekova, što dovodi do otpornosti na antifungalne lijekove i gljivične patogene čini teškim za liječenje, kaže Denning sa Sveučilišta u Manchesteru.
“Kožna gljivica Trichophyton postala je otporna na antimikotike. Također smo naišli na Candidu auris, novu gljivicu koja jednostavno nije postojala prije 15 godina.”
Prelazeći kraljevstva
Biljne ili životinjske gljivice koje zaraze ljude rijetka su pojava, ali nisu neuobičajena.
Svake godine kod pacijenata se pronađe 3 do 5 novih gljivičnih infekcija koje se mogu povezati s biljkama ili životinjama, kaže Denning, dodajući da to može biti zbog klimatskih promjena.
U svakom trenutku udišemo hiljade gljivičnih čestica ili mikroorganizama poznatih kao spore. Većina njih ne može preživjeti na prosječnoj temperaturi našeg tijela od 37 stepeni Celzijusa i umire.
Jedan od razloga zašto su naši nožni prsti i oči vjerovatnije zaraženi gljivičnim infekcijama je taj što imaju relativno niže temperature od 32, odnosno 34 stepena.
“Dakle, temperatura našeg tijela ubija mnoge gljivice. Ali doći će neke koje će, znate, početi ovladavati evolucijskim pomakom s tolerancijom na visoke temperature i to će vjerovatno dovesti do nekih dodatnih infekcija kod ljudi, kao i drugih infekcija kod ptica i sisavaca”, kaže Denning.
Smrtonosni oblik gljivice uništio je stotine vrsta žaba krastača napadajući im kožu i otežavajući im disanje i plivanje.
Za ljude je Candida auris, gljivična infekcija krvotoka, koja se prvi put pojavila 2007. g., postala velika prijetnja, kaže Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.
“Brzo se proširila svijetom i već je pandemija. Ima stopu smrtnosti od 40 posto i do danas ne znamo njegovo porijeklo”, kaže Chakrabarti.
