Jedna od prvih društvenih vještina koju ste naučili kao dijete je da znate kako se ponašati na način da vas ljudi zavole kako biste sklapali prijateljstva dok istovremeno unapređujete svoje interese i interese grupe u kojoj se nalazite. Šokantno i uprkos tome što je jedna od najstarijih nacionalnih država u Evropi, koja sada želi članstvo u NATO-u, izgleda da Švedska nije uspjela naučiti ovu lekciju. Što je još gore, zapravo je zauzela suprotnu poziciju i nastojala ne samo da antagonizira Turkiye, već i da uvrijedi gotovo dvije milijarde muslimana širom svijeta.
Stav Stockholma dodatno je odbojan zbog činjenice da, iako maše zastavom slobode izražavanja dopuštajući demonizaciju i vrijeđanje muslimana, nije imao slične osjećaje kada je odlučio da se obračuna s onima koji su ocijenjeni uvredljivim za jevrejsku zajednicu prije samo nekoliko mjeseci. Ovo pokazuje kako švedski zvaničnici biraju kada žele da budu apsolutisti slobode govora i kada odluče da je užasna crvena linija konačno pređena.
Udaranje na muslimane
Prošlog oktobra, Rebecka Fallenkvist, zvaničnica Švedskih demokrata, našla se na udaru kritika i izraelskih zvaničnika i članova jevrejske zajednice u širem smislu nakon što je na društvenim mrežama objavila pogrdne i uvredljive objave o jevrejskoj tinejdžerskoj spisateljici “Dnevnika Anne Frank”. Frank su ubili nacisti u koncentracionom logoru Bergen-Belsen tokom holokausta 1945. godine, a njen dnevnik, napisan dok se skrivala na amsterdamskom tavanu, dokumentira kako je izgledao život pod njemačkim progonom.
Umjesto da traže opravdanja za svoju kolegicu koja je napala tinejdžersku žrtvu holokausta kao „nemoralnu“ ili traže slobodu izražavanja, Švedski demokrati – najveći član desnog vladajućeg bloka i druga najveća stranka u švedskom parlamentu, Riksdag – s pravom su preduzeli odlučnu akciju i suspendovali Fallenkvist. Stranka je otišla još dalje, osudivši njene riječi kao "neosjetljive i neprikladne" i obećavši istragu.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, još jedan genocidni fanatik je na sceni, ovaj put u liku Rasmusa Paludana. Sada ciljajući na muslimansku zajednicu, Paludan je, pod maskom protesta protiv zahtjeva Turkiye da Švedska ozbiljno shvati prioritete nacionalne sigurnosti Ankare, uputio zahtjev švedskim vlastima da potpišu proteste ispred turske ambasade u Stockholmu, gdje je jasno rekao da će oskrnaviti i spaliti primjerak Kur'ana.
Još jednom je razvijena zastava slobode izražavanja, pošto su švedske vlasti dale Paludanu zeleno svjetlo za nastavak progona i demonizacije muslimana, koji su već ranjive manjine širom svijeta.
Stockholm je itekako svjestan kako su muslimani žrtve brojnih zločina krajnje desnice potaknutih takvim trikovima, uključujući masakr u Christchurchu na Novom Zelandu gdje je desetine muslimana ubio bijeli rasista Brenton Tarrant koji je bio inspirisan još jednim skandinavskim antimuslimanskim ubicom, Andersom Breivikom.
Naravno, izgleda da to Šveđanima nije smetalo. Dozvolili su Paludanu, čovjeku kojem su ranije zabranili ulazak u zemlju zbog osnovu govora mržnje, da spali islamsku svetu knjigu i u tom procesu rasplamsa društvene i javne tenzije.
Zašto je Stockholm dozvolio da se to dogodi, znajući da će ne samo Ankara, već i kompletan muslimanski svijet biti teško uvrijeđen? Zašto je Švedska to učinila, znajući da Turkiye drži ključ njihovog pristupanja NATO-u?
Odgovor leži u njihovoj inherentnoj islamofobiji koju jednostavno ne mogu predugo zatvarati. Maska evropske uljudnosti, na ovaj ili onaj način, uvijek neizbježno sklizne i otkrije ružno lice rasizma i suprematističkih stavova koji se kriju ispod.
Ko nas pokušava učiti o slobodi govora?
U geopolitičkom smislu, nakon šoka od ruskog upada u Ukrajinu prije gotovo godinu, Švedska je podnijela hitan zahtjev za ulazak u NATO kako bi zaštitila svoju zemlju od svake potencijalne agresije. Jasno je da je Stockholm mislio da će se Moskva probiti kroz Ukrajinu i kontrolisati Kijev u kratkom vremenskom periodu.
U tu svrhu, a znajući da Turkiye neće prihvatiti njen zahtjev za pristupanje NATO-u ako ne promijeni svoje ponašanje, Švedska je pristala ozbiljno shvatiti tursku zabrinutost za sigurnost i čak je počela deportovati neke osumnjičene za terorizam u turski pritvor.
Štaviše, i nakon što su vidjeli da Rusija nije uspjela osvojiti Ukrajinu kako se prvobitno očekivalo, i dok su se suočavali sa sve većim pritiskom javnosti od ljevičarskih grupa i drugih, švedske vlasti su postale ležernije u pogledu svog pristupa članstvu u NATO-u, i dozvolile su da njihova prava osjećanja prema Turkiye i muslimanskom svijetu ponovo isplivaju na površinu.
Međutim, ako ste Šveđanin i želite da izaberete lidera slobode govora koji će marširati i vrijeđati vaše „neprijatelje“, možda biste trebali izabrati boljeg kandidata od Paludana. Ne samo da je čovjek krajnje desničarski ludak koji je iznosio genocidne ideje prema muslimanima, već je i neko ko je imao zabranu prilaska zbog uhođenja mladića, osuđen je za rasistički govor mržnje, a razotkrio ga je danski list Ekstra Bladet da ima pedofilne sklonosti, govoreći o seksualno eksplicitnim temama pred tinejdžerima – nešto što on nije smatrao inherentno pogrešnim, iako je poricao da zna njihove godine.
Siguran sam da bi većina normalnih ljudi radije imala za lidera moralnu osobu, a ne seksualnog predatora. Ali, možda švedske vlasti smatraju da takvi podli pojedinci više odgovaraju njihovim hvaljenim evropskim vrijednostima nego osjećajima milijardi muslimana širom svijeta, uključujući i one koji žive u zemljama poput Turkiye, zemlje u kojoj Švedska sada želi da njeni ljudi polažu svoje živote na liniji za njih u slučaju da budu napadnuti.
Ali, vraćajući se na lekcije iz djetinjstva, možda je vrijeme da Stockholm preispita svoje postupke prije nego što od drugih zatraži da žrtvuju svoje živote za njegovu sigurnost.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
