Trenutna kriza zapadnog kapitalizma naglasila je uspon ka strateškim ekstraktivnim resursima u afričkim zemljama, posebno onima u sahelskoj regiji poznatoj kao "tromeđa".
Govoriti o ekstraktivnim resursima (mineralima, nafti i plinu) u afričkom Sahelu, značilo bi s jedne strane ispitati mjesto koje zauzimaju ovi minerali u geografiji i ekonomiji regije, a s druge strane istražiti geopolitičku realnost, prije traženja veze ili korelacije između njih dvoje.
Zaista, u ime “humanitarne” pomoći ili borbe protiv militantnosti, ova podregija je nešto više od jedne decenije bila žrtva navale stranih sila u različitim oblicima, posebno kroz vojne intervencije u područjima koja su identificirana kao bogata mineralima (rijetki i strateški metali) i energetskima resursima (nafta, gas, uran, vodik).
Ovu doktrinu je razvio zapadni imperijalizam i tragično ju je implementirala u Libiji (ubistvo bivšeg libijskog vođe Moamera Gadafija i kasniji nemiri tamo) 2011. godine sarkozijanska Francuska pod pokroviteljstvom Sjevernoatlantskog saveza (NATO).
Treba reći da tačna svrha intervencije francuskih vojnih aviona ni na koji način nije bila zaštita libijskog stanovništva ili obnova demokratije, već osiguravanje kontrole zapadnih kompanija nad libijskim mineralnim i energetskim resursima. Njihov utjecaj je otišao dalje od toga, na Sahel, pa čak i na one na zapadnoafričkoj obali.
Namjerna previranja?
Od tada, zapadnoafrička regija nikada nije upoznala trenutak stabilnosti: državni udari u državama Mali, Gvineja, Burkina Faso, nesigurnost i pokušaji balkanizacije Malija te nesigurnost u Nigeru i Burkini Faso.
Džepovi sukoba se umnožavaju u regionu i čak se šire na obalne zemlje (Benin, Obala Slonovače, Togo) u pozadini prijetnji stranog uplitanja.
Ovi sukobi u zapadnoj Africi, zajedno s rusko-ukrajinskim ratom (koji je prekinuo isporuku ugljovodika Zapadnoj Evropi iz Rusije), stvorili su rastuću potrebu za strateškim energetskim i rudarskim resursima, posebno za rijetkim metalima u razvijenim zemljama.
2010. godine, nakon teritorijalnog spora između Kine i Japana oko otočja Senkaku, Kina, glavni dobavljač minerala rijetkih zemalja, uvela je embargo na njihov izvoz u Japan, a također je odredila izvozne kvote za druge zemlje, posebno u Zapadnoj Evropi. To je ozbiljno kaznilo industriju visoke tehnologije, uzrokujući nagli rast cijena ovih kritičnih minerala širom svijeta.
U tom trenutku Evropska unija (EU) je pojačala svoj akcioni plan kako bi osigurala opskrbu važnim mineralima sastavljanjem prve evropske liste kritičnih sirovina za ekstrakciju.
Izazov je bio osigurati lance snabdijevanja kupovinom dionica u rudnicima, stvaranjem strateških zaliha i identifikovanjem i osiguranjem depozita u zemljama koje nisu svjesne da se nalaze na vrhu tako važnih resursa.
U zapadnoj Africi općenito, kao i u sahelskoj regiji, poznatoj kao jednoj od najsiromašnijih regija na svijetu, ne nedostaje podzemnih bogatstava. Njeni energetski i mineralni resursi samo su neki od razloga zašto je regija željeno područje koje "podiže apetite velikih međunarodnih grupa", navodi list "l'Humanité" u članku.
Geološko snimanje
S obzirom na izuzetno bogat i raznolik rudarski potencijal, stručnjaci to područje nazivaju "geološkim skandalom". Danas, kao što je to bio slučaj u prošlosti, rudnici u zapadnoj Africi uglavnom su u vlasništvu francuskih kompanija kao što su Orano, TotalEnergy, američke kompanije ConocoPhilips, AngloAmerican, AngloGold Ashanti, BHP Billiton, Rio Tinto i kineski CNCP. Zatim, tu su i manje rudarske firme iz ovih zemalja koje su zahvaćene finansijskim problemima.
Rudarski juniori koji blefiraju beskrupuloznim afričkim vladama su u suštini dionice od jednog penija iz razvijenih zemalja (akcije jednog penija su obične dionice malih rudarskih kompanija koje trguju za manje od jednog dolara po dionici na berzi u Torontu). Treba napomenuti da su berze u Torontu, Vancouveru i Calgaryju u Kanadi previše samozadovoljne kada je riječ o listiranju mlađih rudarskih kompanija, koje općenito prave svoje prve pohode na rudarstvo u podsaharskoj Africi.
Ove mlađe rudarske kompanije, bez značajnih resursa, ponekad bez osoblja ili ureda, u vlasništvu anonimnih dioničara i registrovanih u poreznim oazama, uspijevaju uvjeriti afričke vlade da im povjere visoko strateške rudarske koncesije.
Jednom kada im je ugovor u džepu, ove kompanije žure na iste berze kako vrijednost njihovih dionica raste, a ipak izbjegavaju bilo kakve porezne, zakonske, ekološke, socijalne ili zdravstvene obaveze i stiču udobnu kapitalnu dobit prije nego što rudarenje uopće počne. I neće biti uložen niti jedan peni, osim možda 1 ili 2 miliona dolara mita koje daju za ubrzanje potpisivanja dozvola.
Za globalnu ekstraktivnu industriju, Kanada (sa svojim berzama u Torontu i Vancouveru) je upravo ono što su Ženeva i Cirih za perače novca i utajivače poreza.
Tokom proteklih trideset godina, Kanada se postepeno pojavila kao moćno regulatorno, zakonsko i poresko utočište za globalnu rudarsku industriju.
Mnoge od ovih kompanija obilaze afrički kontinent. Još se sjećamo više od 150 dozvola za istraživanje rudarstva koje su na brzinu podijeljene u Sahel regijama Liptako-Gourma, Sud Maradi, Air, Djado i Tim Mersoi Basin za 42 kompanije (neke od njih fiktivne) iz 12 zemalja 1995-96. na kraju se pokazalo kao bljesak u tiganju. Šta se dogodilo sa 154 dozvole za istraživanje rudarstva koje je ljubazno dala vlada Nigera u to vrijeme i šta se dogodilo s kompanijama koje su imale koristi od ovih dozvola?
Ovdje je vrijedno napomenuti slučaj jedne od ovih mlađih rudarskih kompanija, koja ostaje u centru pažnje: Savannah Energy PLC, koja je prije samo nekoliko dana bila u središtu afere koja je narušila diplomatske odnose između Kameruna i Čada. U saopćenju za javnost od 23. aprila 2023. Predsjedništvo Republike Čad izrazilo je ogorčenje zbog spora koji je izbio između Kameruna i Čada oko navodne akvizicije imovine bivše ESSO-Tchad od strane kompanije Savannah Energy; i N'Djamena je optužio Yaoundé da podržava nezakonito preuzimanje njegovih naftnih sredstava na svojoj teritoriji.
Promjena u zraku
Tokom protekle decenije, broj sjevernoameričkih i evropskih rudarskih kompanija koje posluju u Africi naglo je porastao. Ova situacija je iznijela na vidjelo francusko-američko rivalstvo u regiji Sahel, koju muče svakakvi problemi koji su vješto kreirani i njegovani, a koji služe kao alibi za legitimizaciju sigurnosne strategije i postavljanje vojnih baza.
Vrijeme je da građani Burkine Faso, Malija i Nigera shvate da opstanak nesigurnosti, nasilja i prisutnosti stranih vojnih snaga na njihovim teritorijama nisu motivirani ničim drugim nego proždirenim apetitom za energentima i mineralnim resursima koji se već eksploatišu (uranijum u Nigeru, zlato u Maliju i Burkini Faso) i pokušaji stranih sila da se dočepaju veoma strateških resursa koji još nisu eksploatisani (leonski sporazumi o rudarstvu nedavno potpisani u određenim zemljama).
Nivo razvoja pojedinih naprednih tehnologija u kolonijalnom i postkolonijalnom periodu nije dozvoljavao eksploataciju ovih resursa, ali danas to zahtijeva međunarodni kontekst, a zapadne zemlje čine sve da se dočepaju ovih resursa. Čini se da nivo svijesti i borbe afričke omladine osujećuje nacrte zapadnog imperijalizma.
Čini se da se stranica predatorskih zapadnih sila koje pljačkaju mineralne resurse Sahela sada okreće jednom zauvijek.
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
