Je li zeleni vodik odgovor Afrike na globalnu klimatsku krizu?

Rasprave o klimatskoj krizi često su prikazivale – i to s pravom – afrički kontinent isključivo kao žrtvu, pa čak i kao nevinog posmatrača, posebno zato što doprinosi manje od 4 posto globalnim emisijama stakleničkih plinova.

Ipak, dok se svijet trudi pronaći nove izvore čišće energije, sve je teže ignorisati fenomenalni potencijal Afrike u pomoći klimatskoj krizi i isporuci čišće energije.

Od solarne energije iz pustinje Sahare do ogromnih nivoa vjetra na kopnu, Afrika ima mnogo potencijala da to pretvori u zeleni vodik, a istraživači klime idu toliko daleko da tvrde kako je to ključ za proizvodnju čišće energije.

U isto vrijeme, postoje zamke vezane za to mogu li afričke zemlje u potpunosti iskoristiti ovaj energetski potencijal za dobrobit vlastitog stanovništva i mogu li razvojni projekti biti „ekstraktivističke” prirode.

Kućište za zeleni vodik

Zeleni vodik se smatra novim obnovljivim izvorom energije koji može riješiti klimatsku krizu zbog toga što je jeftin i jednostavan za skladištenje. Može se pretpostaviti da će zamijeniti ugalj, naftu i plin u svim njihovim upotrebama, s dvostruko većom proizvodnjom za automobile nego dizel, uz samo oslobađanje vodene pare.

Vodik je najzastupljeniji element u svemiru i već se koristi u razne svrhe kao što su gorivo za automobile, obrada metala, proizvodnja gnojiva i prerada hrane.

Na Zemlji mu je potrebna energija za odvajanje jer se u prirodi ne čini čistim. Dakle, da bi se potpuno izdvojio vodik u njegovom najčišćem obliku, potreban je proces elektrolize, koji šalje snažnu električnu struju kroz spremnik vode (H2O) i razdvaja molekulu na dva elementa (vodik i kisik).

Ako električna energija dolazi iz obnovljivih izvora poput sunca ili vjetra, proizvodnja vodika elektrolizom ne stvara plinove staklene bašte, što zeleni vodik čini obnovljivim. A s obzirom na obilje solarne energije i energije vjetra u Africi, kontinent ima savršen prirodni potencijal za stvaranje zelenog vodika.

Zaista, Međunarodna agencija za energiju (IEA) rekla je u svom izvještaju za Afričku energetsku prognozu 2022. da su bogati obnovljivi resursi Afrike presudni za otključavanje ovog potencijala. Zbog ovog potencijala, kontinent može proizvesti 5.000 megatona vodika godišnje za manje od 2 dolara po kilogramu, što je ekvivalentno ukupnoj svjetskoj opskrbi energijom, navodi se u izvještaju.

IEA-in izvještaj također kaže da bi do 2030. Afrika mogla proizvoditi 80 posto potrebne energije iz solarne energije, vjetra, hidroenergije i drugih obnovljivih izvora energije.

Kontinentalni razvoj

Različiti projekti za proizvodnju i eventualno izvoz zelenog vodika već su u toku ove decenije. Južna Afrika se smatra jednim od vodećih na kontinentu u proizvodnji zelene energije vodika zbog svojih odličnih resursa sunca, vjetra i plemenitih metala. U februaru 2022. Južna Afrika je objavila niz različitih inicijativa za zeleni vodik u vrijednosti blizu 17,8 milijardi dolara do 2030. godine.

Zemlja je 27. novembra bila domaćin samita o zelenom vodiku u Cape Townu, na kojem je predsjednik Cyril Ramaphosa ugostio nekoliko svjetskih lidera, ambasadora i visokih komesara. Ramaphosa je izjavio da je “Južna Afrika odlučna da postane svjetski lider u proizvodnji zelenog vodika”. Istovremeno je naveo procjene da zemlja ima potencijal da "proizvede 6 do 13 miliona tona zelenog vodika i derivata godišnje do 2050. godine".

Njegova najava uslijedila je nakon što su južnoafrički petrohemijski div Sasol i proizvođač čelika ArcelorMittal u oktobru najavili projekte istraživanja zelenog vodika, zajedno sa čvorištem za proizvodnju vodika u zaljevu Saldanha i vađenjem iz regije North Cape. Sasol je u septembru također najavio partnerstvo s japanskom kompanijom Itochu za istraživanje projekata izvoza zelenog vodika i lanaca opskrbe u zemlji, pri čemu se posljednja obavezala da će dati bespovratna sredstva za takve projekte.

Zemlja također ima za cilj snabdijevanje evropskih tržišta. U januaru 2022. potpisan je memorandum o sporazumu prema kojem će luka Rotterdam djelovati kao „agregator potražnje za zelenim vodikom u Evropi“. Druge evropske zemlje, poput Njemačke, priželjkivale su saradnju s Južnom Afrikom na ovom polju.

Investicije bi nesumnjivo bile kritikovane, jer je Južna Afrika rekla da će joj trebati blizu 250 milijardi dolara do 2050. da ispuni svoje dugoročne ciljeve proizvodnje vodika.

Druge zemlje, uključujući Egipat, Nigeriju i Keniju, također su u različitim fazama inicijativa za izgradnju, koje imaju za cilj da se realizuju u narednoj deceniji. Godine 2021. Namibija i Bocvana su također potpisale memorandum o namjerama s USAID-om za izgradnju megasolarne elektrane za proizvodnju zelenog vodika.

Sjevernoafričke zemlje također nastoje iskoristiti svoje vrhunske mogućnosti solarne energije preko afričkog kontinenta.

Tokom konferencije COP27 u novembru 2022. godine, energetska kompanija Masdar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata navela je u izvještaju da bi Afrika mogla zauzeti do 10 posto globalnog tržišta zelenog vodika do 2050. godine.

Posebno je odato priznanje Maroku, navodeći kako se očekuje da će ta sjevernoafrička zemlja proizvoditi zeleni vodik za manje od 2 dolara po kilogramu 2030. i manje od 1 dolar po kilogramu 2050. Osim toga, u izvještaju se navodi da bi industrija zelenog vodika u Maroku mogla stvoriti gotovo 4 miliona dodatnih radnih mjesta i dodati 60-120 milijardi dolara BDP-u kontinenta do 2050. godine – značajan podvig, s obzirom na to da je BDP zemlje u 2021. iznosio nešto više od 132 milijarde dolara.

Dok je Rabat uspostavio svoj prvi zeleni sistem proizvodnje vodika u septembru 2022. godine, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA) objavila je izvještaj u kojem se navodi da se predviđa da će Maroko imati treću najjeftiniju proizvodnju zelenog vodika u 2050. godini.

Britanski TuNur se obavezao da će uložiti 1,5 milijardi dolara u elektranu u Tunisu, koja će imati za cilj da zemlji omogući izvoz solarne energije. To je ogromna investicija s obzirom na to da BDP zemlje trenutno iznosi blizu 40 milijardi dolara. Kao i Maroko, Tunis je najavio vlastitu strategiju zelenog vodika za 2022. godinu, koju namjerava provesti do 2024. godine.

Mauritanija se udružila s multinacionalnom kompanijom Chariot Energy kako bi se fokusirala na projekat Nour, koji ima za cilj kapitalizirati pristup Mauritanije, svjetske klase energije vjetra i sunca, kako bi zemlja postala jedan od najjeftinijih globalnih izvoznika zelenog vodika u Africi.

Zamke koje treba razmotriti

Ovo su neki od mnogih velikih projekata širom Afrike. Iako postoji zabrinutost zbog drugih faktora, kao što je birokratija u određenim vladama, koji bi mogli da odugovlače projekte, same investicije možda neće imati za cilj dobrobit lokalnog stanovništva.

U nekim zemljama, stope pristupa električnoj energiji su često vrlo niske, a 24 zemlje imaju pristup ispod 50 posto. Stoga vlade i investitori moraju poboljšati domaću infrastrukturu kako bi osigurali da ljudi širom kontinenta mogu u potpunosti imati koristi od ovih energetskih promjena.

Štaviše, još u ranoj fazi razvoja, kao što je IEA primijetila, Afrika ima 60 posto najboljih svjetskih solarnih resursa, ali samo 1 posto trenutnog kapaciteta solarne proizvodnje.

Naftovodi su trenutno usmjereni na izvoz prirodnog plina iz zapadne i sjeverne Afrike u Evropu, posebno jer je Alžir dobavljač prirodnog plina – fosilnog goriva. Međutim, naftovodi bi morali biti prenamijenjeni i mogli bi se koristiti za transport vodika.

Najvažnije je da su neki promatrači izrazili zabrinutost zbog toga što su neki projekti u suštini „ekstraktivizma” po prirodi, što znači da bi lokalni resursi Afrike mogli imati za cilj dobrobit globalnih tržišta izvan kontinenta na račun lokalnog stanovništva. Štaviše, afričke vlade bi se mogle značajno zadužiti zbog nekih investicijskih projekata.

Svakako ima pozitivnih strana, ali iako su investicije očigledno od vitalnog značaja, akteri bi trebali osigurati širi razvoj infrastrukture kako bi se osiguralo da i obični civili mogu imati koristi, posebno s obzirom na sveobuhvatniju klimatsku ranjivost kontinenta.

Ako se radi etički, to bi moglo dovesti do toga da se svjetske i afričke ekonomije sve više isprepliću, što bi pozitivno doprinijelo ekonomskom rastu kontinenta. Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.