Koliko je Hrvatska moćna govori činjenica da dva treća mjesta na svjetskim prvenstvima nisu njihov najveći uspjeh.

Piše: Bakir Tiro

Sa svega 3,8 miliona stanovnika, površine 56.594 kvadratnih kilometara, Hrvatska je 123. država po veličini u svijetu. Zemlja prekrasne obale na Jadranskom moru, od Prevlake do Savudrije duge 1.227 kilometara, s 1.246 otoka, od kojih je samo 67 naseljeno, posebno je poznata i priznata po sportu. Proteklih dana u fudbalu.

Briljantnim partijama na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu u Kataru fudbaleri nacionalnog tima u prepoznatljivim dresovima s crveno-bijelim kvadratićima ponovo su zadivili svijet. Iako 123. po veličini, u fudbalu je Hrvatska treća na Zemlji. Osvojena bronzana medalja, druga u historiji ove države na mundijalima, ”zlatnog je sjaja”, reče Zlatko Dalić, trofejni selektor Hrvata.

Timski duh, mentalna snaga, „obitelj“

Nakon što su teže od očekivanog prošli grupu, Dalićevi izabranici pokazali su mentalnu snagu u osmini finala kada su na penale, uz fantastične tri intervencije golmana Dominika Livakovića, furiozne Japance poslali kući.

Potom, šlag na tortu. Nedvojbenu snagu, jedinstvo tima koji nazivaju ”obitelj”, popularno zvani ”vatreni” prezentovali su u četvrtfinalnom duelu sa supersilom Brazilom. Golom Neymara ”karioke” su povele u produžecima, ali sjajna družina predvođena genijalnim veteranom Lukom Modrićem (37), (i) danas jednim od najboljih igrača veznog reda, vratila se u život. Za 1:1 i lutriju jedanaesteraca pogodio je napadač zagrebačkog Dinama Bruno Petković. Hrvati su i tada dokazali koliko su psihološki stabilni, pojedinačno i ekipnim duhom. Bili su bolji, koncentrisaniji, prisebniji. Uz ponovo odličnog Livakovića, napravili su iznenađenje. Neymar je bio u suzama.

Hrvatska je 9. decembarske ovogodišnje noći tako izborila polufinale. Kao i uvijek kada se plasirala u eliminacionu fazu svjetskih prvenstva. Treći put od šest nastupa na najvećoj fudbalskoj smotri. Zanimljivo, od nezavisnosti zemlje i međunarodnog priznanja u Svjetskoj i Evropskoj fudbalskoj asocijaciji (FIFA i UEFA) najmlađa članica Evropske unije nije igrala samo na jednom Svjetskom prvenstvu – u Južnoafričkoj Republici 2010.

A, u borbi za finale u Dohi ”vatreni” su izgorjeli u želji i umoru pa je Messijeva Argentina, ispostavit će se, novi prvak svijeta – bila prejaka.

Međutim, ponovo, samo tri dana kasnije, timski duh, zajedništvo i nevjerovatna mentalna sinergija doveli su ih do trijumfa nad frenetično borbenim Marokancima te su Modrić i saigrači osvojili pomenutu bronzu. Baš kao i generacija kojom je s klupe dirigovao ”trener svih trenera” Miroslav Ćiro Blažević, predvođena Davorom Šukerom i Zvonimirom Bobanom 1998. godine u Francuskoj.

Ne misle se zaustaviti

Koliko je Hrvatska moćna govori činjenica da dva treća mjesta na svjetskim prvenstvima nisu njihov najveći uspjeh. Letvica je podignuta prije nešto više od četiri godine u Rusiji, kada je tim koji je i tada na terenu predvodio Modrić, s klupe Dalić, osvojio srebrenu medalju, drugo mjesto nakon što je u finalu poražen od Francuske, u Kataru poraženog finaliste. I radi toga, koliko god su u hrvatskom taboru bili sretni zbog posljednje bronze, potajno su bili razočarani.

”Osvojili smo treće mjesto, a željeli smo biti prvi. Nismo ništa lošiji od Argentine. Nismo uspjeli, ali evo sada smo opet sretni”, govorio je Dalić nakon što je u nedjelju, 18. decembra 2022. godine, blizu 100.000 ljudi u glavnom gradu Zagrebu dočekalo reprezentativce Hrvatske na proslavi o kojoj će se pričati, vjerovatno, decenijama.

Da se ne misle zaustaviti na ovome svjedoče i Modrićeve riječi. Uvjeren je da će ”zlatna medalja sa Svjetskog fudbalskog prvenstva, nakon dvije bronze i srebra, uskoro doći u Hrvatsku”.

Fasciniraju ”novi klinci”

Posebno fasciniraju novi igrači. Nova generacija. Kada su svi mislili da je došao kraj hrvatskoj fudbalskoj rapsodiji, kada su se ponajveće zvijezde (Ivan Rakitić, Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka…) prije nekoliko godina oprostile od reprezentacije, došli su ”novi klinci” (Joško Gvardiol, Borna Sosa, Josip Stanišić, Lovro Majer…). I nastavili njihovim stopama.

U odnosu na šampionat u Rusiji, nekolicina je nastupila za državnu selekciju i u Kataru (Modrić, Ivan Perišić, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, Andrej Kramarić, Dejan Lovren…). Dakle, s renoviranim timom Hrvatska je ponovo postigla izvanredan rezultat.

I tu nije kraj. Hrvatska je učesnica Final Foura UEFA Lige nacija u predstojećoj 2023. gdje ima najviše ambicije, kao i na narednom Evropskom prvenstvu u Njemačkoj godinu poslije.

Desetine miliona eura slile su se poslije novog uspjeha u ionako dobro napunjenu kasu finansijski najmoćnijeg nacionalnog saveza u jugoistočnoj Evropi sa sjedištem u Zagrebu.

Na internacionalnom planu napreduje i hrvatski klupski fudbal. Posebno briljira zagrebački Dinamo koji je nerijetko konkurentan i timovima iz najjačih tzv. ”liga petice”. U prilog toj tvrdnji ide i trijumf u ovosezonskoj UEFA Ligi prvaka nad slavnim engleskim Chelseajem.

Sve više igrača iz domaće lige postaju nositelji igre i ključni igrači u reprezentaciji ove fudbalski izuzetno nadarene zemlje.

Dokaz je to da je Hrvatska na pravom putu. Putu možda budućeg svjetskog prvaka.

Definitivno – mala zemlja sada je fudbalska velesila.

TRT Balkan