Pitanje “kako si” je besmisleno, kažu istraživači s Harvarda

Zamislite ovaj scenarij: prvi put upoznajete nekog novog na poslovnom umrežavanju. Započnete razgovor, a osoba koju ste upoznali počinje da vam priča priču. Pošto ste zainteresovani, postavljate dodatna pitanja. Nakon što razgovor završi, kasnije primijetite da vas ta osoba nije pitala ništa što bi vam dalo priliku da se predstavite. Ko je ostavio jači dojam?

Razgovor s drugima je uobičajeno ljudsko iskustvo koje se može započeti na mnogo načina, bilo da je riječ o davanju izjave, pričanju priče, zbijanju šala, nuđenju izvinjenja ili davanju nekome komplimenata - ili jednostavno klimanjem, gestom koja ohrabruje drugu osobu da se više angažuje na pozitivnom stavu.

Ponekad se, međutim, svi mučimo da uspostavimo odgovarajući razgovor, postavljajući nekoliko pitanja, ako ih imamo, ili postavljajući prilično standardna pitanja poput „kako si” i "šta radiš".

Istraživači s Harvarda obavili su niz istraživanja, objavljenih 2017. pod naslovom “Ne boli pitati: postavljanje pitanja povećava osjećaje simpatije” u Harvardovom časopisu za personalnost i socijalnu psihologiju.

"Kada ljudi postavljaju više pitanja, percipiraju se kao osobe s većom osjetljivošću, međuljudskim konstruktom koji uključuje slušanje, razumijevanje, potvrđivanje i brigu", navodi se u istraživanju.

Istraživači su otkrili da se osoba koja postavlja dodatna pitanja može smatrati znatno saosjećajnijom.
Previše se fokusirati na iznošenje vlastitih iskustava, mišljenja i anegdota su znakovi samopromocije, što često ostavlja kiselkast okus u međuljudskoj komunikaciji, posebno kada se ljudi prvi put susreću, navodi se u istraživanju.

„Nasuprot tome, oni koji često postavljaju pitanja – oni koji traže informacije od drugih – doživljavaju se kao osjetljiviji i draži su.”

Iako mnogi od nas općenito ne shvataju prednosti postavljanja pitanja i ne pitaju dovoljno dok razgovaraju, „bilo bi dobro da nauče da ne boli pitati“.

Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da pređete dalje od pitanja "kako si" i "šta radiš", kako biste uspostavili smislene razgovore.

1. Izbjegavajte “kliše teme"

Nikada nije dobra ideja započeti razgovor pričom o vremenu, saobraćaju ili sportu. Umjesto toga, odaberite teme koje su vam važne i lične.

2. Započnite razgovor

Započinjanjem razgovora i omogućavanjem drugoj osobi da sazna više o vama, dijeljenjem ličnih informacija, može i nju potaknuti da vam postavi nekoliko pitanja. Većina ljudi želi naučiti više o drugima, posebno ako rade zajedno.

Kada jedna osoba podijeli nešto privatno, druga će se osjećati dužnom da učini isto kako bi očuvala osjećaj jednakosti i ravnoteže. Samorazotkrivanje je značajna komponenta koja čini da se pojedinci osjećaju bliski jedni drugima. Kada nekome nešto otkrijete, to ga inspiriše da se i on otvori vama, a to međusobno samootkrivanje je ono što dovodi do osjećaja bliskosti.

Ovdje je cilj biti iskren, a ne izmišljati. U protivnom se izlažete opasnosti da ne možete odgovoriti na dodatna pitanja u vezi s temom s kojom niste upoznati ili jednostavno imate ograničeno znanje.

3. Izrazi lica i kontakt očima su važni

Ono što govorite je jednako važno kao i način na koji to govorite. Kada govorite, okrenite glavu prema osobi kojoj se obraćate, a ne prema zidu iza nje. Osmijeh će učiniti da Vaš glas zvuči toplije dok s nekim razgovarate telefonom. Ljudima će biti jednostavnije uspostaviti odnos s Vama.

4. Slušanje odgovora

Prvi korak je samo da se raspitate. Rasprave o tome kako voditi uspješne razgovore često potvrđuju koliko je važno zaista slušati drugu osobu.

Stephen Covey ističe važnost slušanja odgovora u “7 navika veoma uspješnih ljudi” i kaže da, kada slušamo ljude i čekamo da im odgovorimo, nismo u potpunosti fokusirani na razgovor. „Da biste ispravili ovaj instinkt, kao i da biste postavljali prava pitanja, morate uložiti napor da zaista saslušate odgovore“, zaključuje Covey.